AKO GRADSKA ČISTOĆA POSLUJE S GOLEMOM DOBITI,
ZAŠTO SU UOPĆE POVEĆANE CIJENE USLUGA ZA 25 POSTO?
Svađe oko tuđeg novca
Direktor Čistoće Stipe Tomičić dobio je žuti karton zato što je utopio dobit
gradskog poduzeća Čistoća, u nezanemarivom iznosu od 2,9 milijuna kuna, u amortizaciju.
Ukor je Tomičić dobio zato što se o tome nije posavjetovao s Poglavarstvom, odnosno
vlasnikom, jer je Poglavarstvo ujedno i skupština gradskoga komunalnog poduzeća, nego je
to učinio mimo znanja i suglasnosti Poglavarstva.
Roko Gracin, član Poglavarstva zadužen za financije, bio je pak mišljenja kako se radi
o dobrom gospodarenju. Ksenija Slavica, pročelnica Gradskog upravnog odjela za financije,
kazala je kako je neprikazivanjem prihoda od dobiti Čistoća oštetila gradski proračun.
Domaćinski potez Tomičića
Jer, da je dobit prikazana, kaže pročelnica, moguće je da Čistoći ne bi bilo odobreno
2,3 milijuna kuna iz proračuna, ili 191 tisuća kuna mjesečno, već milijun kuna manje.
Osim toga, izbjeglo se plaćanje poreza na dobit po stopi od 20 posto, što je pola
milijuna kuna, pri čemu je opet oštećen proračun jer je po zakonu 30 posto ovog poreza
prihod proračuna jedinice lokalne samuprave, odnosno grada.
Sve u svemu, neupućen netko mogao bi, po argumentaciji o "oštećenom proračunu"
i tonovima "bez znanja i suglasnosti", pomisliti kako se u gradskoj upravi
zakuhala afera, jer je netko očito "zamračio" nekakav novac. Krenemo li od
kraja, postavlja se pitanje zašto bi Poglavarstvo uopće zamjerilo Tomičiću što nije
prikazao dobit. Prije bi ga, kao vlasnik, moralo pohvaliti jer je time tvrtki sačuvao
pola milijuna kuna umjesto da ih, u 70-postotnom iznosu, dade državi i Ministarstvu
financija, ne kršeći pritom nikakav zakon, već preusmjeravajući dobit u amortizacijski
fond zahvaljujući kojem bi sutra mogao kupiti novu opremu i strojeve, a stare otpisati?!
Dalje, što znači da je Čistoći prošle godine odobreno iz proračuna 2,3 milijuna
kuna, a da bi joj bilo odobreno samo 1,3 milijuna kuna? Riječ je o fakturama, odnosno računima
za čišćenje javnih gradskih površina, koje Čistoća šalje gradu od kojeg traži
novac za izvršenu uslugu.
To, drugim riječima, ne znači ništa drugo do činjenice da Grad ne bi Čistoći plaćao
po cjeniku koji je sam izglasao i koji plaćaju ostali građani i poduzetnici, već bi plaćao
onoliko koliko mu se svidi. Nećemo vam plaćati jer vi imate?! Mogu li jednako tako
postupiti i građani?
Primarni uzrok barufi su "topli i srdačni" odnosi HNS-a i SDP-a i HSS-a, a
posebice Arnautovića i Tomičića. Jer istu operaciju kakvu je izveo Tomičić u
"HNS-ovoj Čistoći" izvela je i direktorica "SDP-ova Gradskog
parkinga", što su gradonačelniku koalicijski partneri spremno gurnuli pod nos.
Njegov odgovor — da je direktorica za to pitala njega — za HNS-ovce je bio dodatni
prilog tezi o njegovoj samovolji jer, vele, gradonačelnik nije isto što i Poglavarstvo.
S druge strane, ni Arnautoviću nije trebalo puno da "skrivanje dobiti" shvati
kao opstrukciju gradske uprave i njegovu osobnu. Grad muku muči s likvidnošću, računi
za izvršene radove pristižu, a HNS mu opstruira prodaju terena na Biocima, Otoka
mladosti i poslovnih prostora, a povrh svega mu na računu dobiti komunalnog poduzeća
krije spasonosnih tri milijuna kuna?!
Bilo bi pošteno smanjiti smećarinu
No, umjesto vlastitih prepucavanja, gradska vlast javnosti duguje odgovor na pitanje na
temelju čega je prije godinu i pol dana dignuta cijena skupljanja odvoza smeća za više
od 25 posto. Ako je Čistoća završila godinu s dobiti od gotovo tri milijuna kuna, onda
je jasno da za takvu odluku nisu postojali nikakvi (opravdani) razlozi. Bivši, HDZ-ov
direktor gradske čistoće isto je tako poslovao s dobiti, s 25 posto manjim cijena i
unatoč činjenici što mu "njegova" gradska uprava uopće nije plaćala čišćenje
javnih površina! Zato bi bilo pošteno da Poglavarstvo, nakon godinu i pol dana, ukine
ovaj paraporez i smanji cijene smećarine za 25 posto. Jer ako je u ovoj priči itko oštećen,
onda su to u prvom redu građani, šibenske tvrtke i poduzetnici koji bez ikakvog suvislog
razloga plaćaju preskupu smećarinu.