RAZGOVOR: SABORSKI ZASTUPNIK TONČI
TADIĆ O MORU I POLITICI
Kalmetino ministarstvo mora koordinirati
gospodarenjem hrvatskog Jadrana
Ribolovno-ekološka zona je onoliko daleko od gospodarskog pojasa u međunarodnom
pravu mora koliko je Kalmetino Ministarstvo razvoja, prometa, turizma i mora daleko od
onoga ministarstva mora kako ga je vidio HSP
Tonči Tadić, saborski zastupnik HSP-a, prilikom nedavnog posjeta Kalima na otoku
Ugljanu na otvorenoj je tribini razgovarao s ribarima i maslinarima na temu života na
otoku.
Gospodine Tadiću, u Saboru ste snagom argumenta dokazivali nužnost proglašavanja
gospodarskog pojasa, za oporavak hrvatskog ribarstva i zaštitu preostalog ribljeg fonda u hrvatskom dijelu
Jadrana. Što kažete o proglašenoj ekološko-ribolovnoj zoni?
— Svoj prijedlog Odluke Hrvatskog sabora o proglašenju gospodarskog pojasa predali smo
u proceduru još u ožujku 2001. godine. Učinili smo to na prijedlog Sindikata ribara
HUS-a, a uz potporu vodećih hrvatskih stručnjaka za međunarodno pravo mora. Jadranu
treba zaštita od prekomjernog izlova, ali i od riskantnih projekata kao što je "Družba-Adria".
Na žalost, 3. listopada 2003. godine, unatoč nastojanjima HSP-a, Hrvatska ipak nije
dobila gospodarski pojas usklađen s međunarodnim pravom nego izmišljotinu u obliku
ekološko-ribolovne zone. Sabor je uz to 13. lipnja 2003. godine podržao prijedlog HSP-a
o pokretanju diplomatske inicijative za proglašenje Jadrana takozvanim posebno zaštićenim
područjem Mediterana ili MSPA, u skladu s Barcelonskom konvencijom o zaštiti Sredozemnog
mora. Također, već je šest mjeseci u saborskoj proceduri HSP-ov prijedlog o istupanju
Hrvatske iz Sporazuma o naftovodu "Družba-Adria". Drago nam je što je i
kardinal Bozanić u ime HBK-a podržao ovu našu inicijativu.
Prije godinu dana podnijeli ste prijedlog Vladi o osnivanju ministarstva mora, a sad se to
na neki način ostvaruje?
— Ministarstvo mora ili barem posebno ministarstvo posvećeno moru i ribarstvu imaju sve
pomorske zemlje u Europi kod kojih morski dio preteže nad kopnenim u teritorijalnom i
gospodarskom smislu. Recimo Grčka, Norveška, Island, Irska, Danska itd. Nužna je
koordinacija poslova vezanih uz zaštitu i gospodarenje hrvatskim dijelom Jadrana, odnosno
jadranske obale i otoka. Nadzor i osmišljavanje razvoja ovog najvrjednijeg hrvatskog
resursa dosad su bili razbacani u čak pet ministarstava: zaštite okoliša, obnove,
poljoprivrede, gospodarstva i prometa. U tome je jasno vitalna uloga struke. Svako
ministarstvo bi i inače moralo imati svoje stručno-znanstveno vijeće i ugovor s domaćim
institutima što bi pridonijelo kvaliteti odlučivanja.
Nakon proglašenja ribolovno-ekološke zone u Jadranu, Republika Hrvatska je podvrgnuta
finim metodama pritiska od strane Italije. Mađarska je suspendirala ugovor o slobodnoj
trgovini s Hrvatskom i uvodi carine na određene hrvatske proizvode među kojima su i
riblje prerađevine. Kakve su posljedice ovog ekonomskog pritiska po hrvatsko ribarstvo?
— Prije 120 godina je Zadranin don Juraj Biankini, tada potpredsjednik HSP-a u
Dalmaciji, u svojim saborskim istupima spominjao "talijanske ribare koji otimaju kruh
našim ribarima", odnosno "povoljnu carinu na vino i ulje što obezvrjeđuje
trud naših težaka". Kao da je preslikao današnje stanje. No razlika je u tome što
je ondašnji HSP te svoje kritike upućivao tuđinskoj austrijskoj vladi, dok se danas ova
domaća, hrvatska vlada ponaša na isti način. Takozvani interesi EU-a su zapravo zbir
interesa zemalja članica, pa je logično da je Italija inzistirala na ovako smiješno
malim kvotama za izvoz naših konzervi ribe u EU. Ili da je po želji Italije orkestriran
pritisak EU-a na Hrvatsku kod proglašenja našeg gospodarskog pojasa. Slovenija je tu
namjerno pripuštena od strane EU-a, točnije Italije, da galami na Hrvatsku puno više od
prihvatljive razine. Možemo ubuduće očekivati svašta ako se Hrvatska ne bude čvrsto
držala međunarodnog prava, tj. ako ne odluči pogaziti svoja prava radi maglovitih obećanja
i tzv. pritisaka kojima se krši međunarodno pravo. Jer nečuveno je da potpisnice
Konvencije UN-a o pravu mora, tj. EU-a, Italija ili Slovenija prisiljavaju drugu
potpisnicu, tj. Hrvatsku, da se ne pridržava Konvencije. Hrvatska ima ekološko-ribolovnu zonu, ustrojeno je i
Ministarstvo mora. Kako prilagoditi postojeće zakone o ribarstvu, o poticajima u
poljoprivredi i ribarstvu.
— Ova zona je onoliko daleko od gospodarskog pojasa u međunarodnom pravu mora koliko je
Kalmetino Ministarstvo razvoja, prometa, turizma i mora daleko od onog ministarstva mora
kako ga je vidio HSP. U Hrvatskoj se i inače inzistira na spektaklu, formi i nazivima, a
manje na biti i provedbi. Tako je svojedobno u znak dobre volje i dobrosusjedstva dopušten
strancima, u ovom slučaju Slovencima, ribolov u našem moru do polovice zapadne obale
Istre. Na žalost, prijedlog HSP-a o ukidanju famoznog članka 71. iz istih naivnih
razloga nije naišao na potporu Vlade i vladajuće većine.
Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva izradilo je nacionalni Prijedlog potrošnje i
proizvodnje ribe u Hrvatskoj u kojem se navodi da u Jadran ima biomasu sitne plave ribe od
271.000 tona. Lani je ulovljeno tek 13.570 tona sitne plave ribe. Tko će kupiti 30
velikih polivalentnih ribarskih brodova država, ribari ili možda uzgajivači tuna?
— Pomalo sam skeptičan u istinitost tih brojki o velikim resursima ribe, jer kao
znanstvenik vjerujem samo onom što je višekratno provjereno. Uostalom, to se odnosi na
plavu ribu, dok su vrste od dna, odnosno bijela riba i škampi u puno težem stanju, opet
ako je vjerovati nalazima naših stručnjaka. Hrvatska gotovo da i nema, odnosno kilavo
provodi sve mjere lovostaja i ograničenja ribarenja radi obnove Jadrana. Ovakve procjene
o velikoj biomasi plave ribe posebno potiču Talijani da pokažu kako njihova 20 puta veća
ribarska flota zapravo ne škodi Jadranu. Kako bilo da bilo, bolje da tu ribu love naši
ribari nego da nam je otimaju Talijani. Zato ih treba udaljiti sa naše polovice Jadrana
dosljednom provedbom ribolovne zone. Što se brodova tiče, po mojim informacijama može
ih se proizvoditi za dvostruko manju cijenu od početno iznesene, naravno ako je veći dio
domaće opreme, i uz povoljan kredit.
piše Jasna MARCELIĆ
Maslinarstvo brže razvijati
Predložili ste vraćanje poticaja po jednom kilogramu za prerađene masline.
Maslinarstvo se ipak još nedovoljno brzo razvija?
— Na žalost HSP je bio usamljen u svojim amandmanima na Zakon o poticajima u
poljoprivredi i ribarstvu, koje smo podnijeli na prijedlog Sindikata ribara, Udruženja
ribara iz HGK-a i Zadružnog saveza Dalmacije. Niti jedan nije prihvaćen.
Odraz te posvemašnje ignorancije je i ovakav pristup sajmu hrane SIAL u Parizu u
listopadu 2003. godine gdje je hit bilo maslinovo ulje, no međutim bez ijednog izlagača
iz Hrvatske! Hrvatska treba zaštititi svoju proizvodnju hrane i za ponudu autohtone hrane
uvesti 10 posto PDV-a. Nemamo se čega sramiti!
Nedopustiv monopol Jadrolinije
Jadrolinja je miljenica države koja je dotira s 220 milijuna kuna godišnje. Zašto je
na otocima rašireno mišljenje da je Jadrolinija raselila hrvatske otoke svojim režimom
plovidbe?
— Ako postoji rentabilna linija Jadrolinije, onda je to ova Zadar-Preko-Zadar ili ona
Split-Supetar-Split. Zašto bi tu imali monopol? Naime, Jadrolinija će uvesti linije koje
traže otočani tek kad im na istoj ruti raspalite konkurenciju! Sjećam se kako su bili
brzi i konkurentni tamo 1976. godine kada im je nekim čudom na ruti Split-Stari Grad na
Hvaru uvedena konkurencija u vidu Jadroslobodne. Dok toga nema, dok su oni zajamčeno
jedine gazde, zašto bi ikoga slušali? Promjena će se dogoditi najkasnije 2006. kada i
inače ističu svi monopoli u zemljama EU-a i kandidatima za EU.