VELJKO PETRANOVIĆ (45) OPET NA PARKETU SVOJIH JAZINA
Ponoviti šampionsku 1986!
Bez obzira na godine, osjećam se fizički i psihički sposoban za ono što me očekuje.
Da nije tako odavno bih se oprostio od parketa. Moja se deviza zna: Uvijek na pobjedu!
Nimalo se ne bojim. Godine nisu važne, bitna je volja i želja...
Za velike stvari nikad nije kasno, očito tako razmišlja Veljko Petranović, 45-godišnjak
koji je stavljanjem potpisa na ugovor sa Zadrom, bez zadrške najavio "rat"
Ciboni VIP. Krenuo je odmah u glavu pa što bude i kako bude. Samo da ne bude "Što
je meni ovo trebalo", pokušali smo provocirati Drnišanina, kršnoga Velju, kako ga
od milja zovu Zadrani....
- Da sam tako razmišljao onda sigurno ne bih ponovno došao u Jazine. Moje misli su posve
drukčije, jer držim kako Zadar ima dobru momčad koja je u stanju ponoviti šampionsku
1986. godinu. Znam da to želi cijeli grad, da je u Zadru uvijek "nabrijana" košarkaška
atmosfera uz uvjerenje kako bi titula prvaka zasjenila sve osvojene Kupove i Goodyear
ligu. Ma sve. Dobro se zna koji je zadarski san.... Ali, vi ste u godinama u kojima su mnogi
odavno košarci rekli zbogom. Zasigurno jedan od najstarijih aktivnih igrača u Europi.
Bojite li se izazova kojemu ste kročili onoga trenutka kad ste pristali na povratak u
hrvatsku košarku?
- Bez obzira na godine, osjećam se fizički i psihički sposoban za ono što me očekuje.
Da nije tako odavno bih se oprostio od parketa. Moja je se deviza zna: Uvijek na pobjedu!
Nimalo se ne bojim. Godine nisu važne, bitna je volja i želja.
Toga vam nikad nije nedostajalo kao ni borbenosti, napose košarke bez ikakvih šablona i
ograda. Igrali ste često na emocije i srce. Sad dolazite u momčad koja isključivo
djeluje na principu unaprijed pripremljenih, obrana i napada, pod strogim trenerskim
nadzorom. Kako ćete se priviknuti?
- Vrlo lako jer Zadar igra upravo onako kako mi odgovara. Gledao sam ih nedavno "uživo"
na Kupu Krešimira Ćosića i nekim drugim utakmicama, putem video zapisa. Osjećam kako
je to sustav igre po mojoj mjeri.
Je li unaprijed dogovoreno koliko ćete dobivati minuta po utakmicama. Da vam se ne bi
dogodilo kao Emiliju Kovačiću koji je znao odraditi maksimalne minute, skoro pa četrdeset.
Na kraju je obnovio neke stare ozljede pa je zbog toga morao reći - zbogom! Je li vas
strah, nečega sličnoga?
- Srećom u karijeri nikad nisam imao problema s ozljedama. Da kucnem u drvo vjerujem da
će tako ostati. Što se tiče minutaže, znam da nisam u cvitu mladosti niti sam za 40
minuta igre, ali 35 već mogu izdržati. Zapravo, na parketu ću biti onoliko koliko bude
trebala moja pomoć - zaključio je Petranović.
Piše Dražen ŽURA
afera tommy smith
Dino Rađa: Štuf san svega ...
Tommy Smith je napustio "žute" i više ga, vjerojatno, nećemo vidjeti u
dresu Split Croatia osiguranja. Sva sreća da je momčad Jure Zdovca nekako iščupala
pobjedu u premijeri Lige za prvaka kod Svjetlosti (70:63), ali afera sa američkim centrom
otvara puno ozbiljnije, dublje probleme Gripa. Jer, odlazak Smitha — izazvan tromjesečnim
kašnjenjem plaće — samo je ogledalo slike u kojoj danas živi nekadašnji prvak
Europe. Nije hiperbola kad kažemo da će biti dobar vijest ako — ode samo Smith!
- Doveli smo ga kad je bija niko i ništa, puno se radilo s njim i nismo zaslužili da nam
ovo napravi. — kaže nam predsjednik "žutih" Dino Rađa. Legalistički gledano, Smith ima pravo na
ovakav potez...
- Ma, je, ali ja sam mu sto puta govorija da se strpi. Plaće kasne, to nije nikakva
tajna, ali lova će doć. On to, nažalost, nije razumija.
Ima li uopće smisla zadržavati igrača u ovakvoj situaciji, jer, upitno je kakve bi
reakcije mogao njegov povratak izazvati u svlačionici. Naročito nakon ovako šokantnog
poteza, da ostavi suigrače par sati prije važne utakmice.
- Iskreno — ne znam što uraditi. Muka mi je od svega što nam se događa. Niko te ne
j... dva posto, svi pitaju samo lovu. A šta se može učinit? Mi imamo, sve regularno,
potpisane ugovore sa firmama, novac je osiguran, samo, šta sve to vridi kad nam sponzori
kasne sa uplatama. A o njima izravno ovisi i podjela plaća. Tu se stvara začarani krug i
izlaza nema.
Što, uopće, vi iz Upravnog upravnog odbora možete napraviti za "prvu pomoć"?
- Potrošili smo, ja mislin, oko milijun dolara na... telefonske razgovore. Zivkaš, moliš,
pitaš, a sve ti ispadne uzalud. Maltretiramo ljude, već mi je odavno sve postalo previše
neugodno. Onda imaš Grad koji ti obeća pomoć, a ucjenjuje se objavljivanjem onih
"zajedničkih Priopćenja". Dobro, barem su uplatili onih 100.000 kuna, ali sve
skupa gledano, ovakvo življenje kluba je čista katastrofa.
Ne treba biti naročito mudar i pronicljiv, pa shvatiti "između redaka" da je
Rađi pun... kufer svega.
- Volija bi vas vidit na mom mistu... Najgore mi je šta uvik iman osjećaj da se očekuje
od mene da odrišin kesu. To mi polako postaje nepodnošljivo, ka da san je vlasnik kluba.
Kupi mi se polako u prsima...
Miriše li sve to na konačnu rezignaciju, čini mi se da uopće niste daleko od odluke da
— odete iz kluba!!
- Neću još o tome. Prerano je. Vidit ću kad završi sezone, sad je najvažnije izgurat
do kraja.