strana 1 od 1

NOSTRADAMUS - 500 GODINA ENIGME (1)

"Sjedim u noći i istražujem tajne stvari"

Poput Paracelsusa, Fausta, Don Juana, Cagliostra ili Casanove, i kod njega je teško odijeliti stvarno od legendarnog, mit od života. Ako je novi vijek nestao s Prvim svjetskim ratom, Nostradamus je uspješno preživio tu veliku smjenu epoha - njega se i danas uporno i iznova pokušava interpretirati, protumačiti

piše Ivan STAGLIČIĆ

Michele de Notre Dame, poznatiji po latiniziranom imenu Nostradamus, povijesna je osoba koja stoljećima nakon svog odlaska iz materijalnog svijeta plijeni pozornost. Poput Paracelsusa, Fausta, Don Juana, Cagliostra ili Casanove, i kod njega je teško odijeliti stvarno od legendarnog, mit od života.
Značajnu ulogu igra i vrijeme u kojem je živio i radio - 16. stoljeće je svojom dinamikom i mjerilima vrijednosti teško prispodobivo današnjem čovjeku utonulom u kolotečinu svakodnevne rutine. Složimo li se s Egonom Friedelom, koji razdoblje od sredine 14. do kraja 19. stoljeća promatra kao jednu cjelinu duhovnog i materijalnog razvoja čovječanstva, 16. stoljeće je upravo doba najvećih izazova, Heraklovo raskrižje humaniteta, vrijeme u kojem se trasiraju staze i putovi budućega kretanja.
Je li proricanje moguće?
Ako je svijet koji smo tako pretenciozno nazvali novim vijekom nestao s Prvim svjetskim ratom (a jest), vidimo da je Nostradamus više nego uspješno preživio tu veliku smjenu epoha. Jer dok danas malo tko zna za Johannesa Reuchlina ili Agripu von Nettelsheima, a Fausta i Don Juana na životu održavaju geniji Marlowa, Goethea ili Mozarta, dotle se Michel de Notre Dame žilavo odupire svakom pokušaju spremanja u povijesnu ropotarnicu isključivo snagom vlastitoga djela, zbirkom svojih proročanstava.
Nostradamusa se i danas, u trećem tisućljeću, uporno i uvijek iznova pokušava interpretirati, protumačiti; iznaći onaj ključ koji bi omogućio da se njegova proročanstva ne sagledavaju samo unatrag, nego da posluže i kao ideja vodilja za ono što će tek biti jer, na kraju krajeva, to im je i svrha. Pa ipak, nema znakova da je itko od brojnih tumača u tome uspio. Ta činjenica je razlog i povod onima koji Nostradamusa a priori osporavaju.
Često ga proglašavaju lašcem, a kao jedini dokaz uzimaju tvrdnju da je proricati budućnost - nemoguće. Ne samo danas, nego već kojih 250 godina kritizira se Nostradamusa iz jednostavnog razloga što je bio astrolog budući da je ta disciplina krajem 17. stoljeća isključena iz kruga akademskih znanosti. No, problem kritike astrologije ostaje do danas nepromijenjen: oni koji je najžešće kritiziraju obično je nimalo ili vrlo slabo poznaju, čime je i sama kritika obezvrijeđena upravo prema postulatima eksperimentalne znanosti današnjice.

Astrolozi, budale i barbari

To se najbolje vidi iz najomiljenijeg argumenta astrološke kritike, pozivanja na činjenicu da se znakovi i zviježđa više ne poklapaju, budući da je to u astrologiji ne samo poznato, nego i odavno ugrađeno u procese mundanih predviđanja pa se čak može reći da precesija predstavlja i jedan od temelja na kojima astrologija počiva. Uostalom, zviježđa i znaci nisu se poklapali ni u doba starog Egipta ili Babilona. Kritika astrologije svodi se na kritiku Nostradamusa - proricanje je samo po sebi nemoguće, a ako postoje činjenice koje govore suprotno, to gore po njih.
Kad je riječ o Nostradamusu, ovi pokušaji obezvređivanja, ma kako traljavi i u osnovi neznanstveni, još manje stoje. Jer prorok iz Provanse sebe nije smatrao astrologom! To je jedna od rijetkih prigoda kad u njegovim stihovima nema nikakve dvosmislenosti:
Neka oni koji budu čitali
Ove stihove dobro razmisle.
I neka se astrolozi, budale i barbari
Podalje drže. Tko god bude
Radio drugačije, neka ga nebo prokune.
Pa ipak, ovim oštrim riječima unatoč, Nostradamus često u proročanstvima rabi astrološku terminologiju, što se posebice vidi kod datacije. Događaji nisu datirani kalendarski nego astrološki, položajima planeta po znakovima i njihovim međusobnim odnosima. Možda je Michel bio doista toliko genijalan prorok da je uvidio da će u kasnijim stoljećima astrolozi biti strpani u isti koš s budalama i barbarima, a obzirom na stanje u kojemu se danas astrologija nalazi, možemo reći - s razlogom.

Astrologija i inkvizicija

Bez obzira što se djelomice služio astrologijom, Nostradamus je građu za svoje centurije nedvojbeno crpio i iz drugih, sasvim nefizikalnih izvora. O načinu svog rada ostavio je ove stihove:
Sjedim u noći i istražujem tajne stvari,
Sam, naslonjen u svome naslonjaču,
A samoća i njen mali plamen uspijeva
Da vjerujem u ono što je nevjerojatno
Prihvatim štapić načinjen iz granja
I prodire poput vala kroz udove
Strah i utiša me jedan glas
Božanski sjaj i božansko lebdi dolje.
Nostradamus nije bježao od svoje vidovitosti. Naprotiv. No, istodobno ju je, stvarajući dojam astroloških proračuna na kojima temelji svoj rad, prikrivao prema van, budući da su u 16. stoljeću astrolozi bili priznati članovi društvene zajednice, a uz to svaki je liječnik makar djelomice morao biti astrolog. No, vidovitošću obdareni ljudi bili su veoma sumnjivi crkvenim ocima i pogodno gorivo za lomače inkvizicije. Zabilježeni su slučajevi da se glavu gubilo i zbog uspješne vremenske prognoze, a kamoli ne zbog proročanstava koja sežu do 3797. godine!

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.