strana 1 od 5

Mare nostrum

Hadrijanov sindrom

Miro KUČIĆ

Naslov nema veze s ispunjavanjem ili neispunjavanjem obveza Hrvatske prema EU-u niti njihovim neprihvaćanjem nas. Razlog mu je vrlo pragmatičan i predvidljiv: velika je vjerojatnoća da EU do predviđenog ulaska Hrvatske, poslije 2010., neće više postojati, da će se raspasti. Više je tome razloga i indikacija. Kao prvo, raste pobuna pokorenih i nezadovoljnih siromaha svijeta. Amerika se sve teže brani, a Pandorina kutija koju je otvorio najgori od svih američkih predsjednika sije oganj diljem globusa. Način koji je on odabrao da se suprotstavi terorizmu po prilici je sličan pokušaju da se alkoholičara izliječi nalijevajući ga rakijom. Vjerojatno će ga generacije zapamtiti kao "Minotaura iz Bijele kuće". Taj čovjek čiji je IQ, prema pisanju Timesa, najniži od svih američkih predsjednika, već tri dana šeta hodnicima britanske kraljevske palače ne usuđujući se izaći na londonske ulice. Strpljenje je napustilo Britance i vjerojatno će i vladavina Blaira ubrzo završiti.
Već sam sedmi dan u Dublinu i kao da je onaj kanal što dijeli Irsku od Engleske širi od Atlantika. Tolika je, naime, tamo razlika u mentalitetu i načinu života. "Stupid white man", kako ga u svom bestselleru naziva američki pisac Michael Moore, igra se globusom kao Charlie Chaplin u "Velikom diktatoru". Globus je u filmu balon kojim se infantilni zločinac Adolf igra u Bundestagu. Ovaj drugi se šeta hodnicima Buckinghama sa stupidnim izrazom na licu, glumeći mesiju mira i blagostanja. Istovremeno, Londončani kojima je puna kapa igranja uloge mlađeg brata Golijata, napravili su petnaestmetarskog Bush-krnju kojeg su srušili negdje ispod Picadillyja, na isti način kako su razbjesnjeli Rusi rušili Lenjinove spomenike ili Albanci monumentalnog Envera Hoxhu. Zato mislim da je jabuka razdora, bačena Europi od svjetskog policajca, već sada razdijelila Europu na tri dijela. Na one velike koji podržavaju Ameriku (Britanija, Poljska, Italija), one velike koji se suprotstavljaju (Njemačka, Francuska) i na one treće (ovisnici).
Nastupajuće godine donosit će Europi sve više otpora i suprotstavljanja brutalnoj američkoj politici u svijetu. Naravno da će Ameri tražiti sve veću potporu svojih satelita u Europi, a potonji će postajati adhezivna sila u komuni. Obećana se zemlja već sada trese, opterećena recesijom, padom stopa razvoja i preglomaznom administracijom. Ovih nekoliko dana proveo sam u Dublinu na godišnjoj konferenciji međunarodne komisije za zaštitu atlantskog-mediteranskoga plavog tunja. Puno točniji naziv organizacije bio bi Međunarodna organizacija za zaštitu plavog tunja i interesa velikih u njegovoj eksploataciji. Jedna od važnih točaka bila je i redovno biranje izvršnog sekretara. Unaprijed pripremljen scenarij, u kojem su glavni kandidati bili iz Japana, EU-a i SAD-a, nije prošao unatoč svim lobiranjima, pritiscima i dogovorima iza vrata. Probudiše se djeca nesvrstanih iz Afrike i s Mediterana i izabraše predstavnika Maroka. Naravno da im je debelo pomoglo međusobno varanje trojice velikih.
Od ukupnog vremena potrošenog na razne nepotrebne diskusije u stilu - koliko anđela može stati na vrh igle, najviše je vremena potrošio cijenjeni kolega iz SAD-a, savjetujući na koji način kontrolirati ulov i uzgoj. Svjestan da među 38 zemalja samo SAD nema gotovo nikakvog iskustva u tom poslu, ipak je dominirao konferencijom, tražeći postavljanje observera - promatrača na morima i uzgajalištima. Pri tome je postavio tezu kako se veliki plavi tunj seli iz Atlantika u Mediteran. Tamo se mrijesti, a onda ga "mediteranski barbari" izlove i tako osiromaše njihov zapadnoatlantski stok. Naravno, nije rekao da su prije toga Ameri potpuno uništili svoj atlantski stok i onda ga mudro zamrznuli za sljedećih 20 godina. Čudnovate li sličnosti s rezervama nafte na njihovu kontinentu. Bezgranična je želja Amera da ovladaju svim svjetskim resursima. Naravno da nisam izdržao pa sam mu svojim superdiplomatskim načinom rekao: - Cijenjeni kolega, odnos između zapadnog i istočnog stoka plavog tunja isti je kao i odnos između zapadnih i istočnih rezervi nafte. Jedina je razlika što tunj pliva od zapada prema istoku, a nafta plovi od istoka prema zapadu.
Čovječanstvo je bolesno. Razlike su goleme. Arogancija bogatih sve je veća, a bijes siromaha sve jači. Nemoguće je među njima uspostaviti zajednički jezik. Na relativno malim konferencijama svjetskog značenja poput ove, najbolje se vidi da ovako dalje ne ide. A čak i kada bi dominacija najveće svjetske sile bila najbolje rješenje, uspostava takvog sustava je - nemoguća.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.