strana 1 od 4

ZBORNIK dr. IVANA MIMICE, ŠKOLSKI VJESNIK SPLIT 2003.

Posveta pedagogiji i pučkom stvaralaštvu

Jedinstven komplet radova brojnih autora splitskog Školskog vjesnika priznanje je uvaženom pedagogu uz sedamdesetu godinu rođenja, odajući mu tako zahvalnost za nemali doprinos napretku struke i kritičkom proučavanju naše usmene epske narodne književnosti

Biblioteka Školskog vjesnika u Splitu tiskala je jedinstven zbornik radova brojnih autora, nazvavši ga Zbornikom Ivana Mimice, odajući mu time priznanje za nemali doprinos napretku pedagoške struke i kritičkom proučavanju naše usmene epske narodne književnosti, uz sedamdesetu godišnjicu rođenja.
Mimica je dugo nazočan u našoj humanističkoj znanosti, a godinama je obnašao i dužnost urednika biblioteke Književnoga kruga Split. Neosporne su mu zasluge u ostvarenju nastojanja da Split ne zaostane za drugim regionalnim središtima u Hrvatskoj "po razini i načinu institucionalnog organiziranja nastavničkog studija", kako su to naglasili priređivači zbornika.
Počeo je kao učitelj daleke 1951. godine i od tada je neprekidno nazočan u našem školstvu i znanosti, otimajući od zaborava usmenu epsku narodnu poeziju, afirmirajući njezine etičke po(r)uke. Posebno ga je privlačilo deseteračko pjesništvo guslara, pjevača i pripovjedača Bože Domjaka Bojana iz Potravlja, čije je stvaralaštvo prvi u nas kritički vrednovao.
Božo Domjak je živio i stvarao u drugoj polovini 19. stoljeća i prvim desetljećima 20. stoljeća, kad je u nas još bila živa deseteračka tradicija. Veći dio svojih pjesama Domjak je kazivao skupljaču narodnoga blaga Stjepanu Grčiću iz Sinja, koji ih je kasnije i objavio, ali ih je znatan broj, na žalost, ostao nezapisan i otišao u nepovrat s autorovim odlaskom.
Uz određene kritičke opaske, Mimica stavlja Domjaka uz bok najboljim narodnim pjesnicima, koji su također svoje pjesme pjevali uz gusle.
Mimica je posebno obradio zlu sudbinu četvorice poznatih hajduka - o kojima je Domjak pjevao - Mihovila Tomića Mijata, Ivana Bušića Roše, Stanislava Radovića Sočivice i Andrije Šimića. Svi su doživjeli istu sudbinu - bili su izdani, što je narod zadržao u kolektivnom pamćenju. Zanimljivo je da su o izdaji i hvatanju Andrije Šimića ispjevane dvije pjesme; u jednoj narodni pjesnik veliča hajduka i njegove pothvate, osuđujući potkazivače kao "rđe i nikakve ljude", a u drugoj se hvale oni koji su ga uhvatili i predali austrijskoj policiji, "jer su oni na glasu junaci".
Ponesen pjesmom i domoljubljem, Domjak bi ponekad preskako cijela povijesna razdoblja, spajao na jednome mjestu junake koji su živjeli i "turske odsicali glave" na različitim prostorima i u raznim vremenima, ali mu to ne umanjuje doprinos našoj usmenoj epskoj književnosti.
Raspon zanimanja Ivana Mimice vrlo je širok - proučavao je sve ono što je obogaćivalo našu kulturu. Njegova je zasluga što je, uz svoj svakodnevni pedagoški rad, našao vremena za kritičko proučavanje usmenog narodnog pjesništva, koje je neopravdano bilo na margini interesa i držano manje vrijednim, iako je i ono nedjeljivim dijelom naše kulture i svjedokom jednoga burnog vremena.
O životu i djelu dr. Ivana Mimice dade se iščitati iz uvodnog teksta i bibliografije radova koje je napisao i priredio Šime Pilić, a među ostalima u zborniku pišu Ivan Bošković o Dinku Štambaku, između Imotskoga i Pariza, Joško Božanić o Metaliterarnom karakteru književnog djela Ranka Marinkovića, Marina Marasović-Alujević o Oblicima imena Ivan u srednjovjekovnoj antroponimiji Dalmacije, sam svečar o Izdaji kao pokretaču i fatumu u hajdučkom životu, Živko Bjelanović o Jednom načelu u nastavi gramatike, Stjepko Težak o Preobrazbama osobe iz fikcije u lik umjetničke fikcije, oprimjeren Kolarovom Brezom, Nenad Cambi o Meštrovićevu sarkofagu Ante Trumbića u samostanu konventualaca u Splitu, Šimun Jurišić o Splitskim kazališnim umjetnicima, Karol Visinko o Standardnom jeziku i zavičajnom idiomu u školi...

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.