Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
subota, 13.12.2003.
  novosti
teme dana
ekonomija
dobrovoljna štednja
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  sd magazin
pomet
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
mali oglasi
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 2

PREDSJEDNIK HDZ-a I MANDATAR ZA SASTAV VLADE DAO JE OVAJ
INTERVJU NA DAN SVOG NAJVEĆEG TRIJUMFA, NEPOSREDNO UOČI
ODLASKA NA KONZULTACIJE S PREDSJEDNIKOM REPUBLIKE

IVO SANADER
Svjestan sam da HDZ nije stranka svetaca

Nijedna stranka to nije, tako da ne mogu jamčiti da u budućnosti neće biti pogrešaka, ali mogu jamčiti da ćemo te pogreške sankcionirati. Ni u kom slučaju nećemo se ponašati revanšistički nakon preuzimanja vlasti i jamčim da neće biti nikakvih čistki. Konačno, mi u Hrvatskoj imamo ograničeni broj ljudi i jednostavno je nemoguće da neka nova vlast ima svaki put petsto vodećih ljudi koji bi trebali preuzeti vodstvo države

Piše Zlatko GALL
Snimio Ado BULJUBAŠIĆ

Najveću žrtvu intervjua s Ivom Sanaderom, predsjednikom HDZ-a i mandatarom za sastav vlade, podnio je Vladimir Šeks. Naime, u danu koji je bio vrhunac dosadašnje političke karijere Ive Sanadera, ali i dan trijumfa stranke kojoj je na čelu, intervju koji smo još tjedan prije dogovorili pretvorio se u neugodnu Pobjednik ovih izbora je HDZ i politika koju sam s vodstvom stranke definirao kao europsku uz promicanjeobvezu koju je valjalo ugurati u pretprani protokol. Žrtva intervjua koji je uzeo tri puta više vremena od predviđenog bio je - rekoh - Vladimir Šeks koji je strpljivo čekao Sanadera za konzultacije prije odlaska na Pantovčak.
Ivi Sanaderu, koji je postao i najviše pozicioniran “dalmatinski kadar”, očito je bilo stalo da svoj nastupni intervju kao mandatar hrvatske vlade dade Slobodnoj Dalmaciji. Uostalom, posve svjestan razlike između Splita i “ostatka svijeta” te njegova nesmiljenog i često okrutnog “hvatanja mjere” baš svakome od svojih sugrađana - pa čak i onima najpoznatijima poput Kukoča i Ivaniševića - Sanader je uvijek nastojao zadržati ne samo emocionalnu već i gotovo fizički opipljivu pupkovinu sa Splitom. Držeći da u odmjeravanju s Gradom uvijek valja biti svjestan njegove trajnosti i vlastite potrošnosti. Slučajno? Ne, jer dotična je formula jedini način preživljavanja u suočenju sa sredinom koja nikada nije podnosila arogantne “zvijezde” i bahate veličine. Sanader - koji je svojedobno odbio i stražarsku kućicu osiguranja pred svojim zagrebačkim vratima, uvjeren da bi ga to moglo koštati splitskog “uličnog kredibiliteta” i kakvog pogrdnog nadimka - toga je očito bio svjestan. Neke stvari naučene u velovaroškom uličnom odgoju i obrazovanju zacijelo su trajno zapamćene.

Rezanje ministarstava

- Drago mi je da, eto, dajem intervju Slobodnoj Dalmaciji sat-dva prije negoli će Predsjednik Hrvatske dati mandat za sastav vlade jednome Splićaninu. Ima možda u tome i neke simbolike ... premda, kada smo dogovarali intervju, nismo to znali. Što HDZ smjera nakon dobivenih izbora? Pa mi zapravo nastavljamo pod motom pod kojim smo i dobili izbore jer doista želimo pokrenuti Hrvatsku. Mislim da je Hrvatska zemlja koja ima dovoljno ljudskog potencijala te kreativnih i poduzetnih ljudi, a mi želimo biti vlast koja će im omogućiti da to i pokažu. To je zapravo ključ našeg pristupa politici, a vodit ćemo se i idejom “što manje države (u smislu intervencionizma), a što više slobodnog poduzetništva”. Ona, naime, zagovara ideju o državi koja nije glomazni administrativni aparat, dinosaur, već je servis građana. Jedan od naših prvih poteza bit će stoga da na konstituirajućoj sjednici Sabora koja bi trebala biti 22. prosinca predložimo novi Zakon o vladi, odnosno smanjenje broja ministarstava. Želimo početi rješavanje problema od glave, odnosno najprije smanjiti broj ministarstava kao početak racionalizacije državnog aparata. Stalno ponavljam: jedna golema Njemačka s osamdeset milijuna ljudi ima 13 ministarstava, Austrija s 10 milijuna stanovnika 12... i doista ne vidim razloga zašto bi Hrvatska s 4,5 milijuna ljudi imala dvadeset ministara.
Imate li već konkretne prijedloge? Spominjalo se, primjerice, spajanje ministarstava kulture i okoliša, na što su uslijedile i negativne reakcije?
Razmišljamo prije svega o spajanju ministarstava gospodarstva i rada. Riječ je, naime, o proizvodu u kojemu sudjeluju i poslodavac i radnik, a o njemu vode brigu dva rastavljena roditelja. Jedan je Ministarstvo gospodarstva, a drugi Ministarstvo rada; dakle dva “punkta” koja su, i samim ustrojstvom vlade, na suprotstavljenim pozicijama. Mi pak držimo da su i radnik koji proizvodi i poslodavac poduzetnik koji ga zapošljava na zajedničkom poslu te da bi morali biti u istome ministarstvu. Socijalnu skrb bismo pak priključili Ministarstvu zdravstva. Jedna od ideja je i povezivanje Ministarstava turizma i poljoprivrede kako bi turizam doista postao naš izvozni proizvod jer “fuzija” bi pospješila plasman domaćih poljoprivrednih proizvoda a, što također nije nebitno, bolje bi se povezali Slavonija i Jadran.
Ideja povezivanja turizma i poljoprivrede nije baš dobila podršku u medijima...
Stvari još nisu defnirane do kraja jer, primjerice, razmatramo i drugu mogućnost: spajanje ministarstava kulture i turizma.
A zaštita okoliša?
Što se tiče zaštite okoliša, ne kanimo cijeli kompleks zaštite povezati s kulturom. Ideja je, naime, da zaštitu prirodne baštine vratimo u ministarstvo kulture jer bi se tako objedinile aktivne zaštite kulturne i prirodne baštine uz logičnu interakciju.
Kalmeta, ministar mora?
Razmišljate li možda o uvođenju ministarstva mora u kojemu bi se našao resor pomorstva, ali i sve drugo vezano uz more?
Da, to je vrlo izgledno, jer je posve sigurno da Hrvatska mora ostati trajno pomorski orijentirana zemlja, što je zapravo i uloga današnjeg Ministarstva pomorstva, a budućeg ministarstva mora u koje ćemo uključiti još neke resore, jer idemo na smanjenje, a ne povećanje broja ministarstava.
Jeste li već dogovorili ministra?
Pa, recimo da bi najizglednija osoba za taj posao bio Božidar Kalmeta.
Bi li se novo ministarstvo iz Zagreba preselilo u Split?
Ipak ne.
Kada već spominjemo ime Božidara Kalmete kao potencijalnoga ministra mora, možete li odati tajnu još kojega od izglednih imenovanja. Naime, ovih dana medijima dominiraju spekulacije o sastavu vlade te - često kontroverzne - informacije iz “povjerljivih izvora”?
Mogu, recimo, kazati da će šef diplomacije biti Miomir Žužul, ministar kulture Božo Biškupić, Jadranka Kosor pak potpredsjednica vlade, a Vladimir Šeks predsjednik Sabora. Sva ostala imena o kojima bruje mediji proizvod su spekulacija.
Tijekom predizborne kampanje dali ste brojna obećanja...
Ne obećanja kao garnitura koja je pobijedila na izborima 3. siječnja 2000., već jamstva.
Dobro, no u svakom slučaju, brojna jamstva koja ste dali zacijelo će - kako je to precizno izračunao i kolega Frenki Laušić - opteretiti hrvatski proračun. Vjerujete li da ćete moći ostvariti dana jamstva?
Posve sam siguran...
Dakle, smanjujete stopu PDV-a s 22 na 20 posto?
Točno, a o modalitetima ćemo odlučiti nakon konzultacija koje traju sa stručnjacima.
Vraćanje duga umirovljenicima?
Umirovljenici koji na to imaju pravo primaju sto kuna naknade plus šest posto na mirovinu. Sada dakle to primaju odvojeno, a Hrvatska stranka umirovljenika je tražila da se to unose u osnovicu, što smo i prihvatili. Također smo prihvatili prijedlog da mirovine prate rast plaća, ali i da ćemo u idućih šest mjeseci zajedno izraditi zakon koji bi primijenio ustavnu odluku o vraćanju duga. Sve to, a prije svega taj budući zakon ovisi o rastu gospodarstva, usko je vezan s njim. Nema, dakle, doista ni govora da sve to državu baca u golemi trošak. I još nešto... Možda je baš sada prava prigoda kazati da su se umirovljenici pokazali kao iznimno odgovorna stranka, svjesni materijalnog položaja u kojemu se nalazimo.
I dalje ipak ostaje otvoreno pitanje - tko će te povišice platiti?
Ne smije se tomu pristupati linearno. HDZ i ja osobno smo odgovorni i nikada ne bismo dali jamstvo koje se ne može ispuniti. Dakle, priča o 20 milijardi kuna koje će državu baciti u stečaj su besmislice, jer o tome nije riječ.
U paketu predizbornih jamstava su i vraćanje dječjeg doplatka studentima kojih ima oko 25 tisuća te vraćanje porodiljnih naknada na stanje iz 1999... Ostajete pri tome?
Da.
Što je pak sa često spominjanim vraćanjima prava hrvatskim braniteljima?
Riječ je o novom zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji. Taj smo zakon dogovorili prije nekoliko mjeseci s braniteljskim udrugama, a u njemu nema nikakvih revolucionarnih novosti. Tu su poboljšanja statusa branitelja, ali u granicama onoga što država može podnijeti.

Područja od posebnog državnog interesa

Vi doista mislite da je sva ova jamstva moguće ostvariti? Kolega Laušić je izračunao da će za njihovo ispunjenje već u 2005. proračun biti opterećen sa 6,5 milijardi kuna.
Naša simulacija proračuna za iduće četiri godine ne predviđa povećanja. Naime, potreban novac će se steći - ponavljam - racionalizacijom administracije, i to od ministarstava do lokalne razine, ali i drugim mjerama. Recimo, zamahom poduzetništva, borbom protiv sive ekonomije - jer mnogi poduzetnici zbog velikih opterećenja sklapaju fiktivne ugovore s radnicima na minimalnu plaću, a razliku isplaćuju na crno, uvođenjem reda i u državne financije, kontrolom vanjskog duga... A on, recimo, iznosi više od 22 milijarde o kojima se javno govori jer tu nisu uračunate kamate. Također mislimo da valja povećati kontrolu eksploatacije prirodnih bogatstava: vode, mineralnih sirovina i šume. Tu je danas pak potpuni kaos premda je baš tu izvor velikih prihoda za državu. Samo ostvarenjem ovih mjera možemo u državni proračun uprihoditi 3-4 milijarde kuna godišnje, čime se mogu pokriti naša jamstva.
Nismo išli “grlom u jagode”, nego smo o svemu dobro promislili, vodeći se pritom onim što je svima nama najvažnije. A to je kako povećati standard naših ekstremni desničari najveći su gubitnici ovih izbora i zacijelo nemaju nikakve političke perspektiveljudi, kako poboljšati materijalni položaj umirovljenika i kako početi aktivno raditi na pronatalitetnoj politici jer je demografska slika Hrvatske crna.
U pregovorima s predstavnicima Samostalne demokratske srpske stranke dotakli ste se niza neuralgičnih točaka, među kojima se ključnim čini pitanje povratka i obnove?
Postoje doista problemi u povratku i obnovi, a Hrvatska ih svakako mora riješiti. Oni su prije svega financijske prirode jer i obnova i povratak koštaju. No, riječ je i o civilizacijskom činu o kojemu ne treba voditi velike rasprave. Sve što sam rekao predstavnicima srpske - ali i mađarske manjine jer se i na njih to dijelom odnosi - jest da nije riječ samo o povratku već i o perspektivi: u prvom redu o zapošljavanju i dostojanstvenom životu. Podjednako kada je riječ o Kninu gdje su uglavnom Hrvati ili negdje drugdje gdje žive u većini Srbi. Ići ćemo s novim zakonom za ta područja povratka i obnove koja se sada zovu područja od posebne državne skrbi, a u novom zakonu će se zvati područjima od posebnog državnog interesa. Jer, riječ skrb sugerira da se radi o milostinji koja se nekome daje. Ta područja su stradala ne stoga što su branila sebe, nego stoga što su branila Hrvatsku i zato moraju biti u fokusu zanimanja i rada svake hrvatske državne vlasti.
Imamo, na žalost, još 1300 nestalih i zatočenih, što želimo riješiti u bilateralnim odnosima sa Srbijom i Crnom Gorom. Svjesni smo da postoje otvorene traume i rane iz rata, ali moramo se okrenuti budućnosti. Hrvatska je pobijedila u ratu koji nam je bio nametnut i nemamo nikakva razloga da se ne ponašamo kao pobjednici. A to znači da sve one koji žele živjeti u Hrvatskoj kao njezini građani prihvatimo dobrodošlicom. Još jednom napominjem, ključni problem povratka nije političke, već financijske naravi i baš zato držimo da će novi zakon za područja od posebnog državnog interesa - kojim se kani potaknuti poduzetništvo i zapošljavanje te dovesti domaće i strane investitore - biti tako važan.

Pitanje Haaga

Hrvatska je, rekoste, pobijedila u ratu čija je jedna od posljedica i novi paket haaških optužnica s kojim će se zacijelo uskoro suočiti vaša vlada?
Hrvatska, kao žrtva agresije, jedna je od inicijatora osnivanja Haaškog tribunala koji je rezolucijom 827 ustanovilo Vijeće sigurnosti. Hrvatska je 1995. donijela Ustavni zakon o suradnji s Haaškim tribunalom gdje smo se obvezali da ćemo surađivati s Tribunalom. Suradnja je ne samo neizbježna već i nužna jer riječ je o tijelu Ujedinjenih naroda čija je Hrvatska članica. Haaški tribunal ima ograničeno vrijeme djelovanja i on će formalno posao završiti do 2008., a mi doista želimo da se do tada procesuiraju svi individualni ratni zločini. Bilo je svojevremenih rasprava može li se u obrambenom ratu počiniti zločin. Može! Jer, u svakome ratu moguće je individualno kršenje ratnih konvencija. No, ono što nikada nećemo prihvatiti je diskvalifikacija Domovinskog rata, ocjene da je to bilo etničko čišćenje srpskog stanovništva iz Hrvatske... Duboko sam uvjeren da takvu bitku protiv pokušaja revizije istine o Domovinskom ratu možemo dobiti samo unutar institucija: pred Haaškim tribunalom i pred Vijećem sigurnosti, odnosno pred panelom sudaca u Haagu.
Pozicija oporbenog političara i čelnika vodeće oporbene stranke je mnogo ugodnija i manje obvezuje od pozicije mandatara za sastav vlade. Biste li neke stvari danas uradili drugačije? Evo konkretnog pitanja: biste li danas nastupili na znanom splitskom prosvjedu u korist Mirka Norca?
Mislim da je to pitanje danas pomalo deplasirano jer svaki događaj ima svoj politički kontekst.
No, ne čini li vam se da je pozicija lidera oporbe manje obvezivala negoli današnja uloga mandatara kada se baš svaki potez pažljivo mjeri i važe?
Naravno, slažem se s konstatacijom da je oporbena pozicija ugodnija jer podrazumijeva istupe u ime onoga dijela javnosti koji nije zadovoljan s vlašću. Ipak, i jedna i druga pozicija zahtijeva odgovornost za izgovoreno...
Jeste li se toga i sami pridržavali?
Apsolutno. No, moram još nešto napomenuti... Čemu stalno govoriti o prošlosti? Osobno sam više okrenut sadašnjosti i budućnosti negoli prošlosti. Mislim da nas je fascinacija prošlošću koja i aktualne rasprave vodi natrag - ne samo do Drugoga svjetskog rata već do srednjeg vijeka - odveć koštala. Radije sam za to da se svi zajedno okrenemo budućnosti te da ne kopamo po dalekoj prošlosti.
Za hrvatsku politiku koja je alibi za sve krive poteze u sadašnjosti, ali i “nadahnuće”, tražila u prošlosti, vaši su stavovi novost...
Dakako, nisam protiv povijesti i njezinih pouka i poduka. Ali želim da se njome bave analitičari društvenih fenomena i povjesničari, a ne dnevna politika. Uostalom, danas me zanima samo što stranka i ja možemo napraviti za dobrobit Hrvatske, a to je, konačno, pozicija koju su prepoznali i naši glasači. Držim da smo konsolidacijom, profiliranjem i čišćenjem HDZ-a pridonijeli vraćanju ugleda i vjerodostojnosti stranke - što je u konačnici i dovelo do izborne pobjede, ali i da smo pridonijeli političkoj stabilizaciji Hrvatske.

Etički kodeks HDZ-a

HDZ nakon četverogodišnje stanke ponovno preuzima vlast, a sa sobom donosi stranačku prtljagu. Jedan njezin dio je pozitivan, a drugi - unatoč čišćenju stranke koje spominjete - ipak negativan. Je li čišćenje HDZ-a završeno, odnosno - kako to glasno pitaju mnogi komentatori - može li se današnjem HDZ-u vjerovati da se posve riješio repova?
Siguran sam da u HDZ-u nema više ljudi koji bi personificirali te repove o kojima govorite, ali ako ih se ponegdje i nađe, oni neće sigurno ometati rad stranke. Politika koju vodimo mora se slijediti, a onima koji to ne budu činili - nije mjesto u HDZ-u. Javnost je možda nedovoljno upoznata s etičkim kodeksom HDZ-a, odnosno kodeksom ponašanja svih dužnosnika HDZ-a od najmanje općine do državne razine u kojemu je precizno rečeno sljedeće: ako bi bilo sukoba interesa, korištenja položaja za osobni probitak ili pak skandala koji bi kompromitirali stranku, takav će morati napustiti sve državne i stranačke funkcije. Svjestan sam da HDZ nije stranka svetaca - nijedna stranka to nije, tako da ne mogu jamčiti da u budućnosti neće biti pogrešaka, ali mogu jamčiti da ćemo te pogreške sankcionirati u skladu sa Zakonom o sukobu interesa koji je donio Sabor, ali i s etičkim kodeksom ponašanja kao unutarstranačkim dokumentom. Ne želimo zbog promašaja ili pogrešaka nekog pojedinca izgubiti vjerodostojnost koju smo mukotrpnim i upornim djelovanjem vratili. Ponovno gubljenje vjerodostojnosti i ugleda bila bi katastrofa za stranku, a loše za Hrvatsku.
U zapadnim demokracijama javnost je pravi korektiv ponašanja visokih stranačkih ili državnih dužnosnika. Nakon što mediji provale neki skandal u koji su umiješani, prije negoli on rezultira većom štetom za stranku ili vladu, dužnosnik daje ostavku. Kod nas toga do sada nije bilo i iz svih skandala njihovi su protagonisti izlazili bez posljedica...
I kod nas se to mora događati. Duboko sam uvjeren da su mediji temelj demokracije, a da je pravo na informaciju jedno od osnovnih prava svakoga građanina. Siguran sam da će i u ovome slučaju doći do iskoraka i da će - ustraju li mediji na neovisnom izvještavanju - stvarati raspoloženje da državni dužnosnici i političari daju ostavke suočeni s reakcijom javnosti.
Kada već spominjemo medije, čini mi se da su vam - u nizu biografskih temata nakon izborne pobjede - uglavnom skloni. Jeste li zadovoljni svojom medijskom slikom suvremenog političara, građanskog “backgrounda” i europske orijentacije?
Da, zadovoljan sam i zahvaljujem svima onima koji su u ovom postizbornom vremenu izvješćivali objektivno i nepristrano o meni i o HDZ-u, u što uključujem naravno i komentare u kojima je bilo i kritičkih objekcija.

Ekstremisti neće proći

U reakcijama na izbornu pobjedu HDZ-a i neki minorni desničarski političari čije strančice nisu prešle izborni prag, ali ni komentatori koji su vam još do jučer zamjerali gotovo pa izdaju nacionalnih interesa, upinju se istaknuti svoju spremnost na “suradnju” s HDZ-om. Štoviše, jedan je komentator čak lansirao tezu po kojoj biste trebali u ime “nacionalnih interesa” stvoriti neku novu vladu nacionalnog jedinstva u kojoj bi se našli “domoljubi”, odnosno stranke desnice. Oni isti koje ste - poput HIP-a, BH-a, HČSP-a i niza stranaka u kojima su se našli bivši članovi HDZ-a - pobijedili na izborima?
Drago mi je da ste postavili ovo pitanje. Sve te male ekstremne desničarske stranke koje ste spomenuli najveći su gubitnici ovih izbora i zacijelo nemaju nikakve političke perspektive. Držim da je to dobro i zbog smanjenja broja stranaka u Hrvatskoj jer imamo, što je smiješno, 91 registriranu stranku. Pobjednik ovih izbora je HDZ i politika koju sam s vodstvom stranke definirao kao europsku uz promicanje hrvatskih nacionalnih interesa. HDZ je ponosan na velike ciljeve koje smo ostvarili s Franjom Tuđmanom: stvaranje države, međunarodno priznanje, stvaranje oružane sile koja je oslobodila Hrvatsku, HDZ i ja osobno smo odgovorni i nikada ne bismo dali jamstvo koje se ne može ispunitiulazak u Ujedinjene narode i u Vijeće Europe, obnovu oslobođenih područja... Ali da se vratim vašem pitanju, naravno da su smiješne teze o spašavanju izbornih gubitnika. Njima bi bilo najbolje da se ostave politike.
Zanimljivo je da su i s ljevice stigle grožnje HDZ-om kao predvodnikom nove desnice što se - pomalo je apsurdno - poklapa sa željama poraženih malih desničarskih stranaka?
HDZ se ni u kom slučaju neće ponašati revanšistički nakon preuzimanja vlasti i jamčim da neće biti nikakvih čistki. Konačno, da budem posve jasan, mi u Hrvatskoj imamo ograničeni broj ljudi i jednostavno je nemoguće da neka nova vlast ima svaki put petsto vodećih ljudi koji bi trebali preuzeti vodstvo države. Svatko tko je sposoban, potreban nam je i tko bi ga se razuman odrekao?
Postoji li slučaj HSP-a i kakav je vaš stav o pritisku iz Europe na adresu HSP-a. Je li to drsko miješanje u unutarnje poslove Hrvatske?
Javnosti je poznato, a ponovit ću i u ovom razgovoru. Prvi predsjednik stranke kojeg sam pozvao na razgovor dan ili dva nakon izbora bio je Ante Đapić. Tada sam mu predložio suradnju u Saboru, a ne u vladi i ponudio mjesto potpredsjednika Sabora i dogovor o drugim oblicima suradnje. Program HDZ-a je umnogome različit od programa HSP-a, o čemu su potvrdu izdali i hrvatski birači. I ja kad bih smatrao da je program HSP-a dobar, bio bih u HSP-u, a ne u HDZ-u. Stoga sam pozdravio reformiranje HSP-a i predložio suradnju u Saboru, a ne koaliciju u vladi. Komentari i mišljenja veleposlanika drugih zemalja u Hrvatskoj došli su nekoliko dana poslije i uopće me ne zanimaju. Što se mene i HDZ-a tiče, ne dolazi u obzir nikakvo miješanje bilo kojeg stranog predstavnika u unutarnje poslove u Hrvatskoj. Ali, imamo pravo na svoje mišljenje o HSP-u kao i o drugim strankama. I da zaključim, ostajemo otvoreni za razgovore s HSP-om na načelima koje sam iznio.

Zaboravljena Dalmacija

Čini mi se da su velika očekivanja iz Dalmacije jer Vi ste prvi visokopozicionirani državni dužnosnik iz Splita. Štoviše, i u devedesetima ste - mnogi vele - držali odškrinuta vrata kada su bili zategnuti odnosi između Zagreba i Splita, i još ste - što je presedan - u vrijeme dok je HDZ bio u oporbi, a u Splitu na vlasti koalicijsko Poglavarstvo SDP-a i HSLS-a - dobili i visoku gradsku nagradu?
Da, dobio sam Zlatni grb grada Splita, a činjenica da mi je to vrijedno priznanje dalo Poglavarstvo SDP-a i HSLS-a samo je svjedočila o njihovoj političkoj ozbiljnosti. Ne mislim da će mojim izborom za mandatara hrvatske vlade biti osnažen dalmatinski lobi, jer to nije potrebno. Osjećam visok stupanj odgovornosti za razvoj cijele Hrvatske. Ali, dakako da me zanima uloga Dalmacije - kao zamašnjaka razvoja, kao strateški i te kako bitne regije koja je, valja priznati, dugo bila zaboravljena. Teza “što južnije, to tužnije”, koju ste i vi često spominjali u vašim tekstovima, bila je nažalost istinita. Kao mandatar hrvatske vlade naravno da razmišljam o cijeloj Hrvatskoj, ali kao Splićaninu i Dalmatincu problemi Splita i Dalmacije su mi mnogo jasniji negoli drugima.
Pretvorba Slobodne Dalmacije je gotovo obvezatno pitanje na stranicama ovih novina. Imate - kao čelnik HDZ-a i mandatar hrvatske vlade - nekih planova?
Držim da se pretvorba mora odvijati transparentno i ne pada mi na pamet ikakvo miješanje u nju. Kao Splićanin i stalni čitatelj Slobodne Dalmacije volio bih da ona ostane kakva je bila i u vlasništvu domaćih ljudi, a također - zalagao sam se i zalažem se da 25 posto vlasničkog paketa, kao obeštećenje za nepravde u prošloj pretvorbi, ode u ruke zaposlenicima.
Kanite li u Split i Dalmaciju kao hrvatski premijer dolaziti češće od vašeg prethodnika?
Apsolutno.
Ne zaboravite, Hrvatska nije jaka koliko je jak Zagreb, Hrvatska je jaka koliko su jaki Dubrovnik, Vukovar, Knin, područja od posebnog državnog interesa, ili istarski gradovi, koliko su jaki svi njezini krajevi. Stoga će i hrvatska vlada češće imati sjednice izvan Zagreba nego što je bila praksa ove dosadašnje.

 
Još u rubrici:
 


JOŠ U PRILOGU SDMAGAZIN

 


Prilozi:
 


Reflektor - četvrtak



Burza - petak



Spektar - subota



Nedjeljna - nedjelja



Pomet - nedjelja

 

 

 

 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/2