strana 1 od 4

MORE ISTRAŽUJE GRAD POD SRĐOM
NEDOSTIŽNI REKORDER PO BRODOVIMA S NJEGOVIM IMENOM

Slava Dubrovnika ispisana na 19 pramaca

Od 1846. godine, kada je u Gružu izgrađen jedrenjak “Dubrovnik”, prvi brod s hrvatskim imenom Grada, pod njim je širom svijeta plovila šarolika flota kojoj će se za mjesec dana pridružiti i novi “City of Dubrovnik”, brod za rekord dubrovačkoga brodarstva

piše Marijan ŽUVIĆ

Kada za mjesec dana pomorski Dubrovnik uz pjenušac i želje za dobro more u svoje okrilje prigrli najnoviju prinovu Atlantske plovidbe, bit će to i prigoda da se podsjeti na tisućgodišnje pomorske tradicije i čvrstu povezanost Grada i mora. Preuzimanje suvremenog panamaxa za prijevoz sipkih tereta, nekadašnje švicarske Silvrette, koji će pod hrvatskom zastavom zaploviti kao City of Dubrovnik, pravi je povod da se u prilogu MORE pozabavimo brodovima s imenom grada pod Srđem.
Prinova Atlantske plovidbe bit će 13. trgovački brod naših brodara koji u posljednjih 150 godina nosi ime Dubrovnika, po čemu je Grad nedostižni rekorder. Primat je još naglašeniji znali se da su isto ime nosila i tri strana broda, te još tri u mornaričkoj službi. Uistinu impresivna flota od 19 različitih Dubrovnika! Dakako govorimo o brodovima s hrvatskim imenom Grada, jer valja podsjetiti na znamenitu jedrilicu The City of Ragusa kojim je Nikola Primorac ušao u legendu preplovivši Atlantik, ili na jedrenjak Citta di Ragusa koji se u kronikama spominje još 1787. godine.

SLAVA PRVOG PAROBRODA

Kao prvi Dubrovnik obično se ističe parobrod izgrađen 1880. godine u škotskome gradiću Dumbartonu po narudžbi skupine Dubrovčana predvođenih Aleksandrom Opuićem. Bio je to prvi dubrovački parobrod, najmoderniji putničko-teretni brod svoga doba, od 310 tona nosivosti, dug 39,4 i širok 6,1 metar, brzine 9,5 čvorova. Za svaku sigurnost je imao i - jedra, a bio je iznimno čvrste gradnje i s lakoćom se nosio s kušnjama nevremena, pokazujući svoje kvalitete na zahtjevnoj pruzi Trst-Zadar-Split-Dubrovnik-Bari.
Gradnja Dubrovnika bila je golemi iskorak u brodarstvu Grada, pa nije čudno da se o njemu toliko pisalo još od 19. veljače 1880., kad je prvi put pristao u Dubrovniku. U tamošnjoj floti ostat će do 1892., kada je prodan braći Rismondo iz Makarske koji mu daju ime Biokovo. Poslije je ušao u sastav društva Dalmatia, a zabilježeno je da je potonuo u ožujku 1923. uz istarsku obalu, na putu iz Rijeke u Trst.
Povijesni i slavni parobrod ipak je bio drugi brod s imenom Dubrovnika. Naime još 1846. godine u Gružu je izgrađen jedrenjak od 389 tona, prvi brod koji je ponio hrvatsko ime Grada. Vlasnici su mu bili S.G. Getaldi i V. Budmani, no već 1853. oni ga brodaju Antoniju Busettu iz Venecije, koji im daje ime Giuseppe II. Jedrenjak ni u Veneciji nije dugo ostao, 1861. je prodan Rusima i od tada mu se trag gubi negdje u Crnome moru.

DVA POTONUĆA U 40 DANA

Vratimo se u doba parobroda, u 1892. godinu. Čim je prodan prvi Dubrovnik, Dubrovačka parobrodarska plovidba preuzela je, u Troonu, opet u Škotskoj, drugi brod istoga imena. Bio je to mnogo veći brod, od 481 brt, dug 50,9 i širok 7,4 metra, s vrlo snažnim parnim strojem od 650 “konja” i brzinom od deset čvorova. No drugome Dubrovniku nije bilo suđeno i dugo ploviti.
Kako bilježe kronike Prvoga svjetskog rata, 9. svibnja 1916. brod je u Neretvanskome kanalu, negdje na pola puta između Hvara i Pelješca, s dva torpeda potopila francuska podmornica Archimede. Poginulo je tada 18 putnika i članova posade, a zbog potapanja nenaoružanog broda punog žena i djece, Austro-Ugarska je uložila notu Francuskoj optužujući zapovjednika podmornice za ubojstvo s umišljajem. Šok je bio to veći što je to bio drugi parobrod s imenom Dubrovnika torpediran u samo 40 dana!
Naime 1. travnja 1916. ruska je podmornica Tjulen kod turskoga mjesta Galata Burnu torpedirala jedan od najvećih dubrovačkih brodova, suvremeni teretnjak nosivosti 7224 tone, dug 116 i širok 14 metara. Taj četvrti Dubrovnik bio je star nepune četiri godine: po narudžbi brodarskog udruženja “Napried” izgrađen je 1912. u britanskom brodogradilištu Northumberland Shipbuilding Co. u mjesto Howden-on-Tyne.
Trebale su proći godine dok se dubrovačko brodarstvo oporavilo od ratnih stradanja i nakon četiri novogradnje, godine 1923., javlja se peti Dubrovnik, mali, stari i neugledni parobrod koji će brzo biti zaboravljen. Brodovlasnici braća Matijević kupili su u Britaniji već 53 godine stari brod King’s Lynn od 575 brt, dug 56 i širok 7,7 metara. Izgrađen u Middlesbroughu iste 1880. kao i prvi dubrovački parobrod, taj se Dubrovnik pokazao nepouzdanim, pa je već 1927. prodan u Italiju. Nekoliko je puta mijenjao imena, najprije Palmaria, pa Fratelli Testa i na kraju Fauna pod kojim je ušao u Drugi svjetski rat, u čijim mu se vjetrovima zameo i svaki trag.

ŠESTI, SEDMI, OSMI...

Po već uhodanoj tradiciji, čim su braća Matijevići prodali svoga starca, njegovo ime dobiva sada već šesti Dubrovnik. Ni to nije bio novi brod nego stari Lovrijenac izgrađen 1909. u Monfalconeu za Dubrovačku parobrodarsku plovidbu. No prethodno je temeljito preuređen i ubrajao se među najmodernije na Jadranu. Dubrovčani mu 1937. mijenjaju ime u Dedinje, pod kojim će ploviti sve do ratne 1943., kada je, u talijanskoj službi, potopljen kod Venecije. Ni ta promjena imena nije bila slučajna. Jer Dubrovčani su u škotskom brodogradilištu Lithgows u Port Glasgowu upravo bili naručili svoj najmoderniji teretnjak, a ime mu je moglo biti samo - Dubrovnik. Primopredaja je obavljena u veljači 1938., a bio je to brod kojim su se u Gradu, ali i na cijelom Jadranu, s pravom ponosili: nosivosti 9150 tona, dug 136,5 i širok 17,1 metar...
Taj je, sada već sedmi Dubrovnik, izdržao sve kušnje rata, nacionalizaciju 1946., prelazak pod zastavu Jugolinije, a 1957. i pod stijeg slovenske Splošne plovbe. Prodan je tek u prosincu 1969. godine jednoj tvrtki iz Somalije, a plovidbu je okončao u rujnu 1970. u rezalištu u Chittagongu pod imenom Sudix.
No, dubrovačka priča ide dalje. I, pogađate, slijedi osmi Dubrovnik, a ime, opet pogađate, odabrano, čim je onaj stari izbrisan iz upisnika. Atlantska plovidba je 1971. u španjolskoj Matagordi preuzela bulk carrier nosivosti 25.130 tona, dug 164,8 i širok 22,7 metara. Dotad najveći Dubrovnik bio je porinut pod imenom Magdalena del Mar za jednu tvrtku iz Bilboa, ali je prije dovršenja prodan Atlantskoj. Taj je brod ostao relativno kratko u njezinoj floti, samo 15 godina. U srpnju 1986. prodan je Kinezima za uistinu neobičnu zadaću: poslužio je kao plutajući lukobran prigodom gradnje nove luke u Shanghaiju, a nakon toga je otpremljen u staro željezo.
Sljedeći, deveti Dubrovnik, čekao se do siječnja 1989., kada je u Falmouthu posada Atlantske plovidbe preuzela veliki bulk carrier nosivosti 61.318 tona i dug 224 metra. I to je bio “Španjolac”, nekadašnja Ereaga, izgrađen u Puerto Realu i isporučen u studenome 1983. U floti Atlantske ostaje punih 14 godina, do početka 2003., kada je prodan grčkoj kompaniji s Malte i postao Mighty Michalis. No, dogodila se i jedna promjena: od 1997. plovio je kao City of Dubrovnik. Pomalo neobično, no bio je to samo još jedan dokaz popularnosti imena Dubrovnika.

I CITY I “PRINČIPESA”

U našu priču tada, naime, uplovljava veliki feribot Dubrovnik, deseti hrvatski brod s imenom Grada, ali kojemu matična luka nije bila pod Srđem nego u Rijeci. Kad ga je Jadrolinija kupila, htjela mu je svakako dati zvučno ime Dubrovnik, pa su s Atlantskom postigli dogovor: bijeli brod postat će Dubrovnik, a već pomalo stari bulker bjelosvjetski City of Dubrovnik. Iako je na Jadran stigao preko Francuske, taj deseti Dubrovnik je izvorno irski brod. Ne samo da je pripadao vodećoj tvrtki British & Irish iz Dublina, nego je bio i najveći feribot izgrađen u Irskoj prije nego im je brodogradnja zauvijek nestala.
Feribot dug 122 i širok 18,8 metara porinut je u lipnju 1978. u Verolme Cork Dockyardsu u Corku pod imenom Connacht, a namijenjen je bio linijama između irskih i britanskih luka. Mogao je ukrcati 326 automobila i 960 putnika, a kada je u veljači 1979. krenuo na prvu plovidbu između Corka i Swansea, učinio je to zbilja impresivno: brzinom od čak 20 čvorova. U ljeto 1986. brod kupuju Francuzi, te ga šalju na uređenje u njemački Meyer Werft, odakle stiže u punom sjaju i s imenom Duchesse Anne te oznakama tvrtke Brittany Ferries, da bi 1996. stigao u Jadran kao jedan od najprestižnijih bijelih brodova.
Iste godine zaplovio je i Dubrovnik Express, najsuvremeniji kontejnerski brod u floti Croatia Linea. No nije to bio posve novi brod, nego nekadašnji Koper Express, jedan od četiri poznata “expressa”, nosivosti 25.904 tone, dug 177,6 i širok 32 metra. Izgrađen je u Uljaniku 1987., a ime Dubrovnika dobio je u ožujku 1996. godine. Na žalost, nije dugo pod njim plovio. Samo tri godine poslije, u vrijeme rasula Croatia Linea, zaplijenjen je u Durbanu i tamo u kolovozu 1999. prodan na dražbi. Danas plovi pod panamskom zastavom i imenom MSC Giovanna.
Priči o brodovima s imenom Dubrovnika tu dakako nije kraj. Koncem srpnja 1998. u Messini, u slavnome brodogradilištu Rodriquez, dubrovačkome je Atlasu isporučen najmoderniji putnički brod na Jadranu, brzi jednotrupac nazvan Princess of Dubrovnik. “Prinčipesi”, kako je Dubrovčani od milja zovu, doskora će se priključiti i City od Dubrovnik s početka naše priče, a s kojim će dubrovačko brodovlje dosegnuti najveću tonažu u povijesti...

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.