Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
četvrtak, 8.4.2004.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  reflektor
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 2 od 3

NA DRŽAVNOM NATJECANJU IZ ZEMLJOPISA SUDJELOVAT ĆE SLIJEPI
DJEČAK IZ OŠ "1. LISTOPADA 1942."

SEDMAŠ IVAN PONOS JE ČIŠLE

Početkom svibnja u Makarskoj će se nadmetati i trinaestogodišnji Ivan Bogdanović koji je na proteklom županijskom natjecanju osigurao deveto mjesto

piše Lola WRIGHT

Na državnom natjecanju iz zemljopisa imat ćemo jednog zaista izvanrednog učenika iz Osnovne škole u Čišli, koji je slijep - s ponosom nam je rekao Mario Mimica, viši savjetnik u Zavodu za školstvo.
Trinaestogodišnjeg Ivana Bogdanovića zatekli smo u učionici Osnovne škole "1. listopada 1942." u Čišli kod Gata. On se sprema za natjecanje u konkurenciji učenika sedmih razreda koje će se početkom svibnja održati u Makarskoj. Neobični natjecatelj koji je osvojio srca prosvjetnih savjetnika i organizatora na svim dosadašnjim razinama nadmetanja, ne opretećuje se rezultatom.
- Bit će šta bude - uz osmijeh kaže Ivan koji je na proteklom županijskom natjecanju izborio deveto mjesto.
To nije prvi put da Ivan bilježi odlične rezultate jer je s natjecanjima počeo kao "petaš". Tada je imao četvrti najbolji rezultat na području Splitsko-dalmatinske županije, a u šestom razredu natjecao se na općinskoj razini.
Od nastavnice Matije Kovo čujemo kako Ivan s jednakom pozornošću prati nastavu iz povijesti, posebno one zavičajne, a zanimaju ga i drugi predmeti. Iako je u petom i šestom razredu bio odlikaš, povjerio nam je kako mu "problem zna biti geometrija, a engleski nije baš lako izgovarati i pisati".
- Ivan je miran, znatiželjan, uporan, željan je novih informacija i dobro memorira - s naklonošću govori Matija Kovo, inače nastavnica povijesti i zemljopisa u OŠ "1. listopada 1942.", te područnoj školi Kostanje.
U nastavi se koristi specijalnim globusom na kojemu su Brajevim pismom ispisani nazivi glavnih gradova. Dok nam Ivan pokazuje Mongoliju, pitamo ga koji bi grad najviše volio posjetiti, a on bez razmišljanja odgovara:
- Veneciju. Zašto? Pa, zanimljiv mi je grad na vodi, svi oni kanali i uske uličice. Drag mi je još Prag i država Češka. Oni su Slaveni kao i mi. Imaju sličnu kulturu - govori dječak.
Nastavnica zemljopisa veli kako je zadovoljstvo raditi s Ivanom. Impresioniraju je njegova razmišljanja i komentari o životu, pa iako je dijete, on razmišlja zrelo kao odrastao čovjek.
- Druželjubiv je, djeca ga vole i on lako s njima uspostavlja kontakt - kaže nastavnica zemljopisa i povijesti koja je naučila Brajevo pismo. I učiteljica Ivana Pivčević-Šogota koja je dječaka vodila kroz prva četiri razreda, također, zna brajicu.
Ivan s radošću govori o svojim prijateljima iz razreda te učenicima i nastavnicima u cijeloj školi "1. listopada 1942." na čelu s ravnateljem Ivom Sladojevićem.
- Sa svima sam odličan. Baš svi su prema meni dobri i pomažu mi kada mi to zatreba - veselo govori dječak koji svakog dana sam putuje autobusom do škole i natrag. - Stanujem u Seocima prije Blata na Cetini i počeo sam se osamostaljivati. Do petog razreda moja mama je bila najveća žrtva jer je sa mnom učila brajicu, išla na sve vježbe i preglede.
Ivan u Seocima živi s majkom Nediljkom, ocem Damirom, trogodišnjom sestrom Ivanom i desetomjesečnim bratom Dujom. Premda mu u učenju prođe popriličan dio dana, on nađe vremena za svoje gušte.
- Volim dokumentarce o raznim krajevima i znamenitostima država. Volim i muziku. Među pjevačima imam dosta prijatelja. Dragi su mi Jole, Zečić i Vuco. Tata me s njima upoznavao nakon koncerata. Jole je najbolji. Ipak, nemam baš previše slobodnog vremena. Učim i tako prođem kroz dan - ispričao je trinaestogodišnjak kojem se niz vrat spušta mala pletenica.
Ivan Bogdanović se u nastavi koristi specijalnim globusom na kojem su brajicom ispisana imena glavnih gradova/Tom DUBRAVEC- Ovu pletenicu imam u spomen na mog prijatelja iz vrtića Ina Krivaju koji je umro od raka očiju - pokazuje nam dječak.
Ivan se kući koristi kompjutorom koji je dobio od države. Poznati nogometaš Robert Jarni darovao mu je stroj uz čiju pomoć nastavnik može pročitati ono što dječak napiše. Nastavnica veli kako nema puno knjiga, pa bi trebalo društvo animirati da pomogne u nabavi posebne literature i pomagala. Ipak, i na zastarjelom njemačkom globusu Ivan vješto pokazuje granice Azije i Europe.
U posljednje se vrijeme zbog natjecanja nešto više posvetio proučavanju jugoistočne Europe. Kako iz mirnog dječaka zrači toplina, optimizam i želja za novim spoznajama, nema sumnje da će i na skorom natjecanju u Makarskoj pokazati zavidnu razinu znanja i uživati u društvu brojnih novih prijatelja.

 
Još u rubrici:
 


RAZGOVOR PETAR MARIJA RADELJ,
ČLAN POVJERENSTVA ZA ODLUČIVANJE O SUKOBU INTERESA
Blokirani smo iznutra i izvana


SUDBINE ANTI TIČINOVIĆU ŽIVOT JE RAZORIO PLJAČKAŠKI
METAK ISPALJEN U KOLJENO
Zaboravljena žrtva oružane pljačke


 


 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 2/3