strana 1 od 3

TREĆA RUNDA PRIVATIZACIJE ZAPOČELA NEIZVJESNOŠĆU

HFP - gašen, spašen, i još nedefiniran

Hrvatski fond za privatizaciju u mandatu nove Vlade prošao je put od sigurnog gašenja do uvjetne poštede i dobivanja jakog čelnog čovjeka - Privatizacijski krumpir ostaje toliko složen i vruć, da će tek prvi "zagrizi" odrediti i sudbinu HFP-a i tempo privatizacije

U nepuna dva mjeseca, koliko traje mandat aktualne Vlade, iz Banskih su se dvora čula krajnje oprečna mišljenja o daljnjoj sudbini Hrvatskog fonda za privatizaciju, pod čijim skutima još uvijek 1.132 društva, temeljnog kapitala 65,58 milijardi i s udjelom države u iznosu od 22,88 milijardi kuna, očekuju završetak privatizacijskog ciklusa. Najprije je Andrija Hebrang, potpredsjednik Vlade za gospodarstvo, objavio kako će HFP biti ukinut, a o prodaji ostatka državnog portfelja odlučivat će isključivo Vlada. Da se ne bi ponovile neke neželjene scene iz prošlih vremena, objasnio je Hebrang.
Potom se s Markova trga čulo kako će Fond biti "prikrpan" Središnjem državnom uredu za upravljanje imovinom, gdje je imenovanje državnog tajnika (Grga Ivezić) bila jedna od prvih odluka Sanaderove Vlade. Onda je ministar Šuker ocijenio kako HFP upravlja prevelikom imovinom i ne može ga se tek tako, preko noći ugasiti. Oglasio se i premijer Ivo Sanader najavljujući da će Vlada ipak najprije detaljno razmotriti sve što se minulih godina događalo u i oko Fonda i tek potom odlučiti o daljnjim mjerama, pa tako i o budućem statusu 250 zaposlenika HFP-a.

Bez zastoja

Grga Ivezić ustvrdio je, pak, da će proces gašenja HFP-a teći postupno i neće imati negativna odjeka na privatizaciju, te zajamčio kako privatizacija neće stati. Te je tvrdnje ilustrirao najavom da će uskoro biti izabran i najpovoljniji kupac Slobodne Dalmacije.
Samo dan nakon Ivezićeva istupa Vlada je (ne)očekivano na mjesto predsjednika HFP-a postavila Damira Ostovića. Budući je od ranije već poznat sastav Upravnog odbora Fonda (izabran radi opoziva bivših članova Račanovih ministara), predsjednik je Hebrang, dok su članovi ministri: Petar Čobanković, Božidar Kalmeta, Ivan Šuker i Branko Vukelić, Fond bi se, ako je suditi po posljednjim odlukama Vlade, konačno mogao vratiti svom djelokrugu aktivnosti.
Više od 90 posto društava iz državnog portfelja stenje pod bremenom financijskih i inih problema. Neka među njima dužna su i više stotina milijuna kuna, mnogima prijeti stečaj ne pojavi li se uskoro kakav investitor s pozamašnom financijskom injekcijom. Posebice je željno očekuju u hotelsko-turističkom sektoru, a stanje u državnom portfelju najbolje iustrira podatak da sam HFP ove godine ima obveza u iznosu od 1,6 milijardi kuna. Ne krene li prodaja očekivanim tempom, te bi obveze mogle postati novi uteg državnom proračunu. Osim toga, za dospjele kredite i kamate država ove godine treba izdvojiti oko 18 milijardi kuna. Skoro da toliko vrijedi ostatak državnog portfelja jer, s obzirom na prethodna iskustva, teško je povjerovati kako će biti prodan po utvrđenoj procjeni koja iznosi 22,88 milijardi kuna.

Kreditni minus

Upravo taj kreditni minus mogao bi možda postati "motivacijom" za žurnije zahvate u nastavku privatizacije. Pamti li se ta mogućnost, ali i dosadašnje posrtanje u odlukama Vlade o sudbini Fonda, malo je izgledno da će privatizacija tisuću i nešto preostalih tvrtki proteći učinkovito. Potvrđuje to i Ivezićeva najava osnivanja posebnog povjerenstva, kojim će predsjedati premijer Sanader, a činit će ga još osam ministara koji će odlučivati o prodaji imovine vrijedne od 100.000 do 10 milijuna kuna, dok će o višim iznosima odlučivati isključivo Vlada.
U mandatu bivše vlasti Kolegij HFP-a prodavao je tvrtke čija vrijednost nije prelazila 10 milijuna kuna, one do 100 milijuna bile su u nadležnosti Upravnog odbora, a sve što je procijenjeno preko tog iznosa bilo je u rukama Vlade. Račanu i partnerima, istina je, veći problem od ove razdiobe nadležnosti bila je vrlo opipljiva nemogućnost dogovora unutar koalicije. Uvijek se netko smatrao prevarenim, što je u konačnici za rezultat imalo da su u četiri godine prodali ni pedesetak društava. Osim toga, činjenica da će privatizacijom "kormilariti" Hebrang, čovjek koji je zagovarao ukidanje Fonda ne ulijeva optimizam u transparentnost postupaka. Odluka pak da o manje vrijednim društvima odlučuje povjerenstvo u kojemu je osam ministara i premijer, a o tvrtkama velike vrijednosti ukupna Vlada, zamaglila je poziciju Upravnog odbora Fonda, u kojem je pet ministara. Nepoznata je i sudbina Kolegija samog Fonda. Sva dosadašnja obrazloženja sipana su iz rukava, a nigdje još nije evidentirana izmjena zakona po kojima Fond djeluje kao samostalna institucija, izvan državnog proračuna.
Račanova je Vlada 15. studenoga 2002. godine utvrdila da će u roku od 18 mjeseci završiti privatizaciju državnog portfelja. Nakon tog zaključka do napuštanja Banskih dvora prodali su tek tri-četiri tvrtke, ostatak je naslijedio Sanaderov kabinet. Upravo curi Račanov neuspjeli rok, a na startu je Sanaderov model privatizacije. Dosadašnje brzoplete odluke i radikalni zaokreti već najavljenih poteza ne svjedoče da su u Banskim dvorima doista čvrsto odlučili kojim će putem krenuti treća runda privatizacije u Lijepoj našoj.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.