RAZGOVOR REDATELJICA SANJA ZALOVIĆ UOČI
PREMIJERE
PREDSTAVE DOBRO STABLO
Kako živjeti i voljeti?
U tekstu koji sadrži odgovore na najdublja i najintimnija pitanja, ali i izaziva
nova, glavni pokretač je, kao i u životu, ljubav – ovdje između Dječaka i Stabla
ZADAR - Nisam nikada planirala režirati iako sam oduvijek htjela biti glumica. Ova se
predstava dogodila u trenutku. Uzela sam u knjižnici jednu malu zelenu knjigu, odmah je
počela čitati, a kroz glavu mi je prolazila predstava. Čak sam i glazbu čula. U tom
sam trenutku poželjela materijalizirati svoja razmišljanja, i postaviti ih na scenu, te
podijeliti s drugima — govori Sanja Zalović uoči premijere predstave Dobro stablo (The
giving tree) Shela Silversteina. Glumica zadarskog Kazališta lutaka koju je na audiciji
za svoju predstavu prije deset godina u teatar uveo sada pokojni Tomislav Durbešić ostvarila je do sada niz zapaženih uloga, te dobila više
nagrada, među njima i onu Hrvatskoga glumišta. Okušala se već jednom u režiji, s
predstavom Narodna gluma s lutkama, kao članica umjetničke organizacije Teatro Verdi
koja surađuje i u ovoj predstavi Kazališta lutaka. Uz redateljsku ulogu, ovdje se
pojavljuje i kao dramaturginja, a u predstavi animira Dječaka, dok je njezina kolegica
Vjera Vidov Stablo.
— Ova intrigantna priča provocira užasno različite interpretacije i tek na izgled je
jednostavna; sastoji se od svega 50-ak rečenica i jednostavnih crteža, ali je zapravo
vrlo slojevita i potiče na duboka razmišljanja. Nudi mogućnost izbora, kako živjeti i
kako voljeti. Teško je nekad shvatiti vrstu ljubavi na način na koji u ovom tekstu voli
stablo; riječ je o bezuvjetnoj ljubavi za koju se pitate je li i nadnaravna. Glavni
pokretač radnje je, dakle, kao i u životu ljubav, a tekst sadrži odgovore na najdublja
i najintimnija pitanja, ali i izaziva nova — reći će Sanja.
Čini joj se — dodaje — kako danas caruje logika "U se, na se i poda se",
dok prave vrijednosti opstaju samo kao rugalice. Predstavu je stoga radila u maniri
poetskoga kazališta. Poetsko raspoloženje u njoj vlada u atmosferi radosti življenja,
slavljenja života. Takva je i po tome što stvara novu zbilju, a poetsko — kaže Sanja
— svatko razumije, na svoj način doduše, ali ga razumije. Puno se, baš zbog tog
poetskog naboja radilo na scenskom pokretu, uz pomoć Ilijane Lončar, koreografkinje iz
Požege.
— Išli smo svi zajedno od pretpostavke da je glumac istodobno materijal i organizator
tog materijala, sebe i svog tijela. Radili smo na harmoniji onoga što biće osjeća između
svih dijelova unutar sebe. Sve je proizišlo iz moje vjere u život i Boga, sretna sam što
sam to uspjela postaviti, što su ljudi, što je moje Kazalište lutaka imalo povjerenja u
mene — zaključuje Sanja Zalović.
Dramatizaciju i režiju Silversteinova teksta napravila je Sanja Zalović. Asistent joj je
Juraj Aras, autor glazbe Milko Belevski, scenografije i lutaka Robert Košta, svjetla Ivo
Nižić. Igraju Vjera Vidov i Sanja Zalović, a narator Zlatko Košta. Uz pripomoć Modnog
salona Brezovac In deep, premijera je najavljena za petak u zgradi Kazališta lutaka u
Jazinama u 19 sati.
Davorka MEZIĆ
|