Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
subota, 27.3.2004.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  tribina
sd magazin
pomet
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 1

DALMACIJA OD PRAPOVIJESTI DO 1918. 2

Jesu li Iliri bili "troma duha"?

Tragove života Ilira otkrivamo u arheološkim nalazima i zapisima antičkih pisaca čije tvrdnje valja uzimati s rezervom. Tako su slabo uvjerljive i očito pisane a antipatijom tvrdnje o tome da su Iliri "veoma jaki i visoki i u boj i pogibelj uvijek spremni, ali troma duha". Ne može se očekivati da visokocivilizirani Grk piše bolje o neugodnim susjedima-barbarima pa su i tvrdnje o "rijetkom" kupanju Ilira zacijelo odnose na njihova ritualna godišnja pranja

piše Bože MIMICA

Zacijelo nikada nećemo doznati odakle su došli Iliri i kako su živjeli na Balkanskom poluotoku i u Panoniji do polovice prvog tisućljeća prije Krista. Neke fenomene daleke ilirske prošlosti čitamo u škrtim pisanim izvorima iz kasnijih vremena te iz arheoloških nalaza. Kako antički pisci najčešće navode podatke o ratovima Ilira s Grcima, Makedoncima i Rimljanima, iz tih se izvora ne može mnogo saznati o ilirskim običajima, vjerovanjima i svakodnevici. Čak i kad im opisuju život, često su to podaci iz druge ruke ili pak znanju o jednom plemenu daju opće ilirsko značenje.

Ilirska mješavina

Znamo da su Iliri živjeli u različitim zemljopisnim i klimatskim sredinama, jedni u primorju i na otocima s blagom mediteranskom klimom, drugi u kontinentalnom području u plodnim nizinama uz velike rijeke, a treći u oštrim i surovim klimatskim uvjetima vrletnih planina današnje Crne Gore, Bosne i Slovenije. Prilagođivanje različitim životnim uvjetima stvorilo je ne samo različite običaje Ilira nego i njihove različite mentalitete.
Iliri stupaju na prapovijesnu scenu kad njihove pojedine etničke skupine dosežu određen stupanj razvitka. Na prostorima današnje Dalmacije tada žive različita ilirska plemena i plemenske zajednice, o čijem razvoju ne znamo mnogo. Problem ilirske etnogeneze vrlo je složen i još uvijek sporan. Po novijim istraživanjima, Ilirima se podrazumijeva mješavina heterogenih, iako srodnih etničkih skupina koje se nisu potpuno stopile.
Danas prevladava mišljenje da su u etnogenetskom pogledu Iliri nastali kao supstrat raznih indoeuropskih i domorodačkih skupina. Njihovo etničko oblikovanje dijeli se u tri razvojne faze: predilirsku, protoilirsku i ilirsku. Neki drže da je etnička osnovica Predilira, Protoilira i Ilira stvorena početkom željeznoga doba (prvo tisućljeće prije Krista) u eri velikih prodora stepskih naroda s istoka na Balkanski poluotok.

Nomadska kretanja

Imena većine ilirskih plemena znamo iz podataka antičkih pisaca i napisa na nadgrobnim spomenicima Ilira iz vremena rimske vladavine, jer svoje pismo nisu imali. No, broj tih plemena teško je utvrditi jer su se neka asimilirala utapanjem manjih etničkih skupina u veće. Stoga se suvremeni autori služe općenitim procjenama: jedni navode oko sedamdeset, a drugi nekoliko desetaka. Lokacije nekih ilirskih plemena precizno su utvrđene, a lociranje drugih još treba utvrditi istraživanjem.
Zacijelo je nomadski život bio glavni uzrok kretanja i seljenja pojedinih plemenskih zajednica s jedne lokacije na drugu. Dosad je utvrđeno da su Iliri nastavali područje od Epira na jugu do Istarskog poluotoka i crta Drava-Dunav-Morava. Na priobalnom prostoru do Neretve i u unutrašnjosti zapadnog dijela Balkana živjela su najznačajnija ilirska plemena Ardijejci, Daorsi i Delmati (mlađa verzija Dalmati), po kojima, zbog dugotrajnih i žestokih borbi protiv Rimljana, Dalmacija dobiva ime. Sjeverno od Krke, uz obalu, nastanjeni su Liburni, koji u prvoj polovici posljednjeg tisućljeća prije Krista dominiraju Jadranom.
Tragove svakodnevnoga života Ilira također otkrivamo u zapisima antičkih pisaca i u arheološkim nalazima. No, kad je o piscima riječ, valja s rezervom prihvaćati njihove tvrdnje jer su nerijetko površne i pristrane. Tako je jedan grčki pisac u 3. stoljeću prije Krista zabilježio da su Iliri bili veoma jaki i visoki i u boj i pogibelj uvijek spremni, ali troma duha. Budući da je visokocivilizirani Grk s antipatijom pisao o neugodnim susjedima, držeći ih barbarima, nijedna mu tvrdnja nije uvjerljiva. Istraživanja ilirskih grobnih ostataka pokazuju da muškarci u prosjeku nisu bili viši od 1,65 m, a žene od 1,53 m.

Narodna medicina

Antički pisci tvrde i to da su Iliri bili vrlo prljavi i da se peru samo tri puta u životu: pri rođenju, ženidbi i smrti. Prema grčkom geografu i povjesničaru Strabonu (1. stoljeće prije Krista) stanuju u zemunicama, iskopanim pod gnojnicama. Teško je reći koliko u njegovu iskazu ima pretjerivanja, a tvrdnje o kupanju zacijelo se odnose na ritualna pranja kakvih je tada bilo i u drugih naroda. Nemamo podataka ni o opasnim bolestima do dolaska Rimljana, koji više puta spominju kugu i druge teške epidemije. Vjerojatno je smrtnost djece bila velika, što potvrđuju dječje nekropole. Prema nadgrobnicama da se zaključiti da su muškarci prosječno živjeli 39, a žene 36 godina.
Ilirska narodna medicina bila je vrlo razvijena, a zasniva se na ljekovitim travama. Neki ilirski lijekovi popularni su u cijelom Rimskom Carstvu, osobito perunika (Iris Illyrica), što zacjeljuje čireve, uspavljuje ljude, liječi glavobolju i druge bolesti. Kad ljekovito bilje ne pomaže, bolesnici se obraćaju magijskoj medicini i domaćim vračevima. Procvat magijske medicine tumači se praznovjerjem, razvijenim kod Ilira ali i drugih naroda.
Osim praznovjerja u raznim oblicima (npr. vjerovanja da zli ljudi mogu ubijati pogledom) Iliri imaju i ružan običaj, karakterističan za primitivne narode na niskom stupnju: ubijali su ritualno neprijatelje, katkad i suplemenike te jeli njihovo meso i pili im krv. Taj kanibalizam potječe iz prapovijesnoga doba i povezan je s religiozno-magijskim vjerovanjima da će jedući meso i pijući krv neprijatelja steći njihovu snagu i sposobnosti. Neki su, kao Autorijati, i ubijali svoje ranjenike da ne padnu u neprijateljsko zarobljeništvo.
(nastavlja se)

 
Još u rubrici:
 


 


 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/1