strana 1 od 5

POGLED UNAPRIJED - A SAD, PREDSJEDNIČKI IZBORI

5 + 5 = MESIĆ

Nema sela koje nije obišao, nema delegacije koju nije primio ... Već četiri godine Predsjednik se priprema za produženi boravak na Pantovčaku, u čemu ga - kako stvari sada stoje - neće moći zaustaviti eventualni protukandidati Račan, Tomčić, Zidić, Hebrang ...

Stjepan Mesić nema namjeru micati se s Pantovčaka do 2010. godine. Ma koliko on šutio o tome. Nakon što je dodijelio mandat za sastav nove vlade Ivi Sanaderu, predsjednik Mesić povukao se u svoj ured kako bi razmislio o vlastitoj političkoj budućnosti. Taj proces, međutim, ne bi trebao dugo trajati.
Uzevši u obzir istraživanja javnog mišljenja u kojima već četiri godine uživa status najpopularnijeg političara, ali i želju da za još pet godina odgodi političku mirovinu, Mesić mora istaknuti kandidaturu za još jedan mandat. Jer će ga sigurno dobiti. Prva lekcija u politološkim udžbenicima govori da aktualni predsjednik bez problema osvaja drugi mandat. U ostalim lekcijama nabrajaju se mogućnosti da se prva lekcija izjalovi, no one se na Stjepana Mesića teško mogu primijeniti. Mesić od pobjede na prošlim predsjedničkim izborima vodi kampanju za nove izbore.

Hoće li se promijeniti?

Iako je svoje suradnike uporno uvjeravao kako on nije političar, nego državnik, pune četiri godine ponašao se kao kandidat koji priprema teren za novi mandat.
Nema delegacije koju nije primio na Pantovčaku, nema sela koje nije obišao ni države koju nije posjetio, dao je milijun intervjua i pokrenuo stotine inicijativa. Tko se protiv toga može boriti? Možda Ivica Račan? U ležernom intervjuu "Globusu" nakon gubitka izbora, predsjednik SDP-a odlučio je pustiti pokusni balon o mogućoj kandidaturi na predsjedničkim izborima. Jasno, najprije je odlučno — s uskličnikom! — izjavio da se neće kandidirati na izborima, a onda ipak lukavo ostavio odškrinuta vrata za tu mogućnost: "Po tome kako je svoj posao obavljao u posljednje četiri godine Stipe Mesić zaslužuje još jedan mandat. Druga će priča biti ako se u idućoj godini promijeni. U tom će slučaju odlučivati moja stranka."
Kako se to Mesić mora promijeniti da se Račan kandidira? Da postane "površan"? Nema sumnje da bi ovakvom Račanu, izmoždenom od premijerske funkcije ali još uvijek spremnom na duge političke diskusije, odgovarala funkcija protokolarnog predsjednika države. S malo obveza i puno medijskog prostora. Ipak, nema puno vremena za razmišljanje ili čekanje da se Mesić promijeni. U najbolje slučaju pola godine. Nakon toga Račan — pardon, njegova stranka — mora odlučiti hoće li se upustiti u rizik rušenja uvjerljivo najpopularnijeg hrvatskog političara.
Zlatko Tomčić oduvijek je imao tu ambiciju. Njemu odgovara pozicija arbitra. Uostalom, zato se HSS samostalno kandidirao na parlamentarnim izborima, samo da bi Tomčić mogao odlučivati o konačnom pobjedniku. S titulom najboljeg predsjednika Sabora, ali s nagriženim rejtingom nakon debakla na parlamentarnim izborima, čelnik HSS-a volio bi se domoći Pantovčaka. Ako već ne uz pomoć HSS-a i SDP-a, a onda uz pomoć HDZ-a. Politička trgovina uoči parlamentarnih izbora navodno je uključivala (ili još uvijek uključuje) dvojni pakt prema kojem HSS daje podršku HDZ-u za formiranje vlade, a zauzvrat HDZ podržava Tomčićevu kandidaturu na predsjedničkim izborima. U tom slučaju, HDZ ne bi istaknuo svojega kandidata, što bi vjerojatno nanijelo golemuogromnu duševnu bol Andriji Hebrangu. U takvoj kombinaciji, Mesiću bi se malo zatresla stolica. Ako bi biračko tijelo HDZ-a podržalo Tomčića kao jedinog ozbiljnog protukandidata Mesiću, tada bi se doista moglo uzeti u razmatranje neka od onih ostalih politoloških lekcija. Jasno, to bi došlo u obzir jedino u situaciji kad Stipe Mesić ne bi bio toliko lukav da se i on ne osigura kod Sanadera i njegove stranke.
Ne samo što je uoči kampanje usmjerio vjetar u HDZ-ova jedra tvrdnjom da se ne treba plašiti dolaska desnice na vlast nego se tijekom konzultacija veoma benevolentno odnosio prema Sanaderu. Čak je odbio nagađanja o nekakvoj kohabitaciji s HDZ-om, podsjetivši da je on formalno četiri godine kohabitirao i s koalicijom SDP-HSLS čijeg je kandidata Dražena Budišu pobijedio na izborima.
Time je, usput, otvorio nove rane na psihi Dražena Budiše. Doista bi graničilo s političkom patologijom kad bi se Budiša ponovno kandidirao na predsjedničkim izborima, nakon što je na njima već dvaput poražen: 1992. od Tuđmana i 2000. od Mesića. Treća sreća postoji samo u vicevima. I Budiša na nju očito neće više računati.

Tko je ostao?

I tko je onda ostao? Igor Zidić i Andrija Hebrang? Predsjednik Matice hrvatske neko se vrijeme u medijima spominjao kao izgledni protukandidat Mesiću ispred nacionalističke desnice, što je ipak zvučalo previše preuzetno. Zidić je još uvijek preveliki anonimac i premali nacionalist da bi s tih pozicija rušio Mesića. Hebrang, nasuprot tome, preveliku muku muči s ideološkim naslijeđem i naročito s političkim egom koji u startu gubi bitku s Mesićevom simpatičnošću. O ostalim kandidatima koji bi mogli ponovno okušati sreću na izborima 2005. godine, poput Tomislava Merčepa ili Slavena Letice, ne treba trošiti riječi. Kako sada stvari stoje, nitko na političkoj sceni ne može s Pantovčaka skinuti Stjepana Mesića. Čovjeka koji sa svojih nepunih 70 godina još uvijek može bez problema izbrojiti dvadeset sklekova. I ostavlja dojam da ga ništa ne može zaustaviti.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.