Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
nedjelja, 21.3.2004.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  forum
svijet
feljton
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 3

IZLOŽBA MARINO TARTAGLIA, jedan je od najvećih
hrvatskih slikara 20. stoljeća, čija je uspješna izložba iz Klovićevih dvora preseljena u Split, a o njoj piše SANDI VIDULIĆ

Remek-djela “slikara slikarstva”

Tartaglia je očito imao potrebu povremeno vlastito stvaralaštvo promatrati kao motiv. To pak njegovom slikarstvu daje intelektualnu, pa i konceptualnu notu, koja ga odvaja od “čistog” slikarstva. Zadnji put je reflektirao svoje slikarstvo slikom “Moj atelier” (1984.), kojom završava izložba

Autoportret, 1917.Retrospektivna izložba Marina Tartaglije, jednog od najvećih hrvatskih slikara 20. stoljeća, nakon vrlo uspjelog predstavljanja u Klovićevim dvorima preseljena je u Split. U Zagrebu je bilo 204 izloška, a u Galeriji umjetnina izloženo je 128 slika, što znači da je splitska izložba “lakša” za trećinu umjetnikovih djela. Zapravo je samo Tartaglijina “splitska faza” predstavljena u potpunosti kao u Zagrebu. Kako i u reduciranom obliku izložba ispunja sav prizemni prostor Galerije umjetnina, to nam govori kako Split danas, na žalost, nema prostor za mega izložbu kakve bez problema stanu u Klovićeve dvore.
Zajedničko objema izložbama jest da ih je sufinanciralo Ministarstvo kulture, što je dobar pomak od vremena kad je Ministarstvo plaćalo Bukovčevu izložbu u zagrebačkoj Modernoj galeriji, ali ne i njeno predstavljanje u Splitu i Dubrovniku. Koncept dvaju Tartaglinih izložbi razlikuje se u tome što na splitskoj nema Tartaglijinih sentenci, odnosno aforizama, o biti umjetnosti i slikarstva, istaknutih na zagrebačkoj izložbi. Kritika inače dosta cijeni te Tartaglijine lapidarne misli koje su pred desetak godina sakupljene u knjizi “Oporuka Marina Tartaglije”.
Izložba počinje čuvenim “Autoportretom” (1917.) koji je nastao kao plod intenzivnog druženja sa Carlom Carraraom i Giorgiom de Chiricom, s kojima zajedno izlaže u Rimu. Slika odiše ekspresivnim deformacijama i snažnim vibracijama toplo-hladnih akorda, ali u sebi nosi i dah ironije svojstven avangardi. No, u to vrijeme futurizam je na izmaku, a dojučerašnji rušitelji svih vrijednosti u potrazi za stabilnijim formama i volumenima priklanjaju se naslijeđu Cezannea i tonske modelacije. O tome svjedoči druga slika na izložbi “Autoportret s lulom” (1921.) gdje se Tartaglia već javlja kao tankoćutan majstor tonskog slikanja. Do ova dva portreta nalazi se gotovo apstraktno oblikovana “Posmrtna maska autoportreta iz 1917.”, nastala 1970. godine.

Ironijski autoportreti

PastirOva tri djela ne pokazuju samo različit odnos prema temi autoportreta, nego naglašavaju i Tartaglijinu skonost k dijalogu s vlastitim stvaralaštvom, koji nije lišen ironije. Ove komponente možda nisu bile dovoljno vrednovane u svoje vrijeme, jer sadrže dozu autocitatnosti karakteristične za period postmoderne.
Recikliranje vlastitih radova vidimo i u djelu “Diptihon” (1964.) koje sadrži uvećanu repliku “Autoportreta” iz 1917. te sliku “Njegova maska” (koja veoma podsjeća na “Posmrtnu masku…”. Iste godine nastaje “Triptih (autoportreti)”, gdje nazivi tri autoportreta dovoljno govore: “Evokacija prve epohe”, “In memoriam druge epohe”, “Na lovorikama treće epohe”. Tartaglia je očito imao potrebu povremeno vlastito stvaralaštvo promatrati kao motiv. To pak njegovom slikarstvu daje intelektualnu, pa i konceptualnu notu, koja ga odvaja od “čistog” slikarstva. Zadnji put je reflektirao svoje slikarstvo slikom “Moj atelier” (1984.), kojom završava izložba, a prikazuje prostor umjetnikovog atelijera u kojem se nalaze neki radovi izloženi na ovoj retrospektivi.
U nastavku izložbe srećemo djela iz “splitske faze” (1918-21.) koja će Tartaglia izložiti na “Proljetnom salonu” u Zagrebu, veoma bitnoj manifestaciji za našu likovnost, preko koje nakon Prvog svjetskog rata nastupaju postkubizam, sezanizam i raznoliki oblici realizma. Nakon bezumlja i apsurda prvog globalnog rata, teži se smirivanju i povratku klasičnih motiva u prostor slike. Tartaglia donosi utjecaj Italije, odnosno tamošnjeg stila “valori plastici”, a svakako treba izdvojiti “Marjan kroz masline” (1920.) i “Mrtvu prirodu” (1921.).
U to vrijeme Tartaglia vodi nemiran život. Nakon odlaska u Beč, gdje boravi od 1921. do 1924. i osniva obitelj, godine 1925. dolazi u Beograd i jedan je od osnivača tamošnje grupe “Oblik”. Iz tog perioda nastaje “Češljanje”, možda najvažnije Tartaglijino djelo koje čuva splitska Galerija umjetnina. Ženski akt sveden je na igru volumena, a “meštrovićevski” monumentalni Cvijećeplasticitet volumena modeliran je tonskim slikarstvom utišanog kolorita. Djela kao “Češljanje” i “Mali bubnjar” bila su izlagana na izložbama jugoslavenske umjetnosti u New Yorku i Philadephiji.
Tartaglia 1927. i 1928. boravi u Francuskoj, gdje izlaže na Salonu nezavisnih. Postupno se njegova paleta obogaćuje bojom, a oblici postaju manje kruti. Slijedi pomak ka kolorizmu, ali ne u mjeri u kojoj će se promjena osjetiti u njegovog zemljaka Jurja Plančića. U tom periodu Tartaglijinog slikarstva gubi se iluzija trodimenzionalnosti, boja i potez se afirmiraju, a naglasak na likovnoj autonomiji slike raste. Možemo reći da već u to vrijeme Tartaglia postaje “slikarem slikarstva”, kako će ga definirati kasnija kritika.

Druga faza

Od 1931. Tartaglia je profesor na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu, gdje kroz niz godina odgaja mnoge naraštaje, među njima i Josipa Diminića, Otona Glihu, Antuna Maslu, Raula Goldonija, Ivu Šebalja i Josipa Vaništu. Ovaj potonji, kako kaže Ive Šimat Banov “jedini je u odnosu na učitelja pokušao učiniti korak dalje i dohvatiti smisao šutnje”. Ovo pak navodimo jer su Tartaglijini aforizmi o umjetnosti potakli spekulacije koliko je umjetnikovo asketsko shvaćanje likovnosti imalo utjecaja na promišljanja gorgonaša o dematerijaliziraciji umjetničkog djela.
Sam Tartaglia, premda je, kako smo vidjeli, imao sklonosti konceptualnom tematiziranju svog stvaralaštva, nikad nije otišao tako daleko. Dapače, smatrao je da djelo koje nema odnos s motivom više nije umjetničko djelo.
Druga polovica 20. stoljeća kod Tartaglije prilično je različita od prve. Kasniji Tartaglia drži se po strani od likovnih trendova. U “obrađivanju vlastitog vrta” sklon je isti motiv, kao cvijeće ili pogled s prozora, multiplicirati s malim razlikama u izvedbi. No, gotovo neupadljive promjene suzvučja boja i tonova, dovode do novih pažljivo izborenih pomaka. Od šezdesetih do samog kraja sredinom osamdesetih, njegovo slikarstvo kreće se po rubu apstrakcije i teži Marjan kroz masline, 1920.reduciranju motiva na “znak”. Djela iz te faze odišu čudnovatom samozatajnošću i upornim ustrajanjem na asketizmu koji, za razliku od brojnih kolega, nisu “inficirali” hedonizam nove slike, niti postmoderni ludizam i ironija. Zadnja slika na izložbi “Moj atelier” (1984.) odskače od navedenog. Slikajući atelier pun slika koje srećemo na retrospektivi umjetnik zadnji put baca gotovo neutralan pogled na svoj likovni opus. Nedugo potom umire u 90. godini od posljedica prometne nesreće.
Tartaglijina izložba u Zagrebu bila je značajna i po tome što su svoje primjerke dali muzeji iz Beograda, Zagreba, Ljubljane, Budve i Splita, kao i privatni kolekcionari. Mnogi Tartaglijini radovi iz dvadesetih i tridesetih, po kojim je umjetnik najpoznatiji široj javnosti, ne nalaze se u Hrvatskoj. Stoga, premda je splitska izložba manjeg opsega, ona je prilika da se vide neka od remek-djela izuzetnog Tartaglijinog opusa. Ako niste posjetili izložbu u Zagrebu, imate priliku za “popravni ispit” u Splitu. Ovoliko Tartaglijinih djela dugo nećete vidjeti. Zadnju retrospektivu imao je 1975.

 
Još u rubrici:
 


SUPROTIVA JEDAN OD RAZVOJNO NAJZANIMLJIVIJIH, ALI I KRAJOBRAZNO OSJETLJIVIH DIJELOVA ŠOLTE MOGAO BI ZAVRŠITI UPRAVO SUPROTNO NEKADAŠNJIM ZAMISLIMA O EKOLOŠKI OBZIRNOM TURISTIČKOM GOSPODARSTVU, PIŠE MIRKO PETRIĆ
Pontonski “elitni turizam”


JOŠ U PRILOGU FORUM

 


Prilozi:
 


Reflektor - četvrtak



Burza - petak



Spektar - subota



Nedjeljna - nedjelja



Pomet - nedjelja

 

 
 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/3