strana 1 od 3

REPORTER "SLOBODNE" NA SUHAČU KOD SINJA,
U RODNOME MJESTU UBOJICE don MIJE STIJEPIĆA

U Mati je bio neki đavo

- Mene nije začudilo kada je objavljeno da je Mate ubio svećenika. On je bio izuzetno mračna osoba. Sklon je bio ukrasti i na najdrskiji način. Dok bi krao, nije se bojao što ga netko gleda - kazuje nam jedan sumještanin Mate Ćurkovića

piše Toni PAŠTAR

SUHAČ - Zimsko sivilo od niskih tmurnih oblaka iz kojih je rominjala lagana kišica na najbolji je način u petak prijepodne oslikavalo stanje i raspoloženje u sinjskom naselju Suhač, koje je opet stiglo u javnost, nažalost ponovno po zlu. U proljeće i ljeto prošle godine Suhač je dospio u središte zanimanja javnosti nakon morbidnog zlodjela kada su, u međuvremenu okrivljeni i pritvoreni, rođaci Ivan i Pavao Bulj iz Suhača oteli, zlostavljali i ubili sedamnaestogodišnju Anđelu Bešlić. Do najnovijeg spominjanja ovoga sinjskog naselja u hrvatskoj javnosti došlo je poslije policijskog otkrića prošlog utorka da je Mate Ćurković, 25-godišnji nezaposleni bravar, upravo iz Suhača, 21. lipnja ove godine u Prosiku kod Pirovca ubio posedarskog župnika don Miju Stijepića.
Preuzimajući u redakciji dogovorenu zadaću, prije polaska na Suhač odlučio sam kontaktirati sa starim poznanikom Pavlom Ćurkovićem. Poznavao sam ga kao čovjeka bez dlake na jeziku. Na upit o Mati Pavao je rekao:

Nije volio ni učiti ni raditi

- Mi smo rođaci. Matin otac Dušan i majka Mara imaju petero djece, tri sina i dvije kćeri. Ostalih četvero su odlični, mi bismo u selu rekli da su kao curice. Kćerke su se udale i umaju djecu i sređene obitelji. Mate je najmlađi od braće. Najstariji plovi na brodovima i samo je povremeno kući. Drugi Dušanov i Marin sin bio je dragovoljac u Domovinskom ratu, poslije je bio u 4. brigadi, a u posljednje je vrijeme radio kod nekih privatnika. Ni jedan od njih trojice nije oženjen. Mate je oduvijek bio poseban. Koji je đavo u njemu, ja ne znam. I kako to dođe. Znam da je bio problematičan u školi. Nije volio ni učiti ni raditi, a drago mu je bilo ukrasti. Čuo sam da je jedno vrijeme radio u Brodogradilištu Split i potom kod nekih privatnika. Zadnje vrijeme sve je rjeđe dolazio. Neki su ga dolazili tražiti jer su mu bili jamci pa vraćaju kredit umjesto njega. Ja sam ga jednom vidio ovoga ljeta. Poslije nisam. Bio je sklon alkoholu, a loše ga je podnosio. Kad bi se napio, poludio bi - kaže Pavao.
Zaputili smo se na Suhač i pokucali na kućna vrata Dušana Ćurkovića, Matina oca. Radi se o klasičnoj obiteljskoj kući, katnici, kakvih je većina u cetinskome kraju. Poslije drugog i snažnijeg kucanja na poluotvorena vanjska vrata verande kroz hodnik je iz kuće došao i upitao nas što tražimo stariji čovjek, neobrijan, iscijeđena lica, na kojemu su očito godine i život ostavili dubok trag. To je Matin otac Dušan. Odlučno je odbio svaki razgovor. Potom su iz kuće na vanjska vrata verande stigli Dušanov srednji sin i supruga mu Mara. Uljudno su nas odbili i zamolili da ih shvatimo. Nije im, kažu, ni do kakve priče, a najmanje im, nakon šoka koji su doživjeli kada im je policija došla na vrata i rekla za što je njihov Mate osumnjičen, treba publicitet. Usput su rekli da ne dolazi u obzir nikakvo fotografiranje, niti njih niti njihove kuće. Kada smo Mari Ćurković rekli da nam je Pavao Ćurković rekao kako su joj ostala djeca dobra, ona je rekla da to onda napišemo.
Od toga doista uljudnog odbijajućeg dočeka odskočile su dvije verbalne intervencije najstarijeg sina Dušana i Mare. On je na samom početku došao iz unutrašnjosti kuće i rekao da nemamo njih što pitati, a potom se ponovno vratio poslije minutu-dvije, zaprijetio i zatražio da odemo. Njegov brat koji nas je potom ispratio ispričao se zbog takve reakcije i zamolio da ih sve skupa shvatimo, još jednom odlučno braneći bilo kakvo snimanje.
Milan Ćurković o svom prezimenjaku i susjedu Dušanu ima samo riječi pohvale:

Novinari i selo na lošem glasu

- Dušanu je pravo ime Domagoj, a mi ga zovemo Šedula. To je radnik kakvoga je trebalo tražiti. Najveća mu je mana što mu je drago popiti, ponekad i preko mjere. Međutim, on je i pijan i trijezan miran čovjek, nikada agresivan. Ja mu djecu slabo i poznajem. Dok je Mate putovao na posao u Split, prolazio je ovdje ispred moje kuće. Uvijek je gledao ispred sebe, u zemlju. Bio je šutljiv. Ako bi mu se čovjek javio, on bi odgovorio, inače bi prošao pored ljudi kao da ih nema - kaže Milan Ćurković.
- Pa ste mene došli pitati. Vi novinari ste naš Suhač doveli na zao glas. Što ako se dogodilo jedno ubojstvo. Nismo svi mi ovdje ubojice. Ako ne želite dobiti batine, idite iz Suhača. Vaša je sreća da nije noć. Ničega se ni ja ni ostali iz Suhača ne bojimo. Ni vas novinara ni policije - naizust je izrekao jedan sredovječni mještanin nakon našeg pokušaja da počnemo razgovor o otkrivenom ubojici svećenika Stijepića.
Sa sljedećim sugovornikom, čovjekom od kojih 45-50 godina, imali smo više sreće, ali samo pod uvjetom da ne spominjemo njegovo ime ili mu, bože sačuvaj, objavimo fotografiju.

Zavladao je veliki alkoholizam

- Ovo što se događa na Suhaču i sa Suhačom je tragedija. Mi smo se nekada dičili kvalitetom suhačkog vina. Imali smo vinograde, radili smo vino i prodavali ga. Od toga su mnogi na Suhaču imali glavni izvor novca. Nije bilo kuće bez konobe i punih bačava. Onda je počeo rasti standard. Vino se nije više samo čuvalo kao izvor novca, već se počelo sve masovnije piti. Zavladao je veliki alkoholizam. U takvom su se stanju rodila i mnoga djeca i sigurno su ostale posljedice. Kada se tome pridoda najnovija pošast s drogom, koja je na Suhaču nevjerojatno raširena, onda se ne treba čuditi što pojedinci završe na životnoj stranputici i u najtežim zločinima. Posebice što sveukupno stanje u Sinju tomu pogoduje. Ovdje se nitko osim obitelji ne bori za pojedinca. A i sama obitelj često zakaže. Uzmimo Matin primjer. On je još kao dijete bio sklon ukrasti. U selu se znalo za to i svi su od njega čuvali svoje, ali i kada su znali da im je nešto ukrao, nisu ga prijavljivali policiji. Svi su, točnije svi smo skrivali i u tom i u drugim slučajevima i dopuštali da dublje tone. I sada ja razgovaram sa svojim susjedima što je Mate napravio, a jedan od njih će mi zlurado da smo ga se sada barem mi rješili. Nekada je na zlu glasu bio Otok. U toj općini ljudi su se davno pokrenuli. Posrnule pojedince sredina čupa od zla, bore se za spašavanje člana svoje obitelji, rođaka, susjeda i u tome uspijevaju. Vjerujem da bi tim putem trebalo krenuti i na Suhaču - rekao je naš sugovornik radeći zamalo sociološku analizu.

Isprebijani stric

Ispričao nam je još jednu nevjerojatnu priču. U jednom suhačkom zaselku sinovci su isprebijali strica. To je sve gledao jedan susjed kojega je stric, u sudskom postupku protiv sinovaca, naveo kao svjedoka. I došao određenog dana rečeni svjedok na sud. Pita ga sudac što je to bilo, a on odgovara ništa. Kako ništa, pita sudac, kada ovdje stoji da su tuženi strica najprije udarili kolcem po glavi, a onda ga nastavili tući. E, pa što onda, pita suca začuđeno pozvani svjedok. Kako pa što, jesu li oni tukli stica ili nisu, povišenim će glasom svjedoku sudac. Meni vi, suče, stvarno niste jasni. Naravno da su ga tukli, ali to je njihov stric. Vi ne znate, čini mi se, da u nas svatko ima pravo istući svoga strica. I šta me to više imate pitati, završio je svoju priču svjedok koji je napustio sud ne shvaćajući kako sudac ne može razumjeti što mu je on rekao.
Za vrijeme toga razgovora pridružio nam se jedan mladić koji je sve skupa pozorno slušao, a zatim je izustio:
- Mene nije začudilo kada je objavljeno da je Mate ubio svećenika. Dobro ga poznajem i Bogu hvala što sam se na vrijeme zaustavio da ne idem njegovim putem. On je bio izuzetno mračna osoba. Sklon je bio ukrasti i na najdrskiji način. Dok bi krao, nije se bojao što ga netko gleda. Kada bi ga vlasnik kojemu nešto krade zatekao, on bi mu prijetio. Zbog toga ga se najveći dio ljudi u Suhaču klonio, izbjegavali su ga i on je postao izoliran.
Svi sugovornici su nam, bez iznimke, naglašavali suhačko prekomjerno ispijanje alkohola i raširenost droge. Kada smo jednom policajcu, s kojim smo također razgovarali o zločinu Mate Ćurkovića, rekli da policija otkriva preprodavače droge, i to u nemalom broju slučajeva i u sve većim količinama, on nam je odgovorio da su to samo slučajne "lovine". Jer, kaže, u 10. policijskoj postaji Sinj koja pokriva populaciju od 55 tisuća stanovnika u sistematizaciji radnih mjesta nema inspektora za narkotike.
Drogom se, dakle, u tom segmentu nitko sustavno ne bavi. Droga, posebice udružena s alkoholom, proizvodi kriminal. Zato ni prošlogodišnji zločin nad Anđelom Bešlić ni ovo najnovije otkriće ubojice don Mije Stijepića nije preveliko iznenađenje.
Ako se kotač kojim je krenuo nemali dio mladih sa Suhača, ali i drugih sinjskih naselja, što prije ne zaustavi, moguće je očekivati nova kriminalna djela, sve do najvećih zlodjela.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.