strana 6 od 8

vaterpolo

MALA EKSPLOZIJA

HRVATSKA - POLJSKA 8:2
RIO DE JANEIRO — Bazen Vasco de Gama. Gledatelja 300. Hrvatska — Poljska 8:2 (4:0, 2:0, 1:2, 1:0). Suci: Afanasijev (Rusija) i Patelli (Brazil).
HRVATSKA: Vićan, Burić (1), Vranješ (1), Šimenc, Volarević, Štritof, Smodlaka (1), Milaković, Franković (1), Barać, Hinić, Fatović (3), Kobeščak.
POLJSKA: Diakonow, Knap (1), Plech, Andruszkijevicz, Desski, Terala, Perka, Trzewinski, Biegala, Seleš, P. Wojcik (1), Sekula, R. Wojcik.
Igrač više: Hrvatska 7/3, Poljska 7/2.

RIO DE JANEIRO:
Ivo MIKULIČIN

Mala eksplozija "pravog" hrvatskog vaterpola u prve dvije četvrtine. Dosta se plivalo, kombiniralo, Poljaci su u tom razdoblju disali na škrge.
U drugom dijelu susreta već poznato opuštanje uvjetovano dijelom i odmaranjem "glavnih" igrača. Navodnici nisu stavljeni baš tako slučajno jer pitanje u koju skupinu trenutno svrstati Samira Baraća kojemu pogodak nismo uspjeli upisati ni u četvrtoj utakmici.
Dočekali smo međutim, pravu kontru na dubrovački način Tihomila Vranješa, pobjegao je usamljen pred poljskog vratara ali na žalost ni iz tri pokušaja nije uspio ostvariti pogodak. Tri pogotka je na svoj također dubrovački način zabilježio Fatović, no takvi se potezi od njega očekuju i na kraju utakmice.
Zoran Roje:
— Samo smo obrnuli događanja, ovaj put smo za razliku od utakmice s Kanadom dobro pritisnuli u prve dvije četvrtine a onda se opustili.
Dubravko Šimenc:
— Poljaci su slabiji protivnik ali igraju prilično prljavo u napadu što im je sudac tolerirao. Vrijedan pozornosti je podatak da nisu uspjeli postići gol iz igre.
Goran Volarević:
— Mi idemo korak po korak, obrana je sve čvršća a držim da smo dobrim dijelom susreta uspijevali ubrzati transformaciju iz obrambene u napadačku fazu, otud i ona prava kontra.
U našoj skupini još su u 4. kolu igrali: Njemačka — Kanada 8:3.
Poredak na nepotpunoj ljestvici: Hrvatska 8, Njemačka 5, Kanada 4, Rumunjska 3, Poljska 2 i Portoriko bez bodova.

NIKOLA FRANKOVIĆ, PRVI HRVATSKI TOPNIK

Do kraja napeta puška

Veselin Đuho ga je prvi pozvao, a Zoran Roje stvarno promovirao u reprezentaciju kao novu veliku nadu hrvatskog vaterpola. O Nikoli Frankoviću je, naravno, riječ. Točnije, o 22-godišnjem reprezentativcu koji je do sada promijenio dva kluba Opatiju i Primorje. Stasitom momku kod koga iz svakog pokreta i pogleda izbije neka silna energija karakteristična za uporne i neustrašive borce.
— Hvala vam na čestitkama. Zaista nisam znao da sam izabran u najbolju hrvatsku sedmorku za prošlu sezonu. Još veća mi je čast što čujem da me hvale asovi poput Štritofa i Bebića. Ne, neću zbog toga poletjeti, umisliti se već suprotno: tvrdo sam na zemlji jer sam sve do sada postigao "krvavim" radom i odricanjem. Zato ne bih spominjao nikoga od trenera, za sve najviše zahvaljujem svojim roditeljima — kazivao je Franković.
Svima je zapela za oko njegova sto postotna preciznost ili četiri gola iz četiri šuta protiv Rumunja. Trenutno je i prvi strijelac hrvatske reprezentacije.
— Ne mislim samo na golove. Naprotiv, vjerujem izborniku kada govori da je dobra obrana "pravi" napad. Da iz obrane zapravo sve počinje. Kad reduciramo greške u obrani ne znam tko će nam to moći stati na put!? Jer golove ćemo zabijati ovako ili onako. Iz akcije ili nadahnutog poteza.
Kao da je "usvojio" i Rojinu opreznost. Respekt prema svakom protivniku.
— I ja vjerujem da ćemo u Atenu ali uz uvjet da polufinalnog suparnika dočekamo "mrtvi" ozbiljni i kao napeta puška. Kao da igramo s Mađarima ili Srbima koji su priznajem, u ovom trenutku za nijansu ispred ostalih u svjetskom vaterpolu. No, tko zna hoće li to biti i u Ateni.

brazilski akvarel

Roje, minjaj!

Nitko se od malobrojnih Hrvata koji žive u Riju nije pojavio na utakmicama naše reprezentacije, makar smo neke od njih i telefonski kontaktirali. U najpoznatijem brazilskom gradu žive među inim potomci čuvenih hrvatskih istraživača braće Seljan. Tijekom Domovinskog rata posebnom pomoći Hrvatskoj iskazao se, kažu, i Karlovčanin Egon Glüstal. Na adresi u Riju možete pronaći i Anu Glos Ferera, kćerku poznatog hrvatskog skladatelja Eduarda Glosa. Vanda Fabijan je, pak, unuka zadnjeg austrougarskog veleposlanika u Riju koji je vrlo često s ponosom isticao svoje hrvatstvo.
No, i bez ovdašnjih Hrvata potpore s tribina ne fali našim vaterpolistima. Za vrijeme utakmice se i predsjednik HVS Nikola Grabić pretvara u "običnog" navijača.
— Samo lud čovjek može u uvjetima kakvi su kod nas raditi u sportu, posebice u Hrvatskom vaterpolskom savezu. Zaista, jedva smo "skrpali" put za Rio — govori šibenski Splićanin Vicko Batinica, član Predsjedništva HVS i direktor Brodospasa.
Među dvadesetak navijača koji se tijekom utakmice u pravilu zbiju na tribinama, najglasniji je kvarter Mitrović - Pedišić - Kučinić - Amižić. Vaterpolski zanesenjaci koji nisu žalili ni vremena ni truda ni novca doći bodriti naše u Riju. Frane Mitrović je tvoraca europski snažnog Jadrana krajem prošlog stoljeća. Pedeset godina, koliko je Mairo Pedišić proveo u vaterpolu kao igrač, sudac i funkcioner, dovoljno svjedoče o njegovu vaterpolskom fanatizmu. Zdravko Kučinić je igrao za zagrebačke klubove Mladost i Medvešćak, a potom iz gušta za niz malih dalmatinskih sredina: Biograd, Betina, Sveti Filip i Jakov... Četvrti splitski Zagrepčanin Damir Amižić priznao nam je, međutim, kako je u Riju prvi put uživo gledao vaterpolo. No, to ga nije smetalo da po dobroj staroj hrvatskoj navadi već drugi dan ulazi u stručne rasprave s tezom "kako Burić nema dovoljno kila za centra" ili da na utakmici viče "Roje, minjaj". Podsjetio me na moj Šubićevac gdje već od 5. minute dio gledatelja viče "Trener, minjaj".

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.