strana 1 od 5

Moja strana svijeta

(O)lakoća elitne politike

Danko PLEVNIK

Bivša vlada tvrdi da je preoptimistično čekanje avisa njezin minuli, a nova da je njezin tekući rad. Kao da je ulazak u EU pozicijski ili opozicijski, a ne konsenzualni nacionalni projekt. I jedna i druga vlada su, međutim, složne u bacanju mitova u oči kako ulazak u EU ovisi o natocentrizmu, odnosno da članstvo u NATO-u automatski osigurava ekonomski razvoj. Iskustva dviju najprosperitetnijih europskih zemalja, Finske i Irske, daju osnovu za drukčiju procjenu. One su ostale izvan NATO-a, a bilježe najveću stopu razvoja. Članstvo samo po sebi, poput hrvatskog u UN-u, implicira jedino članarinu i ne može zamijeniti samoodgovorno privredno stvaralaštvo.
Puno je lakše voditi elitnu politiku nego elitnu privredu. Treba imati dara za svjetsko kapitaliziranje hrvatskih tvrtki i njihovo pretvaranje u globalne. Banskodvorski stratezi drže se dramatično vanjske politike, praveći unutrašnju politiku neprispodobivom 21. stoljeću: previše toga se svodi na karitativne i obljetničke (stranačke) susrete, na koncesije koalicijskim partnerima, na melodramatična vidanja moralnih rana žrtava prijašnje (uključujući i hadezeovske) politike od strane Kosorke djevojke, na ponovno "oslobađanje" HTV-a. Vođenje države je mnogo više nego dobiti najviše mandata u Saboru. Koliko je to složeno, može se pročitati i u knjizi Jevgenija Primakova "Osam mjeseci plus" i sagledati kakve je sve probleme ovaj bivši ruski premijer, doktor ekonomskih znanosti, riješio za samo osam mjeseci.
Račanu su njegovi ekonomski poučavatelji govorili da je najvažnije osigurati makroekonomsku i makropolitičku stabilnost. To isto novi savjetnici govore i Sanaderu. Vijeće za ekonomsku politiku bit će paradnoga karaktera, kao i slično Crkvenčevo. Hrvatskoj urgentno treba i makrotehnološki i mikrotehnološki uzlet, a pogotovo mikroekonomska i mikropolitička stabilnost. Na to je Sanadera podsjetio i Milorad Pupovac, koji je osigurao ažuriranje pravne države u benkovačkom kraju. Može li se mikropolitička stabilnost graditi samo na strahu od gubljenja vlasti?
Premda je struktura hrvatske moći hadezeovska jer su premijer i predsjednik parlamenta hadezeovci, a Predsjednik države zapravo prvi reformirani hadezeovac, ta vlast nikada nije bila krhkija, i da postoji oporba čiji cilj ne bi bio bijeg od vlasti — politička bi protuigra bila zanimljivija. Još je, naravno, rano za očekivanje rezultata u najavljenom procesu dekorupcionalizacije, rano je i za konkretnije reformiranje sudstva, dok za retoriku brže gospodarske promjene nije ni rano ni kasno, ona je ionako vječna i neefikasna. Ali potezi s kojima vlada ne kasni je novo zaduživanje države, bilo na domaćem ili stranom finacijskom tržištu, premda je smanjivanje zaduživanja države bila ona ekonomska točka na kojoj je HDZ pobijedio.
I umjesto strategije smanjivanja dugova, u igru se uvodi ideja smanjivanja sadržaja i smisla Sabora preko ekonomične ideje Vladimira Šeksa o financijskoj koristi koju donose neodržavanja saborskih sjednica. Šeks želi uspavati vlastitu koaliciju kako se jednoga dana ne bi probudila na protivničkoj strani, neće da Sabor bude marketinška odskočna daska za nekog novog Tončija Tadića i očekuje da će se ulaskom u EU značenje Sabora stanjivati. Nakon što Slovenija uđe u EU, samo 15 posto zakonodavstva će ostati u Sloveniji, dok će 85 posto zakona dolaziti iz Bruxellesa. Zakonodavna supremacija pripast će vladi koja će se neposredno pogađati u Bruxellesu, pa će veze s nacionalnim parlamentom slabjeti. Čini se da većina političkih stranaka i političara samo priča o EU, a ne misli o EU-u niti se stvarno priprema za EU. Jedino HSP shvaća da će Hrvatska ipak u EU i pokušava se restrukturirati za djelovanje unutar EU-a i kad-tad ući u tu "bruxellesku" vladu.
Zanimljivo je da su se i ideološki i kadrovski najviše reformirale stranke desnice (Šukerov je proračun socijalniji od Crkvenčeva), dok je recimo SDP ostao intaktan. Strategiji račanovskog odugovlačenja predao se i EU, koji po tradiciji i vokaciji ne zna što bi s Hrvatskom. Pokušava li od nje napraviti priču o uspjehu, kao sa Slovenijom, onda njegova mrkva mora biti veća i Hrvatsku treba dotjerivati tako da bude uzor Srbiji.
Ako je uistinu presudan slučaj Gotovina, on se može riješiti i bržim ulaskom u EU, pa će postati problemom Europola. Ali tko je zapravo mozak Europske unije i je li uopće vičan strateškom promišljanju?

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.