strana 1 od 1

DALMACIJA OD PRAPOVIJESTI DO 1918. (4)

Na dvoru hrvatskih narodnih vladara

Hrvatska je bila staleški organizirana država koja se po dužnosnicima i načinu uprave znatno razlikuje od suvremenih državnih organizacija i činovničkih institucija. Najveću vlast imaju kraljevi, knezovi i banovi, okruženi dužnosnicima. Vladarev je dvor uređen po franačkom uzoru. Hrvatskog kralja, a prije kneza, pratili su dvorjanici

piše Bože MIMICA

Većina povjesničara ističe da su prva dva stoljeća nakon doseljenja Hrvata u novu domovinu prekrivena gustom koprenom ranog srednjovjekovlja. Jedino se pouzdano zna da su zaposjeli
prostor od Drave i Dunava do Jadranskoga mora i od Rižine u Istri do rijeke Drima u Albaniji. Na tom prostoru zatekli su brojne ostatke romaniziranih ilirsko-keltskih starosjedilaca, a vjerojatno i manje ostatke ranijih seoba (Gote, Langobarde i druge), s kojima se postupno stapaju, namećući im hrvatsko ime.

Plemenska zajednica

Kako je gospodarska osnova javne vlasti slaba, proces izgradnje hrvatske države razvija se do 9. stoljeća sporo. Na današnje tlo dolaze u posljednjem selidbenom valu. Kao organizirana ratnička skupina azijskog i stepskog podrijetla, zacijelo pretežno konjanička, u novoj su domovini viši, osvajački društveni sloj iz kojeg se razvija hrvatsko plemstvo. Osnovna jedinica hrvatskoga društva jest pleme, koje se dijeli na rodove (bratstva), a rodovi na zadruge s užim obiteljima. Njihova je društvena organizacija rodovska (gentilna) ili rodbinska. Na toj osnovi Hrvati utemeljuju prve kneževine (Primorsku i Posavsku), pojedine oblasti (Neretvansku, Zahumsku, Travunijsku), brojne župe (kasnije županije sa županima i podžupanima na čelu, a satnicima na čelu rodova). Na višem stupnju razvitka osniva se hrvatsko kraljevstvo s narodnom dinastijom Trpimirovića.
Hrvatska je bila staleški organizirana država, koja se po dužnosnicima i načinu uprave znatno razlikuje od suvremenih državnih organizacija i činovničkih institucija. Najveću vlast imaju kraljevi, knezovi i banovi, okruženi dužnosnicima. Vladarev je dvor uređen po franačkom uzoru. Hrvatskoga kralja, a prije kneza, pratili su dvorjanici (banovi, župani, biskupi).
Kralj je iz dvorske kancelarije upravljao državom preko dužnosnika, sudio i zapovijedao vojskom, a glavni su mu savjetnici bili kninski hrvatski biskup i, kasnije, splitski nadbiskup. Knezovi su do Domagoja više formalno priznavali franačko vrhovništvo, a od Branimira postaju sve samostalniji, proglašavaju se kraljevima i vladaju po franačkom uzoru. Banovi postoje samo u Hrvatskoj i Bosni. Imaju veliku vlast i mogu čak sruštiti i kralja (kao glasoviti ban Pribina) ili biti suvladari kao Zvonimir Petra Krešimira IV. Župani zapovijedaju županijskom vojskom, upravljaju županijama i vode županijske skupštine.

Dez stalne prijestolnice

Hrvati nemaju stalne prijestolnice, nego se vladari sele od jednog do drugog posjeda u Solinu, Ninu, Biogradu i Kninu, a kasnije i u Šibeniku. Zbog toga je najteža obveza podanika bila pravo konakovanja (ius descenus); trebalo je vladara i njegovu družinu primiti i hraniti na proputovanju zemljom. Društveni i gospodarski život u staroj hrvatskoj državi razvija se na vladarskim veleposjedima, u županijama, u seoskim rodbinsko-dvornim zajednicama, u plemenima i župama, od kojih su neke posebne teritorijalne sudbeno-političke jedinice.
Društveno-gospodarske odnose nadziru ovlašteni kraljevi dužnosnici-župani (dvorski službenici), podžupani (gospodarski službenici u širim ili užim dijelovima županija), razni gospodarski, upravni i vojnički pomoćni djelatnici (gradiščici, satnici, dvornici i dr.). Država u doba knezova i kraljeva stječe prihode iz raznih izvora. Po ekonomskoj osnovici moći zacijelo je vladar bio najbogatiji feudalac. Najveći prihodi stižu u dvorsku blagajnu s brojnih vladarevih posjeda (regalis terra), od kojih su neki davani u zakup.
Svjetovni i crkveni velikaši često daruju vladara da mu se dodvore ili za različite povlastice koje im je dijelio. Vladar ima pravo na javna podavanja, ubiranje raznih tributa, primanja od romanskih dalmatinskih gradova na temelju odluke bizantskoga cara Bazilija I. od druge polovice 9. stoljeća, a neko vrijeme i Mlečani mu plaćaju danak za slobodnu plovidbu Jadranom. Postoje i drugi vladarski prihodi, npr. ratni, katkad i gusarski plijen, u kojemu za poznatim neretvanskim gusarima nisu mnogo zaostajali i neki hrvatski knezovi.

Dvorsko vijeće

Starohrvatski vladar ima i svoje dvorsko vijeće, sastavljeno od dostojanstvenika (dvorjana). U pravilu su to vladaru odani ljudi koji mu služe kao potpora protiv nepokornih velikaša što se oslanjaju na snagu svog rodovsko-plemenskog starješinstva i podrijetlo. Najmoćniji među njima nisu se uvijek ograničavali na davanje savjeta kralju, nego su nastojali jače utjecati na donošenje važnih državnih odluka i obnašanje javnih funkcija.
Po ugledu na dvor franačkoga vladara, a nije isključen ni utjecaj bizantskog dvora, hrvatski kraljevi imaju četiri glavna dvorska zvanja, čiji nazivi danas zvuče egzotično. Najvažniji se nazivao ded, koji je poput franačkog majordomusa bio starješina svih ostalih dužnosnika. Posteljnik, poznat u starijim hrvatskim listinama pod nazivom camerarius, skrbio se o pokretninama vladara i njegove svite, o pokućstvu, odjeći i nakitu vladareve obitelji, o blagajni i dvorskim prostorijama. Peharnik (vinotok) pojavljuje su u vladarskim ispravama pod nazivom picernarius iupanus ili regalis pincerna. Odgovarao je za skrb o vladarevim vinogradima i podrumima. Konjušnik se u jednoj ispravi spominje pod narodnim nazivom volar, a na latinskom cavallarius iupanus. Skrbi se o dvorskim stajama, volovima za vuču, njihovu smještaju i ishrani na putu.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.