strana 2 od 3

SUPROTIVA Jedan od razvojno najzanimljivijih, ali i krajobrazno osjetljivih dijelova Šolte mogao bi završiti upravo suprotno nekadašnjim zamislima o ekološki obzirnom turističkom gospodarstvu, piše MIRKO PETRIĆ

Pontonski “elitni turizam”

U projektu izgradnje “privezišta” (a zapravo marine) u mjestu Maslinica u igri su ponovno inozemni poduzetnik, lokalno stanovništvo, stručne osobe i organi uprave, te njihove interakcije koje u ovom slučaju mogu završiti onako kako je na Šolti već završila Nečujamska uvala: bezobzirnom devastacijom autentičnih otočnih vizura

Šolta te dopala! - bio je nekada poklič kojim su se posredno opisivale teške životne prilike što su očekivale ženu udanu na mali i siromašni srednjodalmatinski otok. Prostor bez većih naselja gradskog tipa, te život u izolaciji, zavisan o urodu masline i vinove loze, ili prihodu pomoraca rijetko nazočnih kod kuće, nije se nikome mogao preporučiti kao poželjan.
Nekadašnje mane danas bi mogle biti prednosti: skupine ekoloških aktivista i stručnjaka za razvoj održivog turizma, svojedobno su predlagale osnivanje ekosela i oživljavanje otočnog gospodarstva djelatnostima obzirnim prema prirodi. Za Šoltu je, pod pokroviteljstvom Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo, prošle godine načinjen i program održivog razvitka otoka, čiji se problemi smatraju oglednim za čitavo jadransko područje.
Ono što je, čini se, ovih dana dopalo jedan od razvojno najzanimljivijih, ali i krajobrazno osjetljivih dijelova Šolte, kreće se, međutim, u smjeru upravo suprotnom nekadašnjim zamislima o ekološki obzirnom turističkom gospodarstvu. Već posve razvidno uništenje prirodnih osobitosti krajolika i akvatorija odvija se pod krinkom razvoja “elitnog turizma”, od kojeg naposljetku - kao i u drugim sličnim prilikama - lokalnom stanovništu neće ostati mnogo više od uništenih razvojnih resursa.

Meritum spora

Projekt izgradnje “privezišta” (a zapravo marine) u mjestu Maslinica ostvaruje se po sličnom scenariju kao i drugi najavljeni jadranski “razvojni” planovi što počivaju na navodno blagotvornom utjecaju inozemnoga investicijskog kapitala. U igri su i ovdje inozemni poduzetnik, lokalno stanovništvo, stručne osobe i organi uprave, te njihove interakcije koje u ovom slučaju mogu završiti onako kako je na Šolti već završila Nečujamska uvala: bezobzirnom devastacijom autentičnih otočnih vizura.
No, projekt pokretanja “elitnog turizma” u Maslinici po nečemu se ipak razlikuje od nečujamske prekomjerne apartmanske izgradnje: dok je u tom slučaju inicijalni poduzetnik bio hrvatski, u masliničkom slučaju “razvoj” od početka diktiraju interesi inozemnog ulagača. Također, za razliku od drugih sličnih slučajeva, u masliničkom se doista ne može reći da postoji potpuna kolaboracija struke s interesima “developera”. Dapače, u ovom je slučaju visokostručna osoba decidirano rekla što misli o detaljnom urbanističkom planu (DUP) predloženom na usvajanje i zatražila njegovu korekciju.
Meritum spora koji se pojavio u javnoj raspravi o DUP-u dobro je opisan u članku objavljenom 6. ožujka u Slobodnoj Dalmaciji. Novinarka Mirjana Blagaić objašnjava da bi “strani ulagač”, odnosno novi vlasnik dvorca Martinis-Marchi “već za Uskrs” želio u dvorcu otvoriti desetak superluksuznih apartmana, a u skoroj budućnosti “koncesijom pružati usluge i u jahting lučici”.
Kad bi se ostvario ovakav naum gospodin Hartmuta Lademachera (kojemu se u članku ne spominje ime), mjesto i strani ulagač “imali bi zajedničke interese i ostvarivali prihode”, pa se tako “krenulo i na razmatranje mogućnosti postavljanja pontona radi povećanja broja vezova”.
Najžešću raspravu izazvali su - kaže autorica članka - upravo planovi postavljanja pontona, jer jedan dio mještana smatra da bi se njima mogla ugoziti ljepota vale i smanjiti maritimne sposobnosti, dok drugi smatraju da bi upravo stoga obala ostala netaknuta, jer se pontoni “u svako doba mogu jednostavno otkloniti, dok bi čvrsto izgrađena betonska obala i privezište prekrili prirodne škrape i zasigurno devastirali određeni dio obale”.

Gubljenje prozračnosti

Članak nadnaslovljenom frazom “šoltanska malomišćanska prepucavanja oko urbanističkog plana”, završava konstatacijom da je autor plana poduzeće “Urbos” iz Splita, prema riječima direktora Zorana Radmana, uvažavalo “zahtjeve struke, a posebno u maritimnoj domeni”.
Pročitaju li se, međutim, vrlo stručne primjedbe izrečene u javnoj raspravi, te ocjena predloženog elaborata, koji je “dio mještana” posve nemalomišćanski zatražio od Građevinsko-arhitektonskog fakulteta u Splitu, postaje jasno da bi se o poštovanju pravila struke i prethodno donesenih urbanističkih planova višeg reda, dalo prilično dugo raspravljati.
Već po primjedbama priloženim javnoj raspravi vidi se da pri izradi DUP-a nije vođeno dovoljno računa o potrebama šireg područja na kojem se planirano “privezište” nalazi, te da “namjena i raspodjela površina nije u skladu sa željama, navikama i interesima lokalnog stanovništva.” Uz to što bi predložena lučica smjestila brodice mještana u najplići i najtjesniji dio uvale, već i sad pretijesan i ekološki ugrožen, bilo bi ugroženo i manevriranje u prostoru luke.
No, sa stajališta planiranja, najgore je to što elaborat DUP-a nije usklađen s programom održivog razvoja otoka Šolte i master-planom razvoja turizma. Master-plan dopuštao je na 4.800 metara kvadratnih morske površine privezište za četrdeset brodova, dok predloženi DUP samo za marinu iscrpljuje 13.400 metara kvadratnih. Masom brodova i planiranim rasporedom vezova velikih jahti u sredini uvale, kažu kritičari, “Maslinička uvala gubi svoju ljepotu, prozračnost i draž, sa mora se neće vidjeti ni riva, ni kuće u jezgri mjesta, a ni dvorac”.
Prostorni plan uređenja Općine Šolta, dakle urbanistički plan višeg reda, koji je 1999. izradio baš “Urbos”, a odgovorni planer bio Zoran Radman, na prostoru na kojem se sada želi izgraditi marina bio je predvidio “sanaciju mora” i uređenje obale u kupališne svrhe. Kritičarima plana nije posve jasno kako će se more sanirati masom brodova i djelomičnim uništenjem dna koje je nužno i pri postavljanju pontona, pogotovo stoga što bi prijedlogu DUP-a tek trebala uslijediti izrada studije utjecaja na okoliš.

Nedvosmisleno stručno mišljenje

Prof. dr. Mijo Vranješ, potpisnik ocjene DUP-a, donesene u ime Građevinsko-arhitektonskog fakulteta u Splitu, u zaključku decidirano tvrdi da je ponuđeno rješenje “manjkavo”, da bi ga trebalo proširiti na cijeli prostor uvale i uvažiti interese svih sadašnjih i potencijalnih korisnika. Osim toga, profesor Vranješ smatra da je - s obzirom na veličinu zahvata - nužna izrada studije utjecaja na okoliš, kao i istražni radovi fizike i biologije mora, te hidroarheologije.
Na koncu svog izvješća, profesor poučno naznačava da se, ako već ne postoje odgovarajući podaci iz istražnog razdoblja, “mora znati” da je “potrebna najmanje jedna godina za mjerenje i prikupljanje podataka”, kao i da je za ovu vrstu zahvata ključno istraživanje u ljetnom razdoblju. Ako prethodno pribavljeni podaci ne postoje, moglo bi se zaključiti da će naručitelj izrade DUP-a “H.L. Dvorac” d.o.o morati svoje “privezišne” planove odgoditi barem do ljeta 2005. godine.
Studija utjecaja na okoliš je, naime, poučava nas u svojoj procjeni profesor Vranješ, dokument na temelju kojega se izdaje lokacijska, a kasnije i građevinska dozvola. Izvješće završava rečenicama: “Bez svega ovoga može se jedino bespravno graditi. A znamo kakve su posljedice takvog pristupa.”
Hoće li stručno povjerenstvo Općine Šolta za ocjenu primjedaba DUP-a znati cijeniti ovako nedvosmisleno izneseno stručno mišljenje, ostaje vidjeti. No, za rasplet slučaja sretna je okolnost što se na mjestu županijskog poglavara za prostorno uređenje u ovom trenutku nalazi Nikola Blagaić (HDZ), koji će logikom svoje funkcije poštovati zakonitost, a rodom je Šoltanin, te kao takav dobro upoznat s problemima otoka.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.