OKO ČETIRI STOTINE DUBROVAČKIH STANARA U KUĆAMA PRIVATNIH
VLASNIKA JOŠ ČEKA RJEŠENJE SVOGA STATUSA
Zabrinutost zbog rasta cijena "kvadrata"
Stanare brine vrtoglav rast cijena nekretnina u Dubrovniku jer strahuju da bi vlasnici
mogli prodati kuće u kojima žive i ostaviti ih na ulici - Kao poseban problem navode
pojavu prekupaca i mešetara koji su do titulara vlasnika nekretnine došli na upitan način
Oko četiri stotine dubrovačkih stanara, koji žive u kućama privatnih vlasnika još
od 1996., uzaludno čekaju rješenje svoga statusa koje bi im omogućilo ostvarenje
Ustavom zajamčena prava na otkup stana.
Stanare posebno brine vrtoglav rast cijena nekretnina u Dubrovniku jer strahuju da bi
vlasnici mogli prodati kuće u kojima žive i ostaviti ih na ulici.
Kao primjer nepravednog položaja u kojemu su se našli, stanari u privatnom vlasništvu
navode sve češću pojavu prekupaca i mešetara koji su do titulara vlasnika nekretnine
došli na različite sumnjive načine.
— Sve više smo suočeni s fiktivnim darovnim ugovorima kojima se pojedinci domognu
vlasništva nad stanom. Slijedom toga dokumenta, on na papiru stječe vlasništvo i može
izaći pred kupca koji najčešće uopće nema uvid u to da je nekretnina opterećena
stanarima. Kad kupac shvati da je prevaren, u većini slučajeva poseže za prisilnom deložacijom
nas stanara, ne uzimajući u obzir činjenicu da su neki od nas i tri naraštaja stanovali
na toj adresi — ističe predstavnik dubrovačkog ogranka Saveza Udruženja stanara
Hrvatske Neven Mazić i podsjeća da su nedavno objavljena imena branitelja koji su od države
dobili stan ili stambeni kredit uz obrazloženje da javnost ima pravo znati tko i što od
države dobiva:
Po toj logici, smatra Mazić, trebalo bi obznaniti i imena onih građana koji su stanarska
prava pod sumnjivim okolnostima pretočili u vlasništvo tako da su od države dobili
pravo na prodaju nekretnine uz ostvarenje enormog profita, ne misleći pritom na
obespravljene stanare.
Prema riječima Nevena Mazića, nezavidan položaj četiristotinjak stanara koji se
nazivaju i zaštićenim najmoprimcima, ilustrira i podatak da u stanu bez dozvole vlasnika
ne mogu ništa nadograditi, pa čak popraviti krov koji prokišnjava.
Udruga je od dviju posljednjih vlada imala obećanja da će im obeštećenjem vlasnika kuća
biti osiguran toliko željeni otkup stanova, no ništa se nije ostvarilo.
Problem je to veći što je većina "zaštićenih" stanara starije životne
dobi, pa se broj od preostalih šest tisuća članova prirodnim odljevom svake godine
drastično smanjuje.
G. BIJELIĆ
|