strana 1 od 1

SINJSKA FERATA RERA - UZ STOGODIŠNJICU PUŠTANJA U PROMET (6)

Najtužniji dan u životu pruge

Prometnik Marko Grbeša je 30. rujna 1962. sa sinjske postaje otpremio reru posljednji put prema Splitu. Lokomotive i vagoni prodani su u Gornji Milanovac, a pruga demontirana. Završetak prometovanja rastužilo je stanovništvo ovog kraja, u Klis-Kosi žene su plakale i ljubile tračnice kojima je prolazila rera

piše Valter FIRIĆ

Kad krajem 1944. u Dalmaciji dolazi do smjene vlasti, pruga se za 18 dana popravlja, u čemu sudjeluje 220 željezničkih radnika i stručnjaka. Potpuno je obnovljeno 7 km pruge na kojoj se postavlja 3200 pragova, a na Meterizama kod Solina, gdje je u ratu srušen kameni nadvožnjak, za 13 se dana pravi novi, drveni. Kod Prosika se iz provalije izvlači urušena lokomotiva i za osam dana popravlja, zajedno s 20 vagona. Ta je lokomotiva serije 186, tipa C, 33.08, a proizvodi se u tvornici Krauss u razdoblju od 1901. do 1904. i u tvornici MAV u Budimpešti.

UNRRA-ine lokomotive

Sve postaje na pruzi očišćene su i uređene, a pruga otvorena 23. studenoga 1944. Za tu prigodu vlak je ukrašen zelenilom, zastavama i političkim parolama, a na postajama u Klisu, Dicmu i Sinju priređen mu je svečan doček. Poslije rata pruga Split-Sinj, kao i druge privatne pruge u zemlji, bila je podržavljena i uvrštena u sustav Jugoslavenskih državnih željeznica (JDŽ). Nedostajalo je vagona pa ih u Upravi odlučuju izraditi u željezničko-kolskoj radionici u Splitu. Krajem 1946. kao pomoć Uprave Ujedinjenih naroda za pomoć i obnovu (UNRRA) u Split stižu dvije uskotračne lokomotive serijske oznake 32, vjerojatno američke proizvodnje.
Prema Slobodnoj Dalmaciji iz 1955. na pruzi Split- Sinj prometuje šest lokomotiva, izrađenih u tvornicama MAV i Krauss koje su te godine 2370 puta napustile splitsku postaju, prevalile 213.755 km i potrošile 4202 tone ugljena. Do godine se iz tvornice Đuro Đaković za potrebe željeznice isporučuje pet novih putničkih vagona tipa Pulmann II, klase sa 42 sjedala, te dva obnovljena vagona istih osobina sa 48 sjedala. Tada na pruzi prometuje 14 teretnih i 19 putničkih vagona s 872 sjedala, a dvije najstarije lokomotive izrađene su 1888. Posljednje lokomotive koje su vukle reru bile su iz serije 83, tipa D; 33.10, izrađene u tvornici Krauss u Linzu 1903. do 1929. i u tvornici Đuro Đaković 1948. i 1949.

Posljednja vožnja

Nakon izgradnje ceste Split-Dicmo 1960.zbog velikih financijskih gubitaka Direkcija željeznica NR Hrvatske odlučuje obustaviti promet na pruzi Split-Sinj. Na intervenciju NO općine Sinj obustava se odgađa dok se ne izgradi cesta Dicmo-Sinj, a zahtjev temelji na podacima da se u oba smjera na pruzi mjesečno preveze 56.000 putnika i preko 600 vagona tereta. Kao jedan od uzroka gubitaka navodi se korištenje većeg broja vagona od potrebnih te da je za vožnju putnika dovoljna jedna lokomotiva.
Početkom travnja 1962. u Splitu komisija Sekretarijata za saobraćaj Izvršnog vijeća Sabora NR Hrvatske odlučuje da se od 1. srpnja te godine obustavi promet ako se prethodno osigura cestovni prijevoz putnika i robe između Splita i Sinja, tj. završi cesta Split-Sinj i nabavi desetak autobusa. Ovaj zaključak opravdava se sve većim korištenjem cestovnog prometa pa je željeznički nerentabilan, s godišnjim gubitkom od oko 250 milijuna dinara. Unatoč prijedlogu da se Rera ubuduće koristi kao turistički vlak, lokalne vlasti to ne prihvaćaju. Prometnik Marko Grbeša u nedjelju, 30. rujna 1962., sa sinjske željezničke postaje otprema, a šef stanice Stjepan Miklić i mnogi građani ispraćaju vlak broj 3834 posljednji put prema Splitu. O Posljednjem putovanju sinjske rere, ali u obrnutom smjeru, Slobodna Dalmacija sutradan donosi samo kratku vijest u kojoj stoji: Vlak broj 3833 danas oko 21 sata posljednji je put stigao iz Splita u Sinj, nakon čega je na toj relaciji obustavljen putnički željeznički saobraćaj... Izgradnjom nove moderne ceste između ta dva mjesta i osiguranjem dovoljnog broja cestovnih vozila, željeznički saobraćaj na tom potezu postao je nesuvremen i nerentabilan, zbog čega je na prijedlog Željezničkog transportnog poduzeća u Kninu, Sekretarijat za saobraćaj Narodne Republike Hrvatske donio odluku o njegovu obustavljanju. Teretni vlakovi između Splita i Sinja saobraćat će još nekoliko dana, a onda će i oni biti ukinuti.

"S reron san i ja umra"

Nedugo nakon toga rerine su lokomotive i putnički vagoni prodani u Gornji Milanovac, a 40 popravljenih teretnih vagona prodano željezničkom poduzeću u Samoboru. Početkom 1963. u blizini Sinja radnici Poduzeća za održavanje pruge u Splitu počinju demontirati prugu. Skinute tračnice prenose se u željezare, a drveni pragovi ustupaju besplatno mještanima uz prugu.
Završetak prometovanja rere rastužuje stanovništvo ovog kraja a u Klis-Kosi žene plaču i ljube tračnice kojima je ona prolazila. O tome tadašnji kliški župnik don Zdravko Čulić u Ljetopisu župe zapisuje: Dužnost mi je ovdje odati čast i priznanje onoj koja je toliko dugo godina pomagala župljanima da svoju borbu za "kruh svagdanji" što bolje postignu. Mnogi će je u svojem srcu nositi kao jedinu koja ih je podigla iz bijede i učinila ih u materijalnom smislu stojećima. Sve u svemu željeznica Split-Sinj odigrala je u povijesti naše župe svoju časnu ulogu, pa bi bila šteta kad bismo je zaboravili.
Nakon 37 godina Marko Grbeša, ondašnji prometnik vlakova na postaji u Sinju, kazuje o tom događaju: Da, bilo je to 30. rujna 1962. godine i tog dana ja sam vlak broj 3834 otpremio na posljednje putovanje. Tog dana čuo se posljednji zvižduk ferate, rere kako ju je narod prozvao, i to mi je bio najtužniji dan u životu. S rerom i ja sam umra, ja sam nesta s njezinim zadnjim zviždukom. I uvijek mi je to u duši, jer rera je bila duša Sinja i ciloga ovoga kraja, ka' i Gospe Sinjska.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.