Europapress holding ostala je kao gotovo jedini kandidat za kupnju dioničkog društva
Slobodna Dalmacija, pa se o toj ponudi govori kao o onoj koja jest moralno problematična,
ali se ne smije odbiti! EPH, čiji predsjednik Uprave Ninoslav Pavić, kao da je sve
gotovo, već govori kao budući vlasnik, čvrsto je zagrizao u ovaj tvrdi kolač ne štedeći
zube, ponudivši više od petsto milijuna kuna i ne birajući sredstva da ostvari svoj
cilj. No, dijelovi ponude su čista svirala na vrbi, odnosno bit će ako bude. Dio ponude
je i ponuđena nagrada državi, što se može shvatiti i kao javna ponuda mita.
Prema nekim dobro obaviještenim izvorima, nije se prezalo ni od nuđenja provizije
pojedinim utjecajnim političarima, a poseban pritisak bio je usmjeren na HVB,
potencijalnog kreditora Pojate, kako bi odustao od financiranja.
Najveća, formalna i zakonska prepreka realizaciji projekta mogla bi biti sasvim očita
mogućnost monopolizacije tržišta, što i jest prava namjera moćnog holdinga, čiji
ljudi to čak i priznaju obećavajući kako će se odreći udjela u distribuciji novina,
što se, međutim, uvijek može napraviti po Čačićevu uzoru tako da se vlasništvo
prenese na supruge i odvjetnike. Kupnjom SD, EPH bi vladao s 40 posto tržišta novina u
Hrvatskoj, ali to nije sve. WAZ, njemački suvlasnik Holdinga, suvlasnik je i RTL-a koji
je upravo preuzeo treći program HTV-a. EPH ima neformalan utjecaj i na sam HTV. Ponovno
izabranog direktora HRTV-a doslovce je za ruku doveo na ovo mjesto Ninoslav Pavić na početku
Račanove vlade, naplaćujući tako svoje zasluge za onodobnu promjenu vlasti, a evo i
dvojac koji kreira novi zakon o radiju i televiziji također dolazi iz EPH.
Monolit ideja
U novinarskom smislu monopolizacija tržišta znači monolitizaciju političkih ideja.
Pavić, istina, najavljuje pluralizam, uređivačku i novinarsku autonomiju, ali u istom
dahu će reći kako će ubuduće uredništvo sigurno pozvati određene autore. Nakon što
se materijalno obogatio, ovaj čovjek se sve više vraća svojim mladalačkim idealima, što
se vidi po izboru ljudi u novinarskim i upravljačkim strukturama. Evo ga, već najavljuje
povratak Ferala u okrilje Slobodne Dalmacije.
S iznimkom svega dvojice ili trojice autora, i apstrahirajući stilske razlike, svi
komentatori i kolumnisti izdanja EPH su slični kao jaje jajetu, što je, čini se,
postalo neizdrživo i legendarnoj Tanji Torbarini koja je, nadajmo se privremeno, bacila
pero u trnje. U toj svjetonazorskoj idili majstora manipulacije, na kojoj je i izgrađeno
carstvo, dominira proteklih godina prutuhadezeovska i protuhercegovačka histerija,
sustavna kompromitacija Katoličke crkve i Domovinskog rata (najmanje trojica su novinara
na dnevnoj vezi s tužiteljstvom Haaškoga suda), negativan stav prema nacionalnim i uopće
tradicijskim političkim i kulturnim vrijednostima, moralni relativizam te pravo
idolopoklonstvo prema neoliberalnim idejama i interesima krupnog kapitala.
Sve to skupa nije nimalo slučajno. Iza bajoslovne ponude za SD stoji međunarodni kapital
i centri financijske moći, što je, međutim, samo dio jednog šireg projekta ovladavanja
medijskom infrastrukturom tranzicijskih zemalja.
Sam WAZ je vlasnik glavnih medija u većini ovih zemalja, a među njima i u Srbiji, pa je
evo moguće da će djelatnici Slobodne Dalmacije i beogradske Politike biti ponovno braća,
ovaj put braća po gazdi.
U Njemačkoj su inače vlasnicima medija ljudi i obitelji koji su nakon 1945. dobivši
medije dobili zadatak denacificirati Njemačku. Sada se javljaju s nešto drukčijim
zadatkom i svakako u drukčijim uvjetima u Hrvatskoj.
Prodaja duše
Ne treba se čuditi ako na jednom potprojektu ti krupni kapitalisti i financijeri
prividno gube, jer dobivaju u cjelini. I sama medijska globalizacija u funkciji je opće
globalizacije, odnosno ovladavanja ljudima i narodima, njihovim resursima i idejama. Bez
obzira što je Pavić u dobrim odnosima sa svim vlastima, koje je spretno koristio za
svoje ciljeve, EPH se s pravom može hvaliti kako je neovisan od lokalne ili nacionalne
vlasti, pa čak kako im je nadmoćan. Njegovi su stvarni gazde izvan državnih granica.
Račanova se vlada na neobjašnjiv način odrekla Trećeg programa HTV-a, darovavši ga,
po zakonu diktata, jednoj stranoj kompaniji.
Bit će zanimljivo vidjeti hoće li u slučaju Slobodne Dalmacije iste zakone poštovati i
HDZ-ova vlada, pa i po cijenu kršenja vlastitih pozitivnih zakona. Hoće li ova država,
nakon što je prepustila banke strancima, koji odavde izvlače kapital da bi nas dalje
kupovali, prodajući i jedini preostali medij dovršiti prodaju duše? Ako se to dogodi,
onda nam nikakva vlast i nikakva država više nisu ni potrebni.