strana 1 od 1

NOSTRADAMUS - 500 GODINA ENIGME (2)

Priča o crnom i crvenom prasetu

piše Ivan STAGLIČIĆ

Proročki je dar Nostradamus vezivao za svoj rod i podrijetlo. Ono je i s očeve i s majčine strane židovsko, a on je, premda kršten u crkvi Notre-Dame, toga i te kako svjestan. Sačuvani su podaci da je njegov djed, Petar, došao u južnu Francusku iz Male Azije. Poput svog čuvenog unuka i on je po zanimanju bio liječnik i uhljebio se na dvoru Rennea, provansalskoga grofa koji je vladao i dijelovima Sicilije. Njegov sin Jacques ženi se kćerkom Jeana de Saint Remyja, također liječnika i astrologa. Još je otac Jacques prešao na kršćanstvo, a 14. prosinca kršten im je u spomenutoj crkvi u Aixu sin Michele.
Bez obzira na prihvaćanje kršćanstva kojima su tada mnogi Židovi pribjegavali iz čisto poslovno-praktičnih razloga, Nostradamus u ostavštini bilježi da mu je poznato da po djedu vuče podrijetlo od plemena Isahar o kojima stare knjige govore i slijedeće: ... djeca Isahara, dvije stotine kneževa, mudrih ljudi koji poznaju sva vremena da bi zapovjedili ono što treba učiniti Izrael. I sva potomstva išla su njihovim savjetima i pobjeđivala.

Mladost proroka

A prof. dr. Ernest Dennert, jedan od poznatijih proučavatelja Nostradamusovih prorčanstava, u knjizi Nostradamus und das zweite Gesicht bilježi još neke predaje o plemenu iz kojeg potječe provansalski prorok: Pleme Isahar je poznato po sposobnostima proricanja i mi čitamo u trideset i drugom stihu Prve knjige Paralipomena da su članovi toga plemena vješti i sposobni da raspoznaju i vide one stvari koje drugi ljudi ne bi mogli vidjeti.
Navodno je i sam Nostradamus preko obiteljskoga naslijeđa bio u posjedu misterijom obavijenih židovskih pa čak i staroegipatskih knjiga i skripata iz kojih je crpio nadahnuća za proročanstva. Spominju se spisi misterioznog autora Horusa Apola, sina Ozirisova. Ako je u tome ikakve istine i bilo, nemoguće ju je provjeriti jer je prema vlastitom iskazu, danom u osobnoj korespondenciji, sve te knjige spalio u strahu od Inkvizicije.
Slabo je poznata mladost ovog proroka. Zna se da je pokazivao zarana ljubav za medicinu i astrologiju te otišao na studij u Montpelier odakle se vratio kao izobraženi liječnik, a nedugo potom se i ženi, započevši s liječničkom praksom. Nekoliko godina sretnog života prekida tragedija. U zarazi, najvjerojatnije epidemiji kuge, gubi ženu i oba djeteta. No, rimokatolička Inkvizicija i dalje pokazuje zanimanje za njega i njegov rad. U dobu smo kad, suprotno uvriježenim pretpostavkama, zapravo počinje manija proganjanja vještica i čarobnjaka koja svoj vrhunac doživljava u 17. stoljeću (a ne u nekom srednjem vijeku!) i Michel de Notre-Dame bježi iz Provanse u Lotaringiju.

Alkemija i kabala

Krije se po raznim mjestima, po imanjima velikaša, kao što je njegov prijatelj grof de Florenville iz Fenna, ali i samostanima, primjerice onom u Orvalleu. Nadopunjuje svoje obrazovanje studijem alkemije i kabale, bavi se izgleda i medicinom jer je spomenuto da 1540. oživljuje seljaka imenom Pittard koji mu u tu čast podiže spomenik u gradiću Arguentommeu. Tada se prvi put čuje o njegovim proročkim sposobnostima.
Tradicija je dohranila priču o crnom i crvenom prasetu. Naime, njegov prijatelj grof, sumnjičav prema prorocima i poročanstvima, upita ga jednomm može li se proricati sudbina životinjama kao i ljudima. Nostradamus odgovori potvrdno, a kako su baš šetali blizu svinjca u kojem su navodno bili jedno crno i jedno crveno prase, upita ga grof o njihovoj sudbini. Nostradamus mu odgovori da će crveno pojesti on, a crno ugrabiti vuk.
Grof je, kako priča kaže, poslije zapovjedio kuharu da im za objed pripremi crno prase te je za stolom stao zadirkivati Nostradamusa da mu je prognoza netočna. Nostradamus je, međutim, ustrajao kod svog iskaza pa je kuhar, podvrgnut ispitivanju o kojem detalji nisu sačuvani, priznao da je doista po naredbi grofa zaklao crno prase, ali dok je truplo visilo na dvorištu, odnekud je dojurio vuk i odvukao većinu mesa pa kuharu nije preostalo ništa drugo nego da za ručak zakolje drugo, crveno prase - upravo kako je Nostradmus predvidio.

Recept protiv kuge

Osim ovih zabavnih eskapada, Nostradmus razmišlja i o ozbiljnom proročkome radu. Povlači se 1542. u samostan i posvećuje duhovnim vježbama, bdijenju, postu i intenzivnoj samoći. Iz tog vremena čini se potječu i njegova Proročanstva jednog osamljenog, spis pohranjen u samostanu Orvalle, pronađen tek 1792.
Ipak, nakon šest mjeseci odustaje od samostanskog života i vraća se među ljude. Napuštajući skrovišta na sjeveru, odlučno se hvata u koštac s kugom koja mu je toliko obilježila život. Čini se da interes inkvizitora za njega slabi pa se naseljava ponovno u svom gradu Aixu u Provansi gdje upravo bjesni zaraza. Hrabro se i, prema iskazima suvremenika, usješno bori s kugom. Sačuvan je i recept lijeka koji rabi u borbi s tom opakom bolešću. Sastoji se od čempresovih strugotina, karanfilića, crvenih ruža ubranih prije rose, mošusa i mrvljenog sivog jantara, a sve se treba otopiti u mirisnoj vodi. Štogod mislili o tom receptu, ostalo je zabilježeno da je kuga u siječnju 1547. protjerana iz Aixa.
Iste godine (11. studenog) Nostradamus se po drugi put ženi te posvećuje mirnom životu u obitelji budući mu se uskoro rađa sin Cesar koji također igra važnu ulogu u njegovim proročanstvima i još više, njihovu tumačenju.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.