strana 1 od 6

Pogled s Jadrana

Dugi pipci sive ekonomije

Dr. Petar FILIPIĆ

Gotovo svakodnevno, u svim sredstvima javnog priopćavanja, svatko od nas naiđe na informaciju o prosječnom broju dolara što ih je svaki pojedinac u državi u godini dana "ostvario". Riječ je, naravno, o visini društvenog proizvoda po glavi stanovnika, omiljenom pokazatelju kada stvari idu povoljno, a, kada je obratno, vjesniku skorih (npr. izbornih) promjena. Iako u mnogočemu nedorečen, u nedostatku boljeg, pokazatelj uzimamo zdravo za gotovo. Njegovu vjerodostojnost ne dovodimo u pitanje. A trebali bismo, posebno u međunarodnim usporedbama razvijenosti.
Bez obzira na to u kojoj je mjeri neka država pravno uređena, jesu li gospodarski subjekti visoko porezno opterećeni ili ne, je li stav građana prema državi manje ili više patriotski, u svakoj, doslovno u svakoj, postoje tri skupine aktivnosti koje se ne evidentiraju u društvenom proizvodu. Prvo, kriminal. Važna stavka. Na putu od Zapada prema Istoku sve značajnija. U SAD-u smatraju da im odnosi do 2% društvenog proizvoda. Rusi svoje gubitke uzrokovane kriminalom procjenjuju na desetke postotaka. Kod nas? Ostavljam čitateljima da po vlastitoj ocjeni upišu brojku. Drugo, religijske aktivnosti i dragovoljni rad. Nevjerojatna armija pružatelja ruku i škrabica, od onih koji nam remete poslijepodneva zvoneći na kućnim vratima, do amaterskog sporta, roditeljskog keš financiranja svega i svačega, udruga za ovo i ono. Milodari. Značajni postoci društvenog proizvoda prolaze pored nas i države neregistrirani, posebno tamo gdje odnosi Crkve i države nisu ugovorom posloženi. U svjetskom rasteru s ovom stavkom je obratno. Što bogatija demokracija, što razvijenija ekonomija, to više ostaje izvan obračuna. U SAD-u i vše od 6 posto. Kod nas? Prošle su godine socijalizma kada su poduzeća (sjetite se crnih fondova) "sponzorirala" (osim Crkvi, naravno) veliki dio ovih aktivnosti. U posljednjem desetljeću, zbog smanjenja gospodarskih aktivnosti i ukupnog osiromašenja, novca za ovu namjenu bilo je manje. Danas, ova je aktivnost u uzletu. Ako će se naše materijalno bogatstvo povećavati, neevidentiranog društvenog proizvoda iz ove stavke bit će sve više i više.
I konačno, treće, najvažnije. Neregistrirana, neformalna, druga, gotovinska (u narodu solarna), paralelna, u nas ipak najpoznatija kao siva ekonomija. U tom segmentu gospodarstva radi veliki dio stanovništva. I pored raširenog mišljenja da je siva ekonomija oaza za nižu obrazovanu razinu, mnoge stručne i obrazovane osobe, čak i izvan svojeg zanimanja, sudionici su u neformalnim aktivnostima. Samozaposleni bez poduzeća, bez ugovora, dijelom plaćeni na crno, na sezonskim poslovima, posebno u graditeljstvu, ulični prodavači, radnici koji kod kuće rade za razna trgovačka društva, privremeni ili povremeni migranti, samo su neki od onih koji krše zakone i pravila. Ima ih svugdje po svijetu. Najviše u zemljama bivšega Sovjetskog Saveza. Udio sive ekonomije u društvenom proizvodu ovih zemalja u 2001. godini je oko 45 posto. Najviše u Gruziji, 66,1 posto. Procjene u Srednjoj i Istočnoj Europi, za istu godinu, prosječno 29,2 posto, najviše u Makedoniji (45,1 posto). U Hrvatskoj 32,4 posto. I najrazvijenije zemlje svijeta okupljene u OECD-u, njih dvadeset i jedna, opet za 2001. godinu, ne zaostaju. Prosječan udio sive ekonomije u društvenom proizvodu čak im je 16,7 posto. Najviše Grčka (28,5 posto) i Italija (27,0 posto), najmanje SAD (8,7 posto) i Švicarska (9,4 posto).
Sivo gospodarstvo može se shvatiti kao faza u evoluciji gospodarstva. U svakom našem gradu, po kvartovima, u Zapruđu, Mertojaku, Kantridi i Senjaku, u stanovima, uz telefonske aparate nalazi se imenik izrađen u kućnoj radinosti s popisom svega što narodu treba. Frizerka, slastičarka, postolar, kozmetičarka, bez poreza, sve u susjedstvu. Istina, nema doprinosa, manji je proračun, ali država ponešto ubere. Povećava se razina potrošnje (i ponude), naplaćuje se PDV. Naravno, dugoročno to nije rješenje. Trebaju reforme jer se ne može prihvatiti kršenje zakona.
Istraživanju ovog fenomena posljednjih se godina u nas pristupilo sustavno. Navode tri glavna razloga za sivu ekonomiju: rastuće porezno opterećenje, povećano opterećenje regulacijom i porezni moral, odnosno njegovo smanjenje. Važan uzrok svakako bi bio i nedovoljna razina razvijenosti. Jer, postotak udjela sive ekonomije u dohotku zakonito je veći kako se smanjuje razina razvijenosti. I ovdje je uporište za moju drugu poruku našoj Vladi koja je u svom programu najavila borbu sivoj ekonomiji. Ako se ne razvija gospodarstvo, te ako se ne snaži demokracija, radnici će se odlučiti ili za nedopušteni rad ili će, da parafraziram profesora Enstea sa Sveučilišta u Koelnu, potražiti državu koja odgovara njihovim sklonostima. A za to im, naravno, nije nužno potrebno odlaziti iz Hrvatske.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.