Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
petak, 20.2.2004.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  more
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 2 od 3

"SLOBODNA" DOZNAJE - NA TRŽIŠTU 1185 JADRANSKIH OTOČIĆA I HRIDI

Dio Paklenih otoka kupuje se
za 11 eura po kvadratu

Riječ je o škoju površine 209.000 metara četvornih "u sklopu velike otočne skupine koji je izuzet iz Nacionalnog parka Pakleni otoci". Za njega će kupac platiti 2,3 milijuna eura, dok će otok između Pašmana i NP Kornati koštati pola milijuna eura

piše Ružica MIKAČIĆ

Iako su prve informacije o realiziranoj kupnji otočića Smokvica kraj Primoštena izazvale golemo zanimanje javnosti, tim više što se, navodno, radi o cijeni od 1,6 milijuna eura, koliko je novi vlasnik iz Splita platio dvojici vlasnika terena, a slijedile su i nove spekulacije o prodaji još dvaju dalmatinskih pučinskih oaza, sve te transakcije događaju se obavijene velom tajni. Uskoro bi, doznajemo, nove vlasnike mogao dobiti i "otočić pored Hvara u sklopu velike otočne skupine koji je izuzet iz Nacionalnog parka Pakleni otoci". U privatnom je vlasništvu, površine 209 tisuća metara četvornih, a cijena po "kvadratu" mu je 11 eura. Za njega će budući vlasnik morati izdvojiti 2,3 milijuna eura!

Rasprodaja djedovine

Između Pašmana i NP Kornati nalazi se otok nasuprot sjevernog ulaza u NP koji se proteže na 36 tisuća metara četvornih, s kamenom obalom i niskim raslinjem i maslinama, za kojega se također odabire kupac među brojnim zainteresiranim. Udaljen je od otoka Sali oko 5 milja, a nadmorska visina mu je 30 metara. Vlasništvo nad zemljištem dijele dvojica suvlasnika, koja su mu odredila i cijenu metra četvornog od 13 eura, odnosno uživanje u njegovoj hladovini stajat će ih najmanje pola milijuna eura.
Sve te podatke, kao i imena kupaca gotovo je nemoguće provjeriti, a zbog čega je tako vjerojatno najbolje znaju oni koji se trude da javnost dozna što manje, bježeći uporno od svih službenih i neslužbenih razgovora o konkretnim prodajama. Tek, čini se da su nakon devet godina pokušaja i nebrojeno mnogo upita i zanimanja, neki od jadranskih otočića počeli dobivati vlasnike.
Pakleni otoci: raj kojega bi mnogi bogataši htjeli samo za sebe/Vojko BAŠIĆDogađa se to upravo u vrijeme intenzivnih vlasničkih ulaza stranaca u nekretnine na Jadranu, prvenstveno kuće, vile i apartmane, ali i zemljišta na nenaseljenim otočićima nisu promakla pozornosti potencijalnih kupaca. Tako je javnost neslužbeno (i neprovjereno) obaviještena o prodaji otoka u šibenskom arhipelagu čija je površina čak 2,2 milijuna četvornih metara i to za 12 milijuna eura. Istovremeno je vlasnika navodno dobio i jedan od otočića u trogirskom području čija je površina 40 tisuća kvadrata, a cijena mu je 1,6 milijuna eura. Pored njih, na tržište su stavljene stotine otočića na Jadranu čije cijene metra četvornog se kreću od 6 do 35 eura po kvadratu, ovisno o njihovoj površini, udaljenosti od kopna, ozelenjenosti, mogućoj gradnji, ograničenjima u zaštiti okoliša i prostornom planiranju...
U svakoj od tih prodaja, kažu posrednici, radi se o traženju vlasnika za cijelo područje zemljišta na otoku, jer se gotovo nikad ne prodaje samo jedan njegov dio. U slučaju prodaje otočića zapravo se uvijek radi o prodaji zemljišne parcele uknjižene kao vlasništvo pojedine obitelji, ali ono nikada ne uključuje i područje pomorskog dobra. Zato u agencijama koje posreduju u prodaji uvijek ističu da se ne prodaju otoci, nego zemljište na njima, jer država uvijek ostaje vlasnik obalnog pojasa uz more na kojemu ima isključivo pravo odlučivanja o svakom, pa i najmanjem zahvatu u prostoru za koji novi vlasnik mora dobiti suglasnost.
Upravo to je, kažu upućeni, najčešće i bio razlog zastoju koji je vladao u trgovanju takvim nekretninama na izoliranim otocima, jer se budući vlasnici nisu željeli upuštati u administrativno-zakonske avanture koje bi im u konačnici nakon isplaćenih milijuna eura za zemljište, mogle limitirati prava gradnje ili uređenja otoka koji su kupili. Što se sada dogodilo da je ipak krenulo ostaje nagađati.
Popularnosti prodaje naših otoka posljednje godine svakako je pridonijela i bitno poboljšana slika turističke Hrvatske u svijetu, koja je lanjsku godinu završila kao "turistički pobjednik Mediterana" s najčišćim morem u tom bazenu, što je bogatim strancima bio znak za dobro ulaganje. Naime, tvrde prodavači nekretnina, unatoč velikom zanimanju za kupnju luksuznih vila na našem priobalju, strancima se uvijek u Hrvatskoj kao hendikep nameće činjenice da one gotovo nigdje nisu na osami, a zemljište uokolo objekta je vrlo skromnih gabarita, što ne osigurava mir razvikanim bogatašima. Zbog toga su, čini se, počeli pribjegavati kupnji cijelih otoka na Jadranu, znajući da će tako osigurati za sebe željenu privatnost. Ukoliko su zemljišno-vlasnički odnosi na otoku koji se prodaje sređeni (a najčešće nisu!), cijeli posao oko kupnje može se realizirati u šest mjeseci, nakon koje se novi vlasnik može uknjižiti.
Iako posrednici u prodaji nekretnina u Hrvatskoj uglavnom ne žele mnogo govoriti o sklopljenim ugovorima o prodaji, tumačeći to poslovnom tajnom, poznato je da već devet godina na internet stranicama nekih domaćih prodavača nekretnina postoji i ponuda o prodaji otoka. Među 1185 jadranskih otočića i hridi koji bi potencijalno mogli naći kupca ukoliko su im vlasnički listovi sređeni, najveće zanimanje godinama pobuđuju oni koji su bliže obali, ali potpuno nenastanjeni. Cijene koje se mahom iskazuju u nekoliko milijuna eura određuju sami vlasnici.
O želji pojedinih hrvatskih vlasnika zemljišta na otočićima koji namjeravaju prodavati svoju djedovinu izvijestili su i brojni ugledni inozemni časopisi, pozivajući potencijalne investitore u to ulaganje u "idilu privatnog otoka u srcu Europe okruženog bistrim, čistim morem, okupanog suncem koje daje toplinu bez vlage", kako je nedavno pisao ugledni "Financial Times". Prednost hrvatskih otočića u odnosu na one razbacene po toplim južnim morima Dalekog istoka svakako je u njihovoj blizini europskim metropolama, zračnim lukama i infrastrukturi, ali je prilikom prodaje strancima veliki hendikep pravo odlučivanja lokalne zajednice, kojoj prostor pripada, o njegovoj budućoj namjeni.

Otoci i u najam do 50 godina

Ono je, doduše, regulirano prostornim planovima i urbanističkim rješenjima i dade se i prilagođavati novonastalim okolnostima, a čini se da je zanimanje stranaca sve veće i za mogućnosti dugoročnog najma otoka. Naime, neki naši otoci mogu se i unajmiti na najmanje 25 i najviše 50 godina, što je također postalo zanimljivo stranim ekscentricima željnim osame. No, u cijeloj priči o kupnji i prodaji otoka jedan od razloga pojačanom zanimanju jest i želja dijela budućih kupaca da gradnjom novih turističkih kapaciteta na njima osiguraju dugoročno isplativo ulaganje.
O tome koliko će naših otoka umjesto makijom postati prekriveno betonom, najviše će ovisiti o sadašnjim vlasnicima kojima, na žalost, nitko ne može oduzeti pravo da se za šaku eura odreknu djedovine, bez obzira na trajne posljedice takva posla. Na lokalnoj i državnoj upravi je te transakcije i budući izgled kupljenih jadranskih bisera na pučini držati pod kontrolom.

 
Još u rubrici:
 


ALARM EKOLOGA GORANA ZOLNAIĆA IZ PLOČA
SJEME RIBLJE RAJČICE
UVOZI SE U HRVATSKU


NOVI LEVIJATAN - ISKUŠENJA MODERNOG VREMENA
Crkva se boji globalizacije


 


 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 2/3