Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
srijeda, 25.2.2004.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  stella
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 2

VODIČ ŠTO SE SVE DOGAĐALO U GRADIĆU NA CETINI TIJEKOM RATNIH GODINA

OMIŠ BY NIGHT

Za nedavnog boravka u Omišu razgovarao sam s ljudima koji su upoznati sa svime što se i kako radilo u vrijeme kad je prvi čovjek grada bio današnji ravnatelj policije Ivica Franić, a šef policijske postaje Milan Boban

piše Vuk ĐURIČIĆ

Ovih je dana zajedničkom akcijom policije Županije zapadnohercegovačke i Policijske uprave splitsko-dalmatinske osujećen pokušaj prebacivanja ukradenih kamiona i osobnih automobila iz Hrvatske u Hercegovinu, odnosno BiH. Lopovi su ukradena vozila, među kojima su, što je posebno zanimljivo, bila i dva kamiona-miksera vlasnik kojih je poduzetnik iz Omiša, pokušali prebaciti preko jednog od "divljih" graničnih prijelaza kod Vinjana Gornjih. Navedena informacija ne bi bila posebno zanimljiva da se ne radi o djeliću dobro organiziranog "biznisa" u koji su bili i još uvijek su uključeni pojedini ljudi iz sustava, a sve je, pod "nadzorom", naravno, nekadašnjih moćnika osmišljeno i započelo prije desetak i više godina.

"Veliki mafijaš"

Omiš: mali grad za velike mutne posloveO tome zasigurno puno zna i novi ravnatelj policije Ivica Franić budući da je u vrijeme kad je on bio prvi čovjek Omiša, a to znači od 1990. do 1993. godine, "biznis" počeo cvasti, a Omiš je postao jedan od glavnih punktova za dopremanje ukradenih vozila iz Hrvatske koja su se zatim preko "divljih", ali sigurnih graničnih prijelaza prebacivala u Hercegovinu. Ukradena vozila su se, kako svjedoči naš izvor, dopremala u tajne omiške garaže odakle su, nakon što su im promijenjene registracijske tablice, noću prebacivana u Hercegovinu, i to uglavnom preko graničnog prijelaza Šestanovac-Žlibina, ali i još nekim sporednim putovima.
Na pitanje je li u tome sudjelovao i tadašnji prvi čovjek Omiša Ivica Franić, naš izvor tvrdi da je Franić znao što se radi i tko je glavni organizator dopremanja i prebacivanja ukradenih vozila preko granice, a na to ga je, kako kaže, više puta i osobno upozorio, ali nikad ništa nije poduzeo da se presiječe kriminalni lanac koji je, doduše, u ono vrijeme bio vrlo moćan, a njegovi pripadnici, osim u krađi vozila, imali su značajnu ulogu i u trošenju i podjeli prikupljenog novca kojim je trebalo biti kupljeno oružje, te u preprodaji oružja, streljiva i druge opreme. Dakle, kako tvrde bolje upućeni, od kojih su neki poslije postali "nepodobni" zbog toga što su Franiću i društvu postavljali "nezgodna" pitanja, sadašnji ravnatelj policije znao je za sve mutne "transakcije" i kriminalne poslove koji su se za vrijeme njegove vladavine odvijali na području Omiša, ali i šire.
Značajnu, a možda i ključnu ulogu u tome imao je ondašnji šef omiške policije Milan Boban, inače brat u to vrijeme moćnog predsjednika tzv. Herceg-Bosne Mate Bobana, kojega su, što je posebno zanimljivo, iz Splita, gdje je do tada radio kao policijski inspektor, za šefa policije početkom 1991. godine doveli Ivica Franić i bivši predsjednik IV SO Omiš Željko Josipović. Doduše, i prije toga su se u Omišu događale, najblaže rečeno, čudne stvari, ponajprije što se tiče dodjele stanova i kredita, a navodno su obavljene i mutne transakcije s novcem koji se nalazio na računu nekih banaka, a nakon Bobanova dolaska, koji, to je očito, nije bio slučajan, "biznis" se razgranao.
Naime, kako tvrdi naš pouzdani izvor, Boban je ubrzo nakon imenovanja u policijsku postaju doveo svoje "vitezove" iz Hercegovine, od kojih je većina imala kriminalnu prošlost, koji su za njega i pripadajuću mu družinu obavljali prljave poslove, a, što je posebno zanimljivo, na platnom popisu policije našli su se i ljudi koji s omiškom policijskom postajom nisu imali nikakve veze niti su u njoj ikad radili, ali su zato poslije, kao i Bobanovi ljudi, dobili činove i visoka državna priznanja.
U vrijeme Bobanove "vladavine" desna ruka mu je, kako tvrdi naš izvor, bio stanoviti Dragan Delija koji je u policijskoj postaji bio zadužen za oružje i ostalu opremu, a za šefa operative Boban je doveo "svog" čovjeka Stjepana Ivankovića. Kako tvrde dobro upućeni, Franić je bio upoznat sa svime što se tada i poslije događalo, a na upozorenja i zahtjeve da nešto poduzeme najčešće je, naravno ne u njegovoj prisutnosti, odgovarao: "Ma pustite to, on je ( misleći pritom na Bobana, op.a.), veliki mafijaš!". A Boban je, kako tvrde naši izvori, u ladicama svog stola uvijek imao "hrpu" njemačkih maraka koje je, nakon uspješno obavljenog posla, dijelio svojima, ali i ne samo njima.

Bobanova strahovlada

Boraveći nedavno u Omišu razgovarao sam s ljudima koji su bili detaljno upoznati sa svime što se i kako se radilo u vrijeme kad im je prvi čovjek grada bio današnji ravnatelj policije Ivica Franić, a šef policijske postaje Milan Boban. Posebno je zanimljiva priča koja se odnosi na pokušaj nekih ondašnjih policajaca da sredinom 1992. godine prekinu prebacivanje ukradenih vozila iz Hrvatske u Hercegovinu. Naime, Boban je bio na godišnjem odmoru i nalazio se u Splitu, a policijska akcija je provedena bez njegova znanja. Međutim, nakon što su ga njegovi suradnici o akciji promtno izvijestili, usred noći je dojurio do jednog od "divljih" graničnih prijelaza i njegova blokada je uskoro bila obustavljena.
Uz "biznis" s vozilima veže se još jedna vrlo zanimljiva priča. Naime, svojedobno su Boban i društvo mu, kako tvrdi naš pouzdani izvor, temeljem lažnih očevida o ukradenim vozilima od osiguravajućih društava izvukli "pristojan" novac, a kad je afera otkrivena, u zatvor na Bilicima privedeno je nekoliko, kako se to kaže, ovlaštenih osoba. Radilo se o fiktivnim vozilima, naravno vrlo skupim, a "štetu" njihovim "vlasnicima" koji su, treba li to naglašavati, bili dio razgranatog kriminalnog lanca, temeljem lažnih očevida nadoknadilo je osiguranje. Međutim, pritvorene "ovlaštene osobe" su, nakon što im je navodno Boban preko svojih veza u zatvoru dostavio krivotvorenu dokumentaciju, ubrzo oslobođene i afera je, poput mnogih drugih, zataškana.
Što se pak tiče priče o novcu koji je skupljan za kupnju oružja, a podsjećamo da je samo "Dalmacija" iz Dugog Rata za tu namjenu na računu Općine Omiš u svibnju 1991. godine doznačila iznos nešto manji od 250.000 američkih dolara, došli smo do novih i vrlo zanimljivih informacija. Naš pouzdani izvor tvrdi da je značajan dio novca završio na privatnim računima u inozemstvu, te da je ključnu ulogu u tome imao jedan umirovljeni visoki časnik HV-a, od prije poznat i po nadimku Gagarin. Osim njega, u "transakcijama" su sudjelovali i drugi ljudi, od kojih su nam neki to i osobno priznali, a o kolikim se iznosima doista radilo vjerojatno se nikad neće saznati. Kao što se neće saznati ni koliko je novca doista potrošeno za oružje, a koliko je završilo na tajnim inozemnim računima "odabranih", odnosno nekih ljudi koji su u "transakcijama" sudjelovali.

Gozbe i pranje novca

U vrijeme dok je pripadnicima policije i vojske manjkalo i oružja i streljiva, a o drugoj opremi da i ne govorimo, moćnim pojedincim i njihovim poslušnicima nije manjkalo ni "ptičjeg mlijeka". Bavili su se financijskim "transakcijama", preprodajom oružja, lopovlukom i švercom, a sve što su radili, zar u to treba sumnjati, radili su za Hrvatsku i zbog Hrvatske. A jedno od mjesta gdje su se od početka devedesetih često i rado okupljali bivši visoki državni i vojni dužnosnici privatni je hotel u jednom malom mjestu južnije od Omiša. Uz gozbe koje su se, na račun poreznih obveznika naravno, za njih redovito priređivale, neki pripadnici ondašnje "elite" hotelski su račun godinama koristili i za "pranje" novca, ali to je već druga priča.

   

Račun u Klagenfurtu

Bivši predsjednik IV SO Omiš Ivan Maršić kaže da nisu točne tvrdnje da je on smijenio predstojnika Ureda za obranu Zdravka Perišića. Na pitanje tko ga je i zbog čega smijenio, Maršić kaže da se nije radilo o smjeni, nego o novom imenovanju koje je realizirano nakon njegova odlaska s mjesta prvog čovjeka Izvršnog vijeća. Zbog nove reorganizacije tražilo se mišljenje o tome tko bi trebao biti predstojnik Ureda za obranu, a mišljenje su, kako kaže, potpisali on i Ivica Franić. Na pitanje jesu li on i Franić predložili Perišića, Maršić odgovara da nisu, naglašavajući da on nema nikakve veze s otkazom koji je poslije dobio Perišić.
Što se pak tiče mutnih poslova i "transakcija", Maršić tvrdi da toga nije bilo ni prije ni u vrijeme kad je on bio predsjednik Izvršnog vijeća Omiša, ali ni nakon njegova odlaska. Upitan zna li na što je potrošeno oko 250.000 američkih dolara koje je "Dalamacija" iz Dugog Rata doznačila za kupnju oružja, Maršić nam je kazao da se ne sjeća, ali je naglasio da o svemu postoji dokumentacija, napominjući da on nije sudjelovao u prebacivanju novca u inozemstvu.
Maršić nadalje tvrdi da je novac koji se nalazio na računu jedne banke u Klagenfurtu (račun je bio na njegovo ime, a prije toga na ime prethodnika mu Željka Josipovića) prebačen na račun Splitske banke. Nije siguran, ali misli da se radilo o iznosu od 1,3 ili 1,4 milijuna maraka. Taj je novac, naglašava, prebačen s banke na banku i kroz općinski proračun potrošen za izgradnju vodovoda u omiškoj Zagori i obnovu škola na području Omiša.

Kapetan je postavljao nezgodna pitanja

Bivši predstojnik Ureda za obranu Omiša Zdravko Perišić zvani Kapetan nerado govori o događajima od prije deset i više godina. To je i razumljivo s obzirom na sve što mu se događalo nakon smjene 1994. godine. Naime, Perišić je, kako kaže, a to su nam potvrdili i još neki sudionici ondašnjih zbivanja, smijenjen zbog toga što je postavljao "nezgodna pitanja" vezano uz trošenje prikupljenog novca i nabavu oružja. A kako kaže, ključnu ulogu u njegovu smjenjivanju imao je bivši predsjednik IV SO Omiš Ivan Maršić koji je na to mjesto izabran nakon što je u rujnu 1991. godine smijenjen Željko Josipović. Maršić ga je, naglašava Perišić, naumio smijeniti po svaku cijenu, a u tome su ga podržavali i ostali članovi tadašnjeg Izvršnog vijeća, ali i prvi čovjek Omiša Ivica Franić. Kad ga nije uspio smijeniti uz pomoć vijećnika, zbog toga što ga je, kako tvrdi, većina njih podržavala, Maršić je zahtjev za njegovu smjenu odaslao MORH-u koji ga je ubrzo i smijenio. Osim što je smijenjen, Perišić je dobio i otkaz, nakon čega je punih sedam godina bio bez posla. Nakon što je dobio sudski spor vraćen je na posao, ali ne u Omišu, nego od kuće mu prilično udaljenom Vrgorcu. Nedavno je, navodno zbog preustroja, ponovno ostao bez posla.

Franić nije vratio stan

Reagirajući na tekst o njegovu navodnom sudjelovanju u mutnim poslovima (SD, 31. siječnja 2004. godine), ravnatelj policije Ivica Franić, a vezano uz stan koji je svojedobno dobio od Općine Omiš, napisao je sljedeće: "Što se tiče moga bivšeg stana, gospodine Đuričiću, mnogi tako vjerojatno nikad ne bi postupili (vratili, a da ih nitko ne tjera van), pa mi i nije čudno zašto u to ne vjerujete. A istine radi, stan sam vratio i iz istog se preselio sa svojom obitelji 1993. godine u vrijeme uskrsnih blagdana, a ne pred moje imenovanje ravnateljem policije, kako Vi navodite".
Da su navedene Franićeve tvrdnje točne, to bi značilo da je općinski stan vratio i prije nego je otišao s mjesta prvog čovjeka Omiša. To, naravno, nije točno i ravnatelj policije obmanjuje javnost, odnosno laže. Naime, tragom vijećničkog pitanja vezanog uz njegov stan došli smo do nepobitnih dokaza koji potvrđuju da se kao korisnik stan u Omišu (površine 67,03 m2, na adresi Č. Žarka Dražojevića br. 6) još uvijek vodi Ivica Franić. To su nam potvdili i u omiškom poduzeću A§P Corporation kojemu vlasnici i korisnici stanova u stambenoj zgradi u kojoj se nalazi i Franićev stan, sukladno zakonu, mjesečno plaćaju pričuvu.
Franić pričuvu nije plaćao i njegov dug zaključno s prvim mjesecom ove godine iznosi 8179,99 kuna. Usput rečeno, predmet je predan nadležnom sudu, a, što nije nebitno, zakon kojim se uvodi obvezno plaćanje pričuve i za vlasnike i za korisnike stanova stupio je na snagu 1. siječnja 1998. godine. Dakle, ako se Franićev dug, od trenutka kad je navedeni zakon stupio na snagu, podijeli s mjesečnim iznosom koji je bio dužan plaćati, onda nije teško zaključiti da ne govori istinu. Na pitanje tko danas stanuje u njegovu stanu nismo dobili odgovor, ali su nam u A§P Corporationu više puta ponovili da se Ivica Franić još uvijek vodi kao njegov korisnik.

 
Još u rubrici:
 


DVOJBE TREBA LI UČENICIMA PRIKAZIVATI FILM S EKSPLICITNIM
SCENAMA ABORTUSA

Je li "Nijemi krik" podbačaj?


 


 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/2