Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
ponedjeljak, 24.11.2003.
  novosti
teme dana
ekonomija
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  pressing
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
kretanje brodova
mali oglasi
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 1

AMERIČKI SAN I TRAGEDIJA OBITELJ KENNEDY
- 40 GODINA OD UBOJSTVA JOHNA F. KENNEDYJA (6)

Opsesija Kennedyjeve administracije

Svijet bi izgledao drukčije da je u Bijeloj kući sjedio i kubansku raketnu krizu vodio netko drugi, manje strpljiv ili manje spreman učiti iz pogrešaka. Kuba je bila glavna opsesija Kennedyjeve administracije. Poraz u Zaljevu svinja, pokušaj likvidacije Castra i kubanska raketna kriza kao vrhunac hladnoga rata pratile su JFK-a od ulaska u Bijelu kuću

piše Tvrtko JAKOVINA

Od svih poslova John Kennedy je najviše volio vanjsku politiku. Politolozi smatraju da je objedinio dva stila vođenja politike: direktora i navigatora. Prvi podrazumijeva veliko iskustvo u politici i snažnu želju za vlašću, aktivnost i potrebu za nadzorom svake odluke kabineta. Biti navigatorom značilo je imati predsjednika osjetljivog za nijanse, kompleksnog, željnog analiziranja situacije sa svih strana. JFK je bio obrazovan i nije, za razliku od Trumana, podlijegao psihologiji nogometnog stadiona u diplomaciji. Stereotipi i, posebno, analogije nisu mu bili sredstvo razumijevanja određene sredine ili zemlje. Dapače, o brojnim je dijelovima svijeta znao više od stručnjaka.

Uloga savjetnika

Novinare je na povratku iz dalekih zemalja zvao u Bijelu kuću i razgovarao s njima. Volio je polemizirati, ostajući tolerantan i ne namećući vlastito mišljenje. Smatrao je da je broj prisutnih na sastanku obrnuto proporcionalan uspješnosti susreta. U tomu se razlikovao od nekih prethodnika i nasljednika. Iako se za predsjednika Eisenhowera ne može reći da je neobrazovan, nevičan odlučivanju, njegov ga je šef kabineta štitio od trošenja tražeći da se svi predmeti objasne na jednoj stranici papira. U JFK-ovoj su Bijeloj kući savjetnici imali veliku ulogu i utjecaj, ali je odluka bila isključivo njegova, oprezna i polagana.
Svi su Kennedyjevi savjetnici bili jednako plaćeni i svi su jednako često i lako mogli doći do Ovalnog ureda. Vanjska je politika bilo područje gdje se najlakše snalazio. Dijelom je to uvjetovano blokiranošću odlučivanja u domaćim pitanjima zbog republikanske većine u Kongresu, a dijelom odgojem i osobnim zanimanjem. Stoga nije čudno da je prije imenovanja državnog tajnika Kennedy najprije izabrao tko će biti njegov zamjenik, tko veleposlanik u UN-u, a tko pomoćnik državnog tajnika za Afriku.
Državni tajnik Dean Rusk s ovim se mirio. George McBundy, savjetnik za nacionalnu sigurnost, prvi je od političara koji su djelovanjem iz Ureda u Bijeloj kući gotovo posve smanjili utjecaj State Departmenta, što je kulminiralo s predsjednikom Richardom Nixonom i Henryjem Kissingerom. Iako su nedavno nađeni dokumenti pokazali da njegovo vođenje Kubanske raketne krize i nije bilo tako uspješno kako se mislilo, zacijelo bi svijet, ako bi ga danas bilo, izgledao drukčije da je u Bijeloj kući sjedio netko drugi, manje strpljiv ili manje spreman učiti iz pogrešaka.

Hladnoratovska kulminacija

Kuba je bila glavna opsesija Kennedyjeve administracije. Poraz u Zaljevu svinja, operacija Mungos u kojoj je trebalo likvidirati kubanskog vođu Castra i kubanska raketna kriza, općepriznati vrhunac hladnoga rata, pratile su Kenneyja od ulaska u Bijelu kuću. Hladni je rat za neke završio padom Berlinskog zida, odnosno raspadom Sovjetskog Saveza (ili Jugoslavije) za druge. Razum je u kubanskoj krizi ipak nadvladao: Kennedy i Hruščov za ranijeg susreta u Beču (1961.)Isto je tako za različite narode počeo u različito vrijeme. Za Poljsku je sve već bilo jasno 1944., za Jugoslaviju godinu dana poslije. čehoslovaci su u novi model ušli tek padom demokratske vlade početkom 1948.
Ako se uzme da je sukob dviju različitih ideologija osnovni fenomen Hladnoga rata, možda bi se moglo tvrditi da je 1917., odmah po pobjedi Oktobarske revolucije, hladni rat započeo, kulminirajući tek po završetku Drugoga svjetskog rata. Što god uzeli za početak ili završetak globalnog sukoba i međunarodnih odnosa, većina će se složiti da je 13 dana duga kriza u listopadu 1962. godine, kada su na Kubi otkrivene sovjetske rakete koje su bile u stanju pogoditi bilo koji dio SAD-a osim Seattlea, stvarni vrhunac globalnog sukoba koji je mogao završiti nuklearnim holokaustom.
Tek što je ušao u Bijelu kuću, Kennedy se upoznao s nizom važnih detalja koji su se ticali nacionalne sigurnosti, a prvi je bio u činjenici da nuklearni jaz između SAD-a i SSSR-a ne postoji, odnosno da je i dalje neproporcionalno velik u američku korist. Richard Nixon, potpredsjednik SAD-a, bio je potpuno upoznat sa stvarnim stanjem sovjetskih oružanih snaga.

Hruščovljeve prijetnje

Informacije koje su u drugačijem svjetlu pokazivale Hruščovljeve prijetnje i groženja proizvodnjom raketa poput kobasica bile su razotkrivene zračnim snimcima špijunskih zrakoplova U-2. Rušenje jedne takve letjelice, nakon što su Sovjeti više godina na vlastitu sramotu uzalud samo promatrali zrakoplove koji su na velikim visinama nadlijetali SSSR, bilo je uzrokom propasti summita Eisenhowera i Hruščova u Parizu u ljeto 1960.
Uzalud čekajući da se Eisenhower ispriča, Hruščov je s radošću dočekao rezultate izbora i poraz republikanaca. Svijest o sovjetskoj nemoći i opasnosti da u drugom nuklearnom udaru Amerikanci posve trijumfiraju navela ga je na opasnu igru tajnog slanja raketa u američko dvoriste, na Kubu. To je trebalo biti i jamstvo da će komunistički otok, ugrožen od SAD-a, ostati crven.
Sredinom pedesetih, u razgovoru s jednim zapadnim novinarom, Hruščov mu iz usta izvlači kubansku cigaru i gasi je uz gnušanje da je riječ o kapitalističkim proizvodima, dobivenim eksploatacijom jeftine radne snage. Nakon nekoliko godina, kad je revolucija na Kubi pobijedila, a Batistin režim smijenjen, isti novinar prigovara Hruščovu da sada on puši iste cigare. Hruščov nije odustao od povlačenja dima, dodajući da je u međuvremenu kubanska cigara postala komunistička!

(nastavlja se)
 
Još u rubrici:
 


 


 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/1