strana 1 od 4

MONOGRAFIJA O ISTRANCI O VRIJEDNOM IZDAVAČKOM POTEZU HRVATSKOG POMORSKOG MUZEJA U SPLITU GOVORI RAVNATELJ STJEPAN LOZO

Moramo biti spremni otkupiti
i obnoviti Istranku!

Prikupljeni podaci, izvorni dokumenti i fotomaterijali, usustavljeni i sabrani na jednome mjestu, daju bitno drugačiju sliku o brodu za čiji se opstanak zalažemo
- Da ne bismo propuštali vrijeme, Hrvatski pomorski muzej je u program za 2004. godinu uvrstio kao najznačajniju stavku iznos za otkup i obnovu Istranke

Piše Ivan UGRIN
Snimio Jadran BABIĆ

Hrvatski pomorski muzej iz Splita objavio je ovih dana rijetko i pozornosti vrijedno izdanje - monografiju Povijesni brod Istranka. U povodu toga razgovarali smo za MORE s ravnateljem muzeja prof. Stjepanom Lozom.
- Čini se da ste kao ravnatelj Hrvatskog pomorskog muzeja i kao osoba koja je pokrenula akciju za ostanak Istranke u Hrvatskoj dali još jedan, možda i ključan, doprinos za njezin ostanak i opstanak?
- Teško je reći je li u pitanju ključni doprinos za njezin opstanak, ali svakako je važan korak u upoznavanju i stručne i najšire javnosti s baštinskom vrijednošću Istranke. Nakon izlaska ove opsegom razmjerno male monografije, ukupni govor, promišljanja, pa i postupci vezani uz Istranku bit će drugačije utemeljeni, pa i odgovorniji. U tom smislu ovaj je doprinos doista značajan jer daje, poglavito onima koji odlučuju o bitnim pitanjima konzervatorske struke u Hrvata, argumentaciju za snažne iskorake. Prikupljeni podaci, izvorni dokumenti i fotomaterijali usustavljeni i sabrani na jednome mjestu daju bitno drugačiju sliku o brodu za čiji se opstanak zalažemo. Nakon uvida koji ovaj materijal omogućuje teško će biti površno, pa i nedobronamjerno, komentirati kako se bavimo stručno upitnim projektom, tjeramo inat ili prikupljamo staro željezo.

JEDINSTVENI BROD

- Značenje monografije “Povijesni brod Istranka” je i u tome što je to jedna od rijetkih knjiga posvećenih jednom brodu?
- Koliko smo uspjeli istražiti, a to je doista zahtjevno jer ne postoji neka sustavna bibliografija koja bi nam omogućila da budemo potpuno sigurni, Istranka je jedinstveni brod koji je dobio monografiju pod svojim imenom i posvećenu isključivo njemu. Istina, i bojni brod Szent Istvan, torpediran od Talijana 1918. godine kod Premude, ima publikaciju pod svojim imenom objavljenu u izdanju Povijesnog muzeja u Puli 1998. godine. Bez bilo kakve želje za nadmetanjem, treba ipak reći da je riječ o katalogu objavljenom prigodom izložbe nakon podmorskih istraživanja koja su izvedena u suradnji s Mađarima. Otvorena je, međutim, mogućnost da postoji još neko nama nepoznato djelo, no u svakom slučaju ova monografija o Istranci jest svojevrsni prvijenac, što svjedoči o stanju istraženosti naše pomorske baštine i poslu koji nas tek čeka. Kada je u pitanju Hrvatski pomorski muzej, nastavit ćemo sa sličnim projektima i za sada mogu reći tek toliko da se nadam da će ova monografija biti prva u našoj biblioteci Povijesni brodovi.

OSSERO ZA ELITU

- Inače, kada je i gdje izgrađena Istranka i je li se tako zvala otkad je sišla s navoza?
- Istranka je izgrađena 1896. godine u Trstu, tada najvećem pomorskom središtu Austro-Ugarske Monarhije. Naručitelj i prvi vlasnik broda bio je nadvojvoda Karlo Stjepan, bratić cara Franje Josipa I. Prvo ime Istranke bilo je Ossero, po mjestu Osoru i istoimenom tjesnacu između Cresa i Lošinja. Brod je građen kao privatna jahta, a kako je naručitelj bio pripadnik carske obitelji, nacrte za njegovu gradnju izradio je osobno direktor brodogradilišta. Držalo se da je jahta jedna od najljepših u tadašnjem carstvu. Ustanovili smo da je Istranka, tada Ossero, bila brod komodora carskog jahting kluba osnovanog 1891. godine u Puli. Članovi kluba bili su, pored mnogih drugih predstavnika eruopske elite, pripadnici najuglednijih plemićkih obitelji Thurm und Taxis, Esterhazy ili Andrassy, magnati novog kapitala Krupp i Rothschield, vinarske obitelji Perignon, te njemački car Wilhelm II. i engleski kralj Edward VII. Član tako elitnog društva, zahvaljujući vlasniku Istranke, tada Ossera, Karlu Stjepanu koji je volio hrvatski narod i čak govorio hrvatski jezik, postao je i jedan Hrvat, načelnik Jelse Niko Duboković.

PRIČA O DALMATU

- Može li se kazati da je od nekad moćne flote Istranka jedini preostali brod austrougarske ratne mornarice?
- To je točno i ta činjenica Istranku čini posebno zanimljivim brodom. Godine 1899. nadvojvoda Karlo Stjepan prodaje Ossera austrougarskoj mornarici koji postaje brod namjesnika za Dalmaciju pod novim imenom Dalmat i s novom matičnom lukom Zadar. Pred Prvi svjetski rat austrougarska mornarica je narasla u respektabilnu silu i zauzimala osmo mjesto u svjetskim razmjerima. Za vrijeme Prvog svjetskog rata Dalmat se nalazi uglavnom u Boki kotorskoj, a nakon kapitulacije Monarhije pod hrvatskom zastavom kratkotrajno prelazi pod vlast, zajedno s čitavom austrougarskom flotom, Narodnog vijeća, odnosno Države Slovenaca Hrvata i Srba. Dalmat je dijeleći sudbinu ostalih brodova austrougarske flote nastavio vojnu službu kao admiralska jahta, te zastavni i inspekcijski brod Kraljevine Jugoslavije. Dok su s vremenom brodovi austrougarske flote jedan po jedan nestajali, Istranka je tiho prolazila kroz vrijeme i doplovila do nas kao jedini preostali brod nekada brojne i moćne flote.

SIRENE ZA ISPRAĆAJ

- Namjere novih vlasnika su da brod ode u blizinu Genove kao glavna atrakcija pomorskog muzeja. Može li Ligursko more biti Istranci toplije od Jadrana?
- Ako ćemo dopustiti da Istranka ponovno potone ili propadne, ako će je i nadalje pratiti neodgovarajuća skrb, onda je bolje da je bilo gdje nego ovdje kod nas. Ipak, njezina prošlost je takva da bi ona morala ostati na Jadranu, i to na hrvatskoj obali Jadrana. Čitav svoj sto sedam godina dugi vijek Istranka je provela na istočnoj obali Jadrana, uz kratkotrajno izbivanje za vrijeme talijanske okupacije u Drugom svjetskom ratu. Kako sam prethodno rekao, ona je bila zastavni brod mornarice Kraljevine Jugoslavije. Nakon Drugoga svjetskog rata boravi u Splitu i dobiva sljedeću elitnu službu kao zapovjedni brod flote socijalističke Jugoslavije. Kada je 1971. godine prodana privatnim osobama i kada je napuštala vojnu službu i Ratnu luku Lora, svi mornari i sve posade su stajali na svečani pozdrav, a po starom običaju ispratile su je sirene ratnih brodova. I nakon toga ostaje u Splitu privezana na Rivi kao poznati brod restoran sve dok 1991. godine nije otegljena u Sveti Kajo na preuređenje koje se, nažalost, nije nikada dogodilo. Tu je 2000. godine i potonula, a daljnja priča je uglavnom poznata.

TALIJANSKI PRITISAK

- Kakav je sada status Istranke i što se s njom događa?
- Dakle, javnosti je poznato da su donedavni vlasnici Duje Krstulović i Stipe Tolj 2002. godine prodali Istranku novim talijanskim vlasnicima. Kako, kada i gdje je ta transakcija učinjena, nije poznato s obzirom da Tolj živi u Švedskoj, a Krstulović u SAD i ne dolazi u domovinu. Ono što je procurilo u javnost je informacija da je brod prodan za 36.000 eura, a poznato je da prethodno nije ponuđen na otkup Muzeju ili Hrvatskoj. U međuvremenu je brod pravno zaštićen i upisan na listu preventivno zaštićenog kulturnog dobra, što je do daljnjega spriječilo njegov nepovratni odlazak u Italiju. Talijanski vlasnici su, suočeni s novim okolnostima, zahtijevali dopuštenje za izvoz broda, te u tom smislu uspjevali postići da i službene strukture talijanske države izvrše svojevrstan pritisak i na hrvatsku stranu. Konačno su zahtijevali da im se odobri privremeni izvoz radi preuređenja broda, no osobno sam uvjeren da bi se to preuređenje produžilo i u sljedeće stoljeće. Uglavnom, zbog nepodnošenja odgovarajuće dokumentacije, a čini mi se i pod dojmom neukusnih izjava novih vlasnika o Istranci i Republici Hrvatskoj koje su oglasili na Internetu, nedavno im je Ministarstvo kulture odbilo zahtjev i za privremenim iznošenjem broda iz Hrvatske. Konačno, svi bismo bili sretni da se obnova Istranke konačno i dogodi, a Ministarstvo ih je uputilo da radove na obnovi vrlo kvalitetno mogu obaviti i u hrvatskim brodogradilištima. Ukratko, vlasništvo nad brodom nije sporno, ono konačno nije ni bitno. Važno je gdje će se obaviti obnova, te konačno gdje će brod biti smješten.

ŠTO ĆE VLASNICI?

- Što bi trebalo poduzeti kao daljnje korake u obnovi Istranke i kako vidite njezinu daljnju sudbinu?
- Lakši dio posla je pravno zaštititi brod kao kulturno dobro. Puno zahtjevniji je dio na obnovi i trajnom praćenju takvog kuturnog dobra. U Hrvatskoj nije dovoljno razvijena konzervatorska struka kada su u pitanju brodovi, te držim da je Istranka dar kako bi se konačno i tu napravili snažniji i sustavniji iskoraci. U svakom slučaju držim da je u ovoj fazi događanja ključna sljedeća reakcija talijanskih vlasnika. Ako se odluče za obnovu u jednom od hrvatskih brodogradilišta, tada moramo osigurati stručni nadzor. Ako se odluče za odustajanje od vlasništva, tada moramo biti spremni na otkup i samostalnu obnovu broda. Mislim da bi bilo dobro da već sada Ministarstvo kulture okupi jedan tim koji će pratiti razvoj situacije i pripremiti buduća rješenja. Da ne bismo propuštali vrijeme, Hrvatski pomorski muzej je u program za 2004. godinu uvrstio kao najznačajniju stavku iznos za otkup i obnovu Istranke. Mislim da bi Muzej bio najbolji vlasnik i skrbnik Istranke, a uvjeren sam da bismo uspjeli postići i znatnu isplativost takvog objekta.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.