strana 1 od 3

Mijo BRAJKOVIĆ, GENERALNI DIREKTOR ALUMINIJA MOSTAR

Stane li Aluminij, mnogi
će se uhvatiti za glavu

Ako se netko poziva na tržišnu cijenu struje, tada prvo mora ukinuti monopol.
Nepojmljivo mi je da se uništava tvrtka koja ostvaruje 170 milijuna dolara izvoza

Najveći izvoznik u BiH, mostarski Aluminij mogao bi ostati bez kapitalnog repromaterijala - električne energije. Međunarodni ugovor između Daimler Chryslera i Elektroprivrede BiH, koji je osiguravao struju za Aluminij, je raskinut, premda je trebao vrijediti do konca 2004. godine. Elektroprivreda najavljuje kako će struju prodavati isključivo po tržišnim cijenama na međunarodnim natječajima, što Aluminiju stvara goleme teškoće. O aktualnoj situaciji razgovaramo s generalnim direktorom Aluminija Mijom Brajkovićem.
Zašto se raskida međunarodni ugovor između Elektroprivrede BiH i Daimler Chryslera koji osigurava električnu energiju za mostarski Aluminij?
- Najgora stvar koja se može dogoditi jest upravo raskidanje međunarodnih ugovora. Naravno da u svijetu vlada tržišna ekonomija i da se gleda na veću zaradu, no tada se moraju osigurati i tržišni uvjeti, a ne monopol. Ako ćemo raditi tržišno, onda nam i osigurajte da možemo i električnu energiju nabavljati tržišno, da je možemo uvoziti ili izvoziti kome hoćemo i po kojoj cijeni hoćemo.
Ako govorimo o zakonima tržišta, ova država nam mora osigurati sve ono što se osigurava proizvođačima aluminija u svijetu. Jer svuda ovakvi proizvođači imaju status specijalnog potrošača. Isto tako, mi smo konstantni potrošači struje, što nam daje za pravo da govorimo o cijeni struje. I ne samo cijeni, nego i politici o električnoj energiji.

Gluhi telefoni

Federalna vlada na svojim sjednicama već drugi put odgađa raspravu o električnoj energiji za Aluminij, kako komentirate takav odnos?
- Zamislite, molim vas, vladu koja je vlasnik jedne tvrtke, a da ta tvrtka ne uvažava zahtjeve vlade. Vlasnik Elektroprivrede BiH je, naime, federalna vlada i njezini predstavnici su davali silna obećanja kako neće biti poskupljenja struje. A do toga ipak dolazi. Meni je nezamislivo prije svega takvo poslovanje u kojem nema nikakva dostojanstva. Ne treba se čuditi što svi oni koji promatraju ovu dramu mogu samo zaključiti kako je sve ovo čista politička igra.
Cijena struje koju zagovara Elektroprivreda BiH za proizvodnju aluminija je neprihvatljiva za bilo kojeg proizvođača aluminija u svijetu. Mi smo razmišljali o novoj elektrolizi i novom zapošljavanju, planirali smo povećati izvoz, međutim kao da nas nitko ne sluša. Svima su puna usta samoodržive ekonomije i samoodržive BiH. Međutim, mi vidimo da se ovdje izravno radi na uništenju ove države.
Jesu li iz Elektroprivrede BiH ponudili da vama prodaju višak električne energije koji je navodno prodan Švicarcima, budući da ste najavili gradnju nove elektrolize?
- Ne. Mi imamo ugovor o potrošnji struje s Daimler Chryslerom i oni su ga s njima raskinuli. Nitko nas ništa nije pitao. Osobno mi nije jasno zašto su proglasili višak 125 MW, a zašto nisu napravili viškove od Željezare Steel Zenica. Ne samo da nas nisu pitali, nego su raskinuli međunarodni ugovor koji nam osigurava struju bez obzira i na odluke vlade Federacije BiH.

Viškovi i ceh

Posljednja revizija OHR-a je pronašla u elektroprivredama dosta nepravilnosti i velike viškove radnika. Ima li Aluminij višak radnika i jesu li vama našli kakve nezakonitosti?
- Mi nemamo viška radnika i osobno mislim da nas zato i napadaju. Nakon silnih revizija, nisu nam našli nikakve negativnosti, dok ih drugima nalaze masu. No, opet smo mi na meti udara. Mi trebamo raditi za druge kako bi se sanirale sve njihove negativnosti, za sve te tvrtke koje imaju i po trideset posto viška uposlenih. Pa, molim vas, tko će to nahraniti!?
Na posljednjoj sjednici vlade F BiH donesena je odluka o izradi kriterija za specijalne potrošače u BiH, je li vas netko iz vlade kontaktirao po ovom pitanju?
- Nitko nas nije kontaktirao, a jasno smo im kazali kako je Aluminij prije rata imao na električnoj energiji potporu od 20 do 25 posto. Naravno, ne zato što je Aluminij netko volio, nego zato što je Elektroprivreda od toga imala koristi. Danas u svijetu industrija ima i po nekoliko puta jeftiniju struju od kućanstava. Uostalom, i tvrtke slabo plaćaju struju, primjerice Elektrobosni iz Jajca dug za struju je reprogramiran na 60 mjeseci otplate. Zašto to nije slučaj i s Aluminijem?
Pa zamislite vi da se uništava Aluminij sa 170 milijuna dolara izvoza. Meni nije jasno kamo ide ova država i kakvi su ljudi koji je vode. Mi nećemo rušiti Aluminij. Mi ćemo kao i do sada dostojanstveno raditi ili zatvoriti tvrtku, a onda će se mnogi uhvatiti za glavu. Jesu li ti ljudi svjesni što će biti s onima koji žive od Aluminija. Ako Aluminij stane, kako ćemo sutra sakupiti šezdesetak milijuna dolara da pokrenemo ovakvu tvrtku? Sve ovo sliči na priču o magarcu kojem su svaki dan davali manje hrane da bi se navikao raditi bez jela, dok nije jednog dana crkao. Tako se postupa i s Aluminijem: poskupljuje mu se struja, kako bi se iscrpio i jedan dan prestao postojati.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.