Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
nedjelja, 21.3.2004.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  forum
svijet
feljton
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 2

UZ OPATIJSKI KONCERTNI "TRIBUTE" ZDENKU RUNJIĆU

Galeb ga nije volio

Ni na kraj mi pameti nije zbog konfekcijski osrednje i neemocionalne izvedbe "Galeb i ja" optužiti Natali Dizdar, već se samo glasno zapitati kako je moguće da ključni broj Runjićeve karijere, ultimativnu "himnu" dalmatinske šlageristike, u koju su se kleli svi televizijski "svjedoci" Runjićeva lika & djela, odnosno skladbu koja je metafora suradnje Zdenka & Olivera, otpjeva debitantica s TeVe izbora na tragu "vaš prvi pljesak"

piše Zlatko GALL
snimio Danilo PAVLETIĆ

Čak i u skraćenim izvedbama, Oliverovo izvođenje pjesama "piza" više nego cijela svita Croatijinih i inih grla zajedno"... Sa Runjićem cili nan je grad propiva. I cila Dalmacija. Svi nas je Runjić infeta. Evo prvoga mene.
Cili ovo ludi grad, cila ova nesriknja Dalmacija piva, samo piva, i to piva Runjića.
Pokojni Miljenko Smoje po običaju je bio u pravu. Istina, igrom slučaja Zdenko se očešao o sve ključne "institucije" splićanistike. Riječju, bio je vratar u "Splita" i "Hajduka", inženjer (pače direktor) u negdašnjoj "Jugoplastici" te glazbeni urednik na Radio Splitu, ali trajan će biljeg ostaviti na Prokurativama. Postavši inačica splitskoga Festivala te autor koji je — a čak i okorjelim zlobnicima to postaje jasno listanjem najsvježijeg izdanja "Antologije" u koju je upisano 150 evergreena — ispisao najimpresivniju pjesmaricu Splitu, Dalmaciji i — moru. Davši joj naramak vječite glazbene verdure..."
Spomenuti citat izvorno je objavljen u opsežnom "bookletu" iliti knjižici koju sam napisao za box "Štorija", na kojemu su sabrane uspješnice Zdenka Runjića i Olivera Dragojevića. Naime, skladbe koje je odradio taj iznimno uspješni dvojac i koje su se našle zapakirane u jedinstvenoj diskografskoj "škatuli", bezrezervno spadaju u vrh domaće šlageristike. Dobro, ne baš svih stotinu — jer tu su i neki jeftini šlageri koji su unatoč golemom komercijalnom uspjehu sumnjivi plod grčko-rimskog hrvanja s populističkim ukusom, ali i teme koje su posve promašile ciljanu metu. No, skor je ipak više no impozantan. Jer, morat ću ponovno posegnuti za svojom već vremešnom bilješkom za Runjićev i Dragojevićev box, Zdenko i Oliver u percepciji glazbene javnosti prometnuli su se u gotovo arhetipski dvojac: estradne Kastora i Poluksa, Gilberta & Sulivana, Mirka i Slavka, Lennona i McCartneyja ili, kako bi to rekli cinici, Black & Deckera. Ova potonja usporedba, iako naizgled tek duhovita doskočica, nije bez vraga jer Zdenko & Oliver su poput svrdla prodrli do same srži mediteranske osjećajnosti ispovijedajući evanđelje osebujne južnjačke utjehe.
Howgh!
Obitelj RunjićStaru procjenu — s neoborivim argumentima u "Papi", "Galebu", "Malinkoniji", "Romanci", "Skalinadi", "Zelenoj grani..." i još desetak antologijskih skladbi — ne bih mijenjao ni danas. Dapače. To prije što su devedesete pomlađenog Olivera dovele s pozicija kultne figure "kozmičkog Dalmatinca" na tron ultimativne hrvatske estradne megazvijezde kojoj više ništa ne može okrnjiti ni ugled ni komercijalni rejting, a Runjića sve više odvlačile od klavira k poduzetništvu i kalkulatoru.
Je li razvrgrnućem veze više izgubio Oliver ili Zdenko?
Onima koji su to željeli doznati, odgovor je dala predporinovska koncertna večer kojom je pod imenom "Galeb i ja" — kao lani Dediću — odana počast glazbenom stvaralaštvu Zdenka Runjića.
Jer, zbroje li se izvođački plusevi i minusi, situacija je posve jasna, kao i poučak koji veli da Oliver sa svojim izvedbama čak i skraćenih verzija u medleyu "Oprosti mi pape", "Piva klapa ispod volta", "Ča je život vengo fantažija" ili pak u izvedbi sjajne "Ništa nova", na svakoj balansi baždarenoj dobrim ukusom i emocionalnom izvedbom, "piza" više negoli — uz tek pokoju iznimku — cijela svita Croatijinih i inih grla zajedno. Konačno, samo su dvije stare Oliverove skladbe novom izvedbom dobile čitanje dostojno njegova izvornika: "Magdalena" i "Ostavljam te samu".
Idemo redom...
Nakon uvodnog broja i "faksimilno" onovljene "Potraži me u predgrađu" u pristojnoj izvedbi njezina izvornog izvođača Lade Leskovara, "Vrbe" je bez imalo milosti unizio i iskasapio Žera: pjevač niskih glasovnih i još nižih interpretatorskih dometa. Ruku mu je odmah zatim dao Petar Grašo posve blijedim izvedbama trolista Oliverovih uspješnica "Skalinada"-"Malinkonija"-"Poeta". Forma "medleya" trebala je zacijelo ne samo uštedjeti vrijeme već pomoći Graši jr. da lakše iziđe na kraj s Oliverovim naslijeđem u "skraćenoj" formi "dajdžest" izdanja za širu publiku. No ni to nije baš pomoglo. Jer, valja biti iskren pa kazati da milog i dragog momka Olivera ne razlikuju samo godine, visina i očale. "Četiri stađuna" u izvedbi Jelene Radan, Giulianov "Ključ života", Vannina "Zelena grana s tugom žuta voća", Ninina "Romanca", "Stine" u izvedbi Doris, Tedijev "Dešperadun", Karanovo "Pismo ćali"..., pokazali su po tko zna koji put nepotrošenu vrijednost Zdenkova rukopisa, a pjevačku kompetentnost njihovih izvođača. Uz — kad spominjem izvedbu — pokoju "finesu" poput uspjelih diskretnih R&B stilizacija Vanne u vrlo dobroj izvedbi "Zelene grane..." ili pak Karanovo uspješno "skidanje" glasa i manirizma Vice Vukova. No, za cijeli ovaj blok starih Runjićevih uspješnica ili Oliverovih hitova čije su izvorne snimke debelo uvjerljivije izvedbama koje smo čuli u Kristalnoj dvorani, vrijedi zajedničko pitanje: čemu na večeri koja je — barem deklarativno — kanila "propitati" mogućnosti i novih izvedbi, toliko truda i muke da bi se pokušalo što doslovnije "skinuti" stari izvornik? Jer, ako je baš tako, nije li umjesto Jelene Radan na opatijskoj pozornici mogla nastupiti i Meri Cetinić, pjevačica izvorne verzije "Četiri stađuna", a umjesto Karana, Vice? Pitanje je na mjestu to prije zna li se da se forma "tribute" koncerata temelji najčešće na pokušajima novog čitanja starih skladbi, ali bez zatiranja ideje i duha izvornika.
Na žalost, u Kristalnoj dvorani hotela "Kvarner" to je uspjelo tek rijetkima. U prvom redu Massimu Saviću s fascinantnom autorskom revizijom "Ostavljam te samu", Divasicama s novom i svježom idejom kombiniranja klapskog pjevanja i R&B-ja u Runjićevu klapskom standardu "Moja jube", te Saši Lozaru sa smionom, no posve uspjelom verzijom "Magdalene" prevedene na (ponovno) R&B/urban pop izdanje. S druge pak strane, u sudaru između izvornog sadržaja i nove forme, totalnu štetu su doživjeli "Nadalina" i "Marća funebre". Skladba koja je desetljećima funkcionirala kao originalna i inspirativna dalmatinska "novelty" tema iliti "skladba zezalica", Škorinom je zaslugom pretvorena u petparačku karikaturu iliti hibridni "bećarac" lišen suptilnosti i duhovite erotičnosti Fiamengova teksta. Mojmir Novaković i Krijes posve su pak zatukli trag drugog od tri Runjićeva omiljena tekstopisca: Momčila Popadića. Uvjerljiva i poetična otočna sličica "Marća funebra" pretvorena je voljom Novakovića u morlački "flashdance" kojemu je, zlu ne trebalo, na kraju dodan i "Linđo"! Kriještanje Jelene Rozge iz Magazina u promašenoj izvedbi "Našoj ljubavi je kraj" bilo je tako MOZ1E.jpg (6278 bytes)iritirajuće da je ionako superiorna izvedba Puntara u "Samo moru virujem" došla kao melem na uši. Navlas se isto dogodilo i s Oliverovom izvedbom antologijske "Ništa nova", koja je ublažila duševne boli nakon agresivne Josipine izvedbe "Oluje". Skladba koju je u davnašnjem izvorniku uvjerljivo otpjevala Josipa, posve je prignječena suvišnim vokalnim afektacijama koje nije "amortizirao" ni izvrstan band s Tomljanovićem ili Grahom u ulozi solista.
Za sam kraj ostavljena su dva broja. Jedan od njih — kojega je i voditelj nazvao "općim glazbenim dobrom" — završio je u rukama debitantice kojoj su, pazi sad!, pljeskali više negoli samome Runjiću, i to za pjesmu koju je gotovo pa upropastila. Ni na kraj mi pameti nije zbog konfekcijski osrednje i neemocionalne izvedbe "Galeb i ja" optužiti Natali Dizdar, već se samo glasno zapitati kako je to moguće da ključni broj Runjićeve karijere, ultimativnu "himnu" dalmatinske šlageristike, u koju su se kleli svi televizijski "svjedoci" Runjićeva lika & djela, odnosno skladbu koja je metafora suradnje Zdenka & Olivera, otpjeva debitantica s TeVe izbora na tragu "vaš prvi pljesak"?
Ili, postavit ću pitanje drukčije, kako to da pjesmu koja je dala ime slavljeničkom koncertu i tjednima bila najavljivana TeVe džinglom s Oliverovim izvornikom, na pozornici u samoj završnici izvede itko drugi osim Olivera?
Odgovore na ta pitanja znadu zacijelo samo Runjić i društvo koje je "originalno" za završnu masovku, kao i koju godinu unatrag kada su Zdenku udijelili Porina za životno djelo, odabralo "Vjeruj u ljubav"...
A TeVe show?
On je — kao i sam anemični koncert čiji je jedini dramaturški akcent bio nastup Arijane Čuline — još jednom pokazao razmjere dosade u režiji s Prisavlja. S koncertom koji se — lišen suvislih najava i dinamičnog nagađanja na sceni — pretvorio tek u složenac glazbenih brojeva te stoga i izazivao dojam da traje dulje od otplate auta kupljenog na leasing.

 
Još u rubrici:
 


NA OTVARANJU KLUB KAVANE AMADEUS U HNK
Tambuu priredio pravi etnodelirij


 


 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/2