strana 4 od 5

DUBROVNIK KONCERT U TVRĐAVI REVELIN

Bolje u drugom "poluvremenu"

Šteta što je dio publike napustio koncert nakon prvog dijela, jer drugi dio je ponudio zanimljivo i inspirativno sviranje

piše Sanja DRAŽIĆ

Posljednji nastup Dubrovačkog simfonijskog orkestra je srećom održan u Revelinu, a ne u Koncertnoj dvorani ljetnikovca Crijević-Pucić, kao što je bilo posljednjih nekoliko tjedana. Od svih nedostataka u tom prostoru bi u ovom slučaju u prvi plan došla (ne)kvaliteta tamošnjeg klavira, koji možda može poslužiti za dnevne probe, ali ne i za nastupe pred publikom. Na koncertu o kojem će biti govora, pod palicom Zlatana Srzića nastupila je klaviristica Ivana Marija Vidović, mlada umjetnica koja je već svirala s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, koja je nedavno snimila svoj prvi CD i koja, kako ističe programska knjižica, surađuje s brojnim renomiranim glazbenicima.
Sat i pol trajanja ovog koncerta su ispunila djela J.S. Bacha, S. Prokofjeva i T. Albinonija. Radi se o izboru literature koja davno nije bila na repertoaru, što je sigurno iziskivalo pomnije pripreme, ali je i izvođačima i publici donijelo osvježenje.
Večer je počela Bachovim Brandenburškim koncertom broj 3 u G-duru BWWV 1048, koji je zvučao dobro, ali je imao i povremena ritmička mimoilaženja u dionicama.
Na njega se nadovezao Koncert za klavir, gudače i čembalo u A-duru BWWV 1055 istog skladatelja. Solistica Ivana Marija Vidović jasnim, odmjerenim udarcem i razgovjetnom artikulacijom vodila nas je kroz sva tri stavka ovog djela, istaknuvši svoju nespornu muzikalnost.
Prokofjevova Klasična simfonija u D-duru opus 25 je počela drugi dio večeri i pokazala očito interpretativno jedinstvo i maksimalnu suradnju dirigenta Zlatana Srzića sa članovima orkestra.
A popularni Albinonijev Adagio, kraj večeri, imao je odlike najbolje izvedene orkestralne točke u posljednje vrijeme.
Stoga je šteta što je dio, mahom domaće publike, Revelin napustio već nakon prvog dijela s Bachovim stvaralaštvom i solisticom Ivanom Marijom Vidović, jer u drugom dijelu je ponuđeno zanimljivo, jezgrovito i inspirativno sviranje.

PARIZ IZLOŽBA PICASSO INGRES USPOREĐUJE DVOJICU UMJETNIKA

Crtež - temelj svega

PARIZ . Pablo Picasso divio se Ingresu, nadahnjivao se njime, interpretirao ga i parodirao, ne samo tijekom svojeg razdoblja Ingres (1915.-1921.), već kroz cijeli život. Pariški muzej Picasso prati taj odnos kroz izložbu "Picasso Ingres".
"Ingresova djela i rad Picassa još nikad nisu bili fizički uspoređeni", kaže Laurence Madeline, kustosica izložbe otvorene do 21. lipnja, koja predstavlja više od 110 platna i crteža dvojice umjetnika. "Zajednički im je pogled na klasične majstore", primjećuje ona.
"Tek upoznavanjem tuđih otkrića možemo u umjetnosti naučiti i sami otkrivati", smatrao je Jean-Auguste-Dominique Ingres (1780.-1867.). "Što je zapravo umjetnik? Kolekcionar koji stvara svoju kolekciju slikanjem onoga što voli kod drugih", govorio je Pablo Picasso (1881.-1973.).
Obojica daju golemu važnost crtežu, koji je za njih "temelj svega", primjećuje Madeline. Isto vrijedi za osobe: "Ljudsko lice je najvažnije", smatra ona.
"Picasso ima istu ljubav za ženu, isti erotizam kao Ingres", tvrdi Louis-Antoine Prat, kustos izložbe Ingresovih crteža, koja je istodobno otvorena u Louvreu. Gomila tijela u Ingresovoj "Turskoj kupelji" (1865.) prepoznaje se u senzualnoj atmosferi Picassovih djela "Harem" (1906.) i "Kupačice" (1918.).
Poput Ingresa, koji je smjelo istraživao anatomiju, Picasso "ponovo stvara ravnotežu kroz iste oblike, koji su raspoređeni na drugačiji način", primjećuje Madeline. (H)

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.