TKO SU NOVI HRVATSKI PRAVEDNICI MEĐU NARODIMA
Heroji iz našeg susjedstva
ZAGREB - Hrabrost je učiniti ono čega se najviše bojite. Vera Oberiter nije bila ni
svjesna svoje hrabrosti kad je početkom 1944. godine udomila židovsku djevojčicu
Sylviju Suzanu Knoll, kćer prijatelja njezina supruga Ludvika Valentinčića. Oboje su od
ranije bili sumnjivi ustaškim vlastima. Vera se još kao studentica izjašnjavala protiv
nacizma, a Ludvik je surađivao na potajnom prikupljanju oružja za partizane. Djevojčicu
Sylviju upisali su u školu časnih sestara u Gundulićevoj ulici, a susjedima rekli da je
ona dijete njihovih znanaca iz Ozlja.
Trajalo je to do pred kraj rata kad je Ludvik uhićen i obješen, a Vera Oberiter odvedena
u ženski zatvor u Petrinjskoj ulici. Židovska djevojčica sklonila se kod Verinih
roditelja, gdje je dočekala kraj rata. Krajem 1945. godine Sylvija se s roditeljima
vratila u Beč i sa svojom spasiteljicom nije održavala kontakt. Sve do 2001. godine kad
je priča o tom slučaju objavljena u austrijskom židovskom glasilu. Od tada su redovito
u vezi.
- Nisam mislila da je sklanjanje male židovske djevojčice od ustaških vlasti bila
hrabrost, već nešto što se moralo učiniti - rekla je Vera Oberiter, umirovljena profesorica engleskog jezika, primajući
odličje Pravednika među narodima, koje država Izrael dodjeljuje nežidovskim
pojedincima koji su spasili Židove od holokausta.
Vera Oberiter jedna je od ukupno 98 Hrvata koji su proglašeni Pravednicima među
narodima, a posebna čast učinjena joj je u utorak, kada je s još četvero Hrvata
primila odlikovanje na svečanom obilježavanju Dana holokausta u nazočnosti predsjednika
Stjepana Mesića. Priče o spašavanju Židova u Drugom svjetskom ratu potresne su i
pokazuju svu ljudsku veličinu i hrabrost izlaganja vlastita života da bi se spasio
tuđi. U skladu s izrekom iz Talmuda da je onaj tko je spasio jedan život, spasio čitavi
svijet.
Liječnik Dane Vuković bio je ravnatelj bolnice u Gospiću, u kojem je u sklopu
Maksimovićeva imanja organiziran logor za Židove. Kad je logor raspušten brojni
zatočenici odvezeni su u bolnicu koja je postala otočić spasa. Dr. Dane Vuković
prkosio je rasnim zakonima, štiteći i skrivajući logoraše, među kojima i više srpske
djece. U sjeniku u dvorištu bolnice nastanio je obitelj rabina iz Križevaca,
18-godišnju Evu Akerman-Krajanski prebacio je njezinu suprugu u talijansku zonu, a spasio
je i farmaceutkinju Elzu Polak i njezinu dvogodišnju kćer. Sve su sretno dočekale kraj
rata, zahvaljujući danas pokojnom liječniku Dani Vukoviću, Pravedniku među narodima.
Liječnici su imali veliku ulogu i u Bjelovaru. Joza Jagodić, primarijus Odjela za
kirurgiju, pomagao je progonjenim Židovima, a u podrumu bolnice skrivao skupinu
židovskih žena. U kolovozu 1942. godine primio je židovskog mladića Božidara
Erenfajnda, jednog od 19 Židova iz Pitomače koji su utamničeni u Jasenovcu. Erenfajnda
je u bolnicu doveo stražar čineći time uslugu jednoj djevojci, a liječnički tim, na
čelu s dr. Jagodićem, obavio je na njemu nekoliko operacija kako bi što uvjerljivije
mladića zadržali u bolnici i tako ga spasili od logora. "Moj život bio je
gluma", opisao je kasnije Erenfajnd svoj boravak u bolnici, gdje ga je spasilo čak i
znanje kršćanskih molitvi.
U bolnici je proveo pet i pol mjeseci, jer nije mogao izići bez osobnih isprava. Potkraj
siječnja 1943. uz pomoć jednog Srbina prebačen je na slobodni teritorij, gdje je
dočekao kraj rata. Trenutačno živi u Beogradu, a na dodjelu odličja Pravednika među
narodima za pokojnog dr. Jozu Jagodića nije mogao doći, već je pismom zahvalio svojim
spasiocima i poklonio se sjenama liječničkog tima bjelovarske bolnice.
Obitelj odvjetnika Dragutina Jakića živjela je u Prizrenu, blizu albanske granice, i
prijateljevala sa židovskom obitelji dr. Jozefa Tajtelbauma. U ljeto 1941. godine
Tajtelbaumovi su protjerani iz Prizrena, otac je završio u logoru, a majka i sin Raul
bili su prisiljeni dvije godine živjeti kod Jakićevih. Na kraju, uputili su se u
Albaniju gdje je dr. Jozef radio kao logorski liječnik, gdje su uhićeni i deportirani u
koncentracijski logor Bergen-Belsen. Otac je smrtno stradao, majka i sin su preživjeli.
Po povratku u Prizren povezali su se s Jakićima, koji su im cijelo vrijeme čuvali
kovčeg s dokumentima, kao i trezor sa zlatom koji su čuvali u bunaru. Tri godine nakon
rata Raul Tajtelbaum s majkom je otišao u Beograd, a zatim u Jeruzalem. I dalje održava
kontakt s Anom Jakić, suprugom odvjetnika Dragutina, koja danas živi u Zagrebu.
Olga Neumann-Rajšek spasila je devetogodišnjeg Dana Stochhamera iz Nove Gradiške, čija
je cijela obitelj ubijena ili odvedena u Jasenovac. Danov ujak Zlatko Neumann, tada ratni
zarobljenik u Njemačkoj, uspio je organizirati da dječaka u Zagrebu prihvati njegova
zaručnica Olga Rajšek. Kroz njezin stan u Derenčinovoj ulici prošle su brojne
židovske izbjeglice, a mali Dan susjedima je predstavljen kao rođak. Kod Olge je ostao
mjesecima, sve dok netko od susjeda nije prijavio policiji da se u zgradi skriva židovski
dječak. Dan je odveden u zatvor, a Olga Neumann poduzela je sve da se on oslobodi.
Uspjela je tek nakon intervencije kod kardinala Alojzija Stepinca. Dječak je smješten u
dom za nezbrinutu djecu gdje je dočekao kraj rata. Potom se odselio u SAD, završio
medicinu i danas s obitelji živi u Chicagu. U stalnom je kontaktu s Olgom Neumann, koja
priznaje da joj uopće nija palo na pamet da bi skrb za Dana Stockhamera mogla biti
smatrana herojskim djelom.
Od 98 hrvatskih Pravednika među narodima još uvijek je živ tek 21. Njihova imena
uklesana su na ploču u spomen-području Yad Vashem u Jeruzalemu, najvećem svjetskom
arhivu o holokaustu, gdje se već više od 40 godina prikupljaju imena stradalih Židova.
Tomislav KLAUŠKI
|