JANE BIRKIN KONCERT U POLUPRAZNOJ
ZAGREBAČKOJ TVORNICI
Zadušnica za Gainsbourga
Pametno osmišljen i nadahnuto ostvaren koncertni set, koji se u cijelosti držao tema
s albuma "Arabesque", imao je prije i poslije svega predikat vrhunske
stilizacije, no odabrana "forma" nije ugušila naglašeno emocionalni sadržaj
posvete izvanvremenim Gainsbourgovim standardima. Prava je, međutim, šteta što je odličan
koncert u Tvornici pratilo poluprazno gledalište
piše Zlatko GALL
snimio Milivoj KEBER
Premda je nakon smrti Sergea Gainsbourga 1991. najavila da kani napustiti glazbenu
scenu, Jane Birkin je i aktualnom svjetskom turnejom, kojom promovira album Arabesque, još
jednom odala počast preminulom bivšem suprugu.
Koncert u zagrebačkoj Tvornici jedan je od "datuma" europskog ogranka turneje
prije njezina velikog finala u Parizu, odnosno sama završnica jednoga od najznačajnijih
glazbenih projekata u drsko dugovječnoj karijeri Jane Birkin. Karijeri kojoj je još tamo
od 1969. i Je t’aime... moi non plus, pa sve do 1990., kada surađuju na albumu Amours
des feinte, glavni timbar dao Gainsbourgov autorski rukopis.
Započevši
zagrebački koncert u šansonijerskom isposničkom izdanju sama uz klavirsku pratnju Freda
Maggija sugestivnim izvedbama Amour psychique i La chanson de Prevert, Jane Birkin je već
na početku odredila ton i atmosferu cijelome nastupu. Pametno osmišljen i nadahnuto
ostvaren koncertni set, koji se u cijelosti držao tema s albuma Arabesque, imao je prije
i poslije svega predikat vrhunske stilizacije, no odabrana "forma" nije ugušila
emocionalni sadržaj. Ipak, unatoč stalnim prizivanjima Gainsbourgova duha i kazivanjima
njegove poezije, Jane je vješto izbjegavala zamke kiča i jeftine patetike, pokazujući
da nije tek još jedna estradna "profesionalna udovica", ni netalentirana
prvosvećenica kulta genijalnog supruga.
Dakako, glazbena ostavština Sergea Gainsbourga iznimna je, no za projekt Arabesque
jednako je važan i stari Gainsbourgov producent Philippe Lerichomme koji je – zasluživši
time i Janeinu zahvalu na kraju koncerta – pjevačicu povezao s fascinantnim violinistom
i aranžerom alžirskog podrijetla Djamelom Benyellesom.
O lucidnim novim glazbenim čitanjima izvanvremenih Gainsbourgovih tema, posvjedočila je
najprije Elisa: jedna od najpoznatijih skladbi u njegovu portfelju. Izvorno pisana za Zizi
Jenmaire, doživjela je nadahnutu reviziju kojom dominira jecajuća violina Djamela
Benyellesa iznad hipnotičkih udaraljki i nježne "pozadine" klavijatura.
Violina podržana iznimnim učinkom perkusionista Aziza Boularouga te klavijatura i lutnje
Riahia el Mensourija, tkala je uvjerljivu glazbenu podlogu za Janeine izvedbe nekih od
najpoznatijih Gainsbourgovih skladbi poput Valse de Melody, Les dessous chics, La
javanaise...
Poseban spomen zavrijedile su pak Couleur cafe, Commen te dire adieu te Et quand bien
memeu. Coleur cafe — skladba koja je, po svjedočenju same Jane Birkin, u različitim
zemljama izazivala oprečne reakcije publike — imala je izvedbu tek nešto drukčiju od
studijske s naglašenim udaraljkama koje su podcrtale njezin žovijalni karakter.
Elegična Et quand bien memeu bila je pak njezin pravi antipod, a zaključna skladba službenog
dijela Commen ti dire adieu, još jedan dokaz Gainsbourgova skladateljskog talenta.
Djamelovi nadahnuti sjevernoafrički aranžmani, u kojima se zrcali multikulturalno
iskustvo glazbene scene francuske prijestolnice, posebno su dobro fukcionirali združeni s
vokalnim kolaboracijama Jane Birkin i Moumena. Sjajna Djamelova pjevačka akvizicija dala
je poseban pečat skladbama ozračenim alžirskim raiem dokazujući da su fuzije "šansonijerskog"
rukopisa i world musica ne samo moguće već i vrlo poticajne.
Prava je šteta što je odličan koncert u Tvornici pratilo poluprazno gledalište.
Razlog? Možda ulaznica od 180 kuna koju bi potkoženija publika lakše izdvojila da je
koncert bio u Lisinskome, ali, s druge strane, i brojnost zagrebačkih gostovanja. Kojima
— nakon Offspringa i Einsturzende Neubautena koji nastupaju već u nedjelju i srijedu
– valja dodati poduži popis prestižnih imena u proljetnom rasporedu, ali i već potvrđenih
ljetnih gostovanja Santane u Rijeci te Metallice i Lennyja Kravitza u Lučkome.
Split je — uzgred rečeno — i u ovom setu gostovanja ostao praznih rukava pokazujući
da su tamošnjim "menadžerima" miliji potpaljivači borovine od bjelosvjetskih
rockera.
|