strana 1 od 5

Pet do dvanaest

Požarno hrvatstvo

Davorka BLAŽEVIĆ

Ljudi su takvi - tako sam govorio pomirujući se u sebi sa svojom osnovnom druželjubivom idejom da ljude treba voljeti jer su više glupi nego zli, vjerujući negdje duboko, intimno u sebi, da još nitko, kroz duge i duge vjekove ljudskog iskustva nije otkrio ljudskoj gluposti lijeka i da će tako kako je danas, to jest poluljudski a poluglupavo, potrajati još prilično dugo u zbrkama oko nas i u nama (Krleža).
Problem je što kod nas glupost ima ambicije vijoriti zastave nekakvog "pokreta otpora", što se razmeće ideologizacijom destrukcije i zagrće navodnim stanjem kolektivne svijesti. Kad su nakon Oluje, u kolovozu 1995., gorjele napuštene kuće hrvatskih Srba diljem oslobođene "Krajine", pametnomu je bilo jasno da je to akt protiv hrvatske države kojoj će prije ili poslije računi stići na naplatu zbog eskalacije gluposti predstavljane junaštvom. I stigli su, dakako. A tako su golemi da ih ova zemlja još uvijek otplaćuje i svojim proračunom i svojim ugledom. Ako je tada još i bilo moguće opravdanje tražiti u osvetničkom porivu onih koji su u velikosrpskoj agresiji izgubili svoje najmilije, koji su ostali bez obitelji i doma, tu vrstu iracionalnosti podvesti pod izraz frustriranosti višegodišnjom okupacijom i progonom tisuća Hrvata s njihovih ognjišta, kako razumjeti one što osam-devet godina poslije potpaljuju kuću srpskog povratnika u Biljanima Donjim tek što je proračunskim novcem hrvatske države obnovljena?! To jest čin bezumlja, ali i odnjegovane gluposti koja je tijekom minulih godina naučila da je "požarno hrvatstvo" specijalna vrsta destrukcije koja se tek iznimno sankcionira, a češće prešućuje.
Slučaj Dušana Lakića čija je tek obnovljena kuća potpaljena i ispisana neukim, politički motiviranim grafitima ("Četnici, platit ćete Škabrnju", "Dušane, ne vraćaj se", "Nećeš dugo čedo, mamu ti j....) , osudila je listom cijela politička elita u državi: od Vlade i premijera Sanadera koji je najavio opsežnu i temeljitu istragu i sankcioniranje počinitelja, do HSP-a. Razumije se, čelnik SDSS-a Milorad Pupovac, ogorčen događajem, priprijetio je HDZ-u prekidom suradnje ako se krivci ne privedu pravdi. Je li upravo strah od možebitne opstrukcije vlasti od zasad kooperativnih SDSS-ovih zastupnika uz čiju pomoć u parlamentu osiguravaju većinu, nagnala policiju u ad hoc akciju ? Privođenje dvojice malodobnika (identificiranih kao počinitelja uništavanja inventara i pisaca rečenih poruka) pratio je prosvjed stotinjak Škabrnjana, koji su se osjetili povrijeđeni policijskom akcijom koja je obuhvatila obradu 20-ak maloljetnika te pretragu kuće tamošnjeg šefa HSP-a Zlatka Bilavera. "Kad god se nešto dogodi što se tiče Srba u Biljanima, krivnja se svali na Škabrnju", prigovorio je revoltirani Bilaver. Njegov stranački šef, Anto Đapić, izjavit će: "Ako je HDZ pristao biti talac politike SDSS-a, to je njihov problem i ne mogu ga prebacivati na HSP." Naravno, Đapić osuđuje paljevinu potkrovlja Lakićeve kuće, ali, kako veli, i način na koji je Pupovac "do krajnjih granica" ispolitizirao taj slučaj. Policija je djelovala brzo, no uistinu ne poštujući pravila postupka, obrađujući maloljetnike bez prisutnosti roditelja i bez odvjetnika. S druge strane, čini se doista tendencioznim da su se na njezinu udaru odmah našli pripadnici HSP-a, što implicira da su oni "patentirali" nasilje s nacionalnim predznakom. Tomu ipak neće biti tako, ma koliko ovih dana i potpredsjednik Sabora, Darko Milinović, tezom kako im se paljevinama želi podmetnuti, "ali mi znamo da to ne rade naši članovi", lopticu gura u tuđe krilo. A ima i onih koji za sve takve slučajeve koriste čarobnu formulu "samospaljivanja" s ciljem nanošenja štete međunarodnom ugledu i poziciji Hrvatske ...
Tako je i s "mitskim" Thompsonom koji je ziban u krilu HDZ-a kao njegova estradna logistika, od ratnih do "generalskih dana" i svehrvatske mobilizacije protiv "vanjskog neprijatelja i domaćih izdajnika". Veliki krščanin koji u svojim pjesmama slavi Boga, obitelj i domovinu, proširio je repertoar na Jasenovac i Gradišku Staru, na "Maksove mesare", "čapljinsku klaonicu" i poglavnika Pavelića. Što mu bi? Pa da, možda je to ipak prljava montaža sračunata na njegovu i diskreditaciju svega što je hrvatsko. Njegovim koncertima hodočasti na tisuće mladih ponesenih visokonaponskom atmosferom koja se stvara svjesnom mitologizacijom jednog provincijskog pjevača predstavljenog egzaltiranim masama poput samog Boga na visinama. I njima se nosi crna boja i ustaško znakovlje, i njih nosi ta mutna rijeka prošlosti ispisane zločinom i mržnjom spram drugačijeg, pa i kada poruke apsolutno ne razumiju priklanjaju im se. Zato se Thompson "ne liječi" peticijama i zabranama, jer će one hipertrofirati bezumnost potpore stigmatiziranome. Sada je jedini lijek javno priznanje terapeuta koji su simptomima manipulirali, da su u dijagnozi pogriješili.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.