strana 1 od 2

RAZGOVOR - ANTE KOVIĆ, POSLJEDNJI DIREKTOR
PROPALE TVORNICE "DALMACIJA"

Dugi Rat u mreži HNS-a i SDP-a

Lokalna sprega HNS-SDP, prvenstveno inzistiranjem općinskog načelnika Vojnovića, vrlo brzo se prenijela do samoga vrha bivše vlasti u Zagrebu. Na osnovi te sprege pretpostaviti je da je Crkvenčev pomoćnik Juro Bajić i poslao Blanku Tuđen-Mazuth da u Dugom Ratu odradi posao

Još mjesecima prije nego što je u javnosti pukla afera s Dalmacijom iz Dugog Rata, Ante Ković, posljednji direktor propale tvornice ferolegura i njegovi suistomišljenici otvoreno su upozoravali, pa čak i predočavali dokaze o, u najmanju ruku, sumnjivim radnjama stečajne upraviteljice Blanke Tuđen-Mazuth i suradnika joj, poput rušenja dijela tvorničkih pogona, prodaje strojeva, davanja računovodstvenih poslova poduzeću povezanom s Gorenkom Bulj, bivšom tajnicom Ministarstva financija, inače najvećeg vjerovnika "Dalmacije". Međutim, sva Kovićeva upozorenja upućena na adresu Državnog odvjetništva i drugih organa pravne države ostala su uzaludna.
Zašto se, prema Vašem mišljenju, nije ranije reagiralo na upozorenja koja ste davali? Gdje je zapinjalo?
— Mišljenja sam da problem uopće nije bio u Državnom odvjetništvu i policiji, već je isključivo bio lociran u Trgovačkom sudu u Splitu. Oni su imali sve spoznaje o tome što se događa u "Dalmaciji", samo što se to nije htjelo prihvatiti. Zašto to nisu htjeli prihvatiti, pokazuju događanja koja su uslijedila. Ključno je da je Trgovački sud bio isključivo nadležan za vođenje stečaja, pa zato na njima leži glavna odgovornost.

Pakleni plan

U jednom od istupa rekli ste kako ste iste dokaze predočili i Državnom odvjetništvu. Koga ste Vi to konkretno upozoravali?
— Kako je, kao što sam rekao, Trgovački sud isključivo nadležan za vođenje stečajnog postupka, mi smo naša saznanja uputili nadležnom sucu Damiru Ćudini i predsjedniku Stečajnog vijeća Anti Čapkunu, a u rujnu i predsjedniku Suda Ivi Bakaliću. Ipak, po toj pravnoj proceduri za sav stečaj nadležan je sudac i zapravo nikakvih ingerencija nemaju niti predsjednik Stečajnog vijeća niti predsjednik Suda.
Na pitanje zašto Sud nije reagirao, mišljenja sam da su stečajna upraviteljica Tuđen-Mazuth, predstavnik zaposlenika Živko Terzić, načelnik Dugog Rata Branko Vojnović i predsjednik Odbora vjerovnika Juro Bajić, bivši pomoćnik ministra financija Mate Crkvenca, zloupotrijebili teško zdravstveno stanje stečajnog suca Damira Ćudine, odnosno da su, koristeći se tim stanjem i nemogućnosti njegova dolaska u Dugi Rat, provodili svoj pakleni plan.
U čemu je bio taj njihov, kako kažete, "pakleni plan"?
— Sve se u stečaju "Dalmacije" vrtjelo oko dugoratskog načelnika Branka Vojnovića. Sudionici tog interesnog kruga su se mijenjali ovisno o situaciji i ulozi koju su imali u svemu tome. Tu je definitivno na prvom mjestu tzv. Nezavisni sindikat na čelu s Ivanom Ribičićem i Živkom Terzićem koji su, potpomognuti Jozom Marićem, odmah stali na stranu načelnika, podržavajući svaku njegovu ideju, kao i Bajića. Njihov cilj bilo je uništenje poduzeća, njegove supstancije, a da nisu niti malo vodili računa o interesu zaposlenika, poslije bivših zaposlenika.
Koji je bio krajnji cilj tog plana o kojemu govorite?
— Cilj je bio uništavanje svih radnih mjesta, pa čak i prije otvaranja stečaja. To je bio preduvjet da bi se ostvario konačni cilj, a to je domoći se vlasništva na svim nekretninama tvornice, pogotovo u pojasu između Magistrale i mora.
Što su kanili učiniti s tim prostorom?
— Temelj načelniku za sve to bile su dvije stvari: to su prostorni plan općine, te tzv. anketa s apsolutnom podrškom građana na sugestivno pitanje jesu li protiv prljave industrije. Načelnik je još prije godinu dana tvrdio da je prostorni plan donesen, o čemu postoje dokazi u cijelom nizu novinskih napisa, da bi, kada su se javno, pogotovo na sjednicama Općinskog vijeća, počela postavljati zgodna pitanja, rekao kako će se plan donijeti, odnosno da se on izrađuje. Važno je znati da prostorni plan ne može onemogućiti funkcioniranje niti jedne gospodarske cjeline jer o tome isključivo odluku donosi nadležno ministarstvo, a još manje vlasništvo jer je Općina u statusu vjerovnika samo s 0,6 posto ukupnih potraživanja.

Smišljeni kaos

Po onome što govorite ispada da je cijeli plan skovan još prije dolaska Blanke Tuđen-Mazuth za stečajnu upraviteljicu. Kako je ona ušla u tu cijelu priču?
— Tuđen-Mazuth je dovedena inzistiranjem Jure Bajića, za što postoje pismeni dokazi, da bi, nakon što je ona pritvorena, kazao da on s tim nema veze. Mislim da je to izuzetno licemjerno jer su oni radili momčadski. Tuđen-Mazuth je dovedena da bi zastupala navodni interes države, zapravo realizaciju plana općinskog načelnika da na tom prostoru ne bude ničega onoga što smeta njegovoj realizaciji. Cilj je, kako sam rekao, postati vlasnikom svih onih nekretnina, odnosno očišćenog terena na teret nekog drugog.
Iz Vašega kruga dolazila su upozorenja o političkoj sprezi SDP-a i HNS-a oko dugoratske tvornice. U čemu se ogledala ta sprega?
— Vojnović, inače član HNS-a i drugi na njihovoj listi na nedavnim parlamentarnim izborima, na vlast u Dugom Ratu došao je uz pomoć SDP-a, stekavši time premoć u Vijeću. Ta se lokalna sprega HNS-SDP, prvenstveno inzistiranjem načelnika, vrlo brzo prenijela do samoga vrha bivše vlasti u Zagrebu. Na osnovi te sprege pretpostaviti je da je Juro Bajić i poslao Tuđen-Mazuth da u Dugom Ratu odradi posao.
Prvi stečajni upravitelj Vladimir Sprečkić uopće nije došao u situaciju da preuzme svoju dužnost u rujnu 2001. godine jer su još na pripremnom ročištu pet dana ranije Ribičić, Terzić i Marić podneskom od Suda tražili da Tuđen-Mazuth bude imenovana stečajnom upraviteljicom. Oni su još tada shvatili da Sprečkić neće funkcionirati kao marioneta. Napravljen je namjerno kaos među zaposlenicima jer je namjera stečajnog upravitelja bila prodati gospodarsku cjelinu i sačuvati radna mjesta kako nitko ne bi završio na ulici.
Kada je Sprečkić konačno došao u priliku pokazati svoj plan, onda je preko Odbora vjerovnika krenula opstrukcija i stalno se tražila njegova smjena. Da bi se radnici okrenuli protiv njega, s Jurom Bajićem je dogovoreno u lipnju 2002. godine da se u ime države ponudi 35 milijuna kuna za otpremnine radnika. Kako novca realno nije bilo, tada je Sprečkić označen kao krivac jer ljudi nisu dobili novac. Kasnije se isplata tih otpremnina počela uvjetovati dolaskom Tuđen-Mazuth za stečajnu upraviteljicu. Sprečkić je na koncu u prosincu 2002. godine dao ostavku, a njegov nasljednik Ivo Bućan isto je učinio nakon samo mjesec dana. Nakon što je u veljači lani imenovana Tuđen-Mazuth, najednom nitko više nije spominjao taj novac.

Manipulacija s Linićem

Kakva je u svemu bila uloga Slavka Linića? Za Bajića i Tuđen- Mazuth navodilo se da su bili ljudi od njegova povjerenja.
— Mislim da su oni izmanipulirali Linića i iskoristili njegovu poziciju za njihov način rada. Svemu je jednu notu bezobrazluka još prije nego što je Tuđen-Mazuth bila u kombinaciji dao načelnik Vojnović, pohvalivši javno, uz ostalo, i Linića da je on zaslužan za tijek stečajnog postupka Dalmacije Dugi Rat. Meni je žao što to nije demantirao Linić jer se radilo o manipulaciji.
Same sumnjive rabote o kojima se nedavno doznalo počele su nedugo nakon dolaska Tuđen-Mazuth. Ona je apsolutno diskretno organizirala vođenje stečaja, tako da nitko izuzev njezinih ljudi od povjerenja nema uvida. Tome se u jednoj situaciji, to moram ovdje reći, suprotstavio predsjednik Stečajnog vijeća, sudac Ante Čapkun koji je na cijeli niz zahtjeva, među kojima i angažiranje knjigovodstvene agencije povezane s bivšom tajnicom Ministarstva financija Gorenkom Bulj, odgovorio negativno.
O tome, kao i o drugim stvarima bili su upoznati Policijska uprava splitsko-dalmatinska, kao i Županijsko državno odvjetništvo, ali su na žalost svim tim ljudima koji su shvatili o čemu se radi ruke bile vezane zbog isključive nadležnosti Trgovačkog suda nad tim slučajem. Tražilo se, ne podcjenjujući ulogu Trgovačkog suda, mogućnost kako će se reagirati. To se i dogodilo u studenom lani nakon već poznate uloge Branka Roglića.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.