strana 5 od 10

TKO SU NOVI HRVATSKI PRAVEDNICI MEĐU NARODIMA

Heroji iz našeg susjedstva

ZAGREB - Hrabrost je učiniti ono čega se najviše bojite. Vera Oberiter nije bila ni svjesna svoje hrabrosti kad je početkom 1944. godine udomila židovsku djevojčicu Sylviju Suzanu Knoll, kćer prijatelja njezina supruga Ludvika Valentinčića. Oboje su od ranije bili sumnjivi ustaškim vlastima. Vera se još kao studentica izjašnjavala protiv nacizma, a Ludvik je surađivao na potajnom prikupljanju oružja za partizane. Djevojčicu Sylviju upisali su u školu časnih sestara u Gundulićevoj ulici, a susjedima rekli da je ona dijete njihovih znanaca iz Ozlja.
Trajalo je to do pred kraj rata kad je Ludvik uhićen i obješen, a Vera Oberiter odvedena u ženski zatvor u Petrinjskoj ulici. Židovska djevojčica sklonila se kod Verinih roditelja, gdje je dočekala kraj rata. Krajem 1945. godine Sylvija se s roditeljima vratila u Beč i sa svojom spasiteljicom nije održavala kontakt. Sve do 2001. godine kad je priča o tom slučaju objavljena u austrijskom židovskom glasilu. Od tada su redovito u vezi.
- Nisam mislila da je sklanjanje male židovske djevojčice od ustaških vlasti bila hrabrost, već nešto što se moralo učiniti - rekla je Vera Oberiter, umirovljena profesorica engleskog jezika, primajući odličje Pravednika među narodima, koje država Izrael dodjeljuje nežidovskim pojedincima koji su spasili Židove od holokausta.
Vera Oberiter jedna je od ukupno 98 Hrvata koji su proglašeni Pravednicima među narodima, a posebna čast učinjena joj je u utorak, kada je s još četvero Hrvata primila odlikovanje na svečanom obilježavanju Dana holokausta u nazočnosti predsjednika Stjepana Mesića. Priče o spašavanju Židova u Drugom svjetskom ratu potresne su i pokazuju svu ljudsku veličinu i hrabrost izlaganja vlastita života da bi se spasio tuđi. U skladu s izrekom iz Talmuda da je onaj tko je spasio jedan život, spasio čitavi svijet.
Liječnik Dane Vuković bio je ravnatelj bolnice u Gospiću, u kojem je u sklopu Maksimovićeva imanja organiziran logor za Židove. Kad je logor raspušten brojni zatočenici odvezeni su u bolnicu koja je postala otočić spasa. Dr. Dane Vuković prkosio je rasnim zakonima, štiteći i skrivajući logoraše, među kojima i više srpske djece. U sjeniku u dvorištu bolnice nastanio je obitelj rabina iz Križevaca, 18-godišnju Evu Akerman-Krajanski prebacio je njezinu suprugu u talijansku zonu, a spasio je i farmaceutkinju Elzu Polak i njezinu dvogodišnju kćer. Sve su sretno dočekale kraj rata, zahvaljujući danas pokojnom liječniku Dani Vukoviću, Pravedniku među narodima.
Liječnici su imali veliku ulogu i u Bjelovaru. Joza Jagodić, primarijus Odjela za kirurgiju, pomagao je progonjenim Židovima, a u podrumu bolnice skrivao skupinu židovskih žena. U kolovozu 1942. godine primio je židovskog mladića Božidara Erenfajnda, jednog od 19 Židova iz Pitomače koji su utamničeni u Jasenovcu. Erenfajnda je u bolnicu doveo stražar čineći time uslugu jednoj djevojci, a liječnički tim, na čelu s dr. Jagodićem, obavio je na njemu nekoliko operacija kako bi što uvjerljivije mladića zadržali u bolnici i tako ga spasili od logora. "Moj život bio je gluma", opisao je kasnije Erenfajnd svoj boravak u bolnici, gdje ga je spasilo čak i znanje kršćanskih molitvi.
U bolnici je proveo pet i pol mjeseci, jer nije mogao izići bez osobnih isprava. Potkraj siječnja 1943. uz pomoć jednog Srbina prebačen je na slobodni teritorij, gdje je dočekao kraj rata. Trenutačno živi u Beogradu, a na dodjelu odličja Pravednika među narodima za pokojnog dr. Jozu Jagodića nije mogao doći, već je pismom zahvalio svojim spasiocima i poklonio se sjenama liječničkog tima bjelovarske bolnice.
Obitelj odvjetnika Dragutina Jakića živjela je u Prizrenu, blizu albanske granice, i prijateljevala sa židovskom obitelji dr. Jozefa Tajtelbauma. U ljeto 1941. godine Tajtelbaumovi su protjerani iz Prizrena, otac je završio u logoru, a majka i sin Raul bili su prisiljeni dvije godine živjeti kod Jakićevih. Na kraju, uputili su se u Albaniju gdje je dr. Jozef radio kao logorski liječnik, gdje su uhićeni i deportirani u koncentracijski logor Bergen-Belsen. Otac je smrtno stradao, majka i sin su preživjeli. Po povratku u Prizren povezali su se s Jakićima, koji su im cijelo vrijeme čuvali kovčeg s dokumentima, kao i trezor sa zlatom koji su čuvali u bunaru. Tri godine nakon rata Raul Tajtelbaum s majkom je otišao u Beograd, a zatim u Jeruzalem. I dalje održava kontakt s Anom Jakić, suprugom odvjetnika Dragutina, koja danas živi u Zagrebu.
Olga Neumann-Rajšek spasila je devetogodišnjeg Dana Stochhamera iz Nove Gradiške, čija je cijela obitelj ubijena ili odvedena u Jasenovac. Danov ujak Zlatko Neumann, tada ratni zarobljenik u Njemačkoj, uspio je organizirati da dječaka u Zagrebu prihvati njegova zaručnica Olga Rajšek. Kroz njezin stan u Derenčinovoj ulici prošle su brojne židovske izbjeglice, a mali Dan susjedima je predstavljen kao rođak. Kod Olge je ostao mjesecima, sve dok netko od susjeda nije prijavio policiji da se u zgradi skriva židovski dječak. Dan je odveden u zatvor, a Olga Neumann poduzela je sve da se on oslobodi. Uspjela je tek nakon intervencije kod kardinala Alojzija Stepinca. Dječak je smješten u dom za nezbrinutu djecu gdje je dočekao kraj rata. Potom se odselio u SAD, završio medicinu i danas s obitelji živi u Chicagu. U stalnom je kontaktu s Olgom Neumann, koja priznaje da joj uopće nija palo na pamet da bi skrb za Dana Stockhamera mogla biti smatrana herojskim djelom.
Od 98 hrvatskih Pravednika među narodima još uvijek je živ tek 21. Njihova imena uklesana su na ploču u spomen-području Yad Vashem u Jeruzalemu, najvećem svjetskom arhivu o holokaustu, gdje se već više od 40 godina prikupljaju imena stradalih Židova.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.