strana 1 od 3

RAZGOVOR - TEOLOGINJA ANNA MARIA GRÜNFELDER
O CRKVENIM PREDIZBORNIM PORUKAMA

RIGIDNI STAV BISKUPA

Oni katolici koji žele dijeliti rigidni stav svojih biskupa, imaju za izbor stranke s kojima mogu ostvariti svoju politiku. Drugima pak takve doktrinarne note jamačno neće pomoći ako se ne žele prometnuti u autoritarne desničare - One političke stranke koje namjeravaju ukinuti pobačaj imaju izraziti "mačo" ili nacionalistički profil. Te su stranke izrazito nedemokratskog političkog programa kojima je svojstvena odbojnost prema liberalnom pojmu čovjeka, jer su zagovornici kulta hijerarhije i vođe

Teologinja Anna Maria Grünfelder osvrnula se na predizbornu poruku hrvatskih biskupa koji su hrvatske građane uoči izbora pozvali da svoj glas ne daju onim političkim opcijama koje podržavaju pobačaj, eutanaziju i obiteljske zajednice osoba istog spola, što su mnogi protumačili kao veoma jasnu političku poruku uoči izbora.
Jesu li ovakva pisma biskupa uoči parlamentarnih izbora uobičajena u modernim europskim zemljama?
- Jesu, ona su uobičajena u zemljama s "državno-crkvenopravnim" sustavom, poput Njemačke i Austrije. U njima se odvojenost vjerskih zajednica od države tumači kao partnersko-prijateljski odnos na područjima na kojima se presijecaju granice nadležnosti vjerskih zajednica i države. Država priznaje da je Crkva društvena snaga, bez obzira na stvarni autoritet i utjecaj pojedinih vjerskih zajednica na individualni život članova vjerskih zajednica.
Jesu li takva obraćanje Crkve doista potrebna?
- Katolička i Protestantska crkva sebe smatraju "kritičkim korektivima" društva, braniteljima i odvjetnicima onih čiji glas se nedovoljno čuje u modernim društvima blagostanja. I zato je moj odgovor potvrdan: neminovno je da crkve i vjerske zajednice progovore o politici i politički.
Znači li to da one mogu izricati svoja politička opredjeljenja?
- Vjerske zajednice nisu samo institucije, one su u prvom redu dužnosnici i službenici, ljudi kroz koje se zamjećuje nazočnost Crkve u društvu. Te crkvene osobe imaju i svoje političke prefencije - i ne bilo koje! Bilo je vrijeme kad su se katolici u politici našli u političkom centru i među konzervativcima, kao i u znakovito velikom broju, među ljevičarima.

Obraćanja Crkve su potrebna

Ali zašto se Katolička crkva uhvatila baš za pitanja homoseksualizma ili pobačaja?
- Vatikanska Kongregacija za vjeru zaključila je da biskupske poruke o pitanjima legalizacije pobačaja, homoseksualnih zajednica, razvoda braka i slično ne odražavaju crkveni nauk s poželjnom jasnoćom. I zato političku opciju vjernika i službenika Crkve ne kani više prepustiti osobnim ukusima i slobodnom tumačenju lokalnih crkvi. Ona je to jasno dala do znanja u čak dva doktrinalna dokumenta tijekom ove godine, imajući u vidu političke izbore u tranzicijskim zemljama, kao i sa stanovite zakonske inicijative u Europskoj uniji, vezane uz legalizaciju homoseksualnih zajednica, zakonsko uređenje pitanja iz reprodukcijske medicine i genetske biologije te iz obiteljske i demografske politike.
I to su razlozi zbog kojih se ta pitanja stavljaju na prvo mjesto?
- Točno. U prvoj doktrinalnoj noti u siječnju 2003. prefekt Kongregacije za vjeru kardinal Jozef Ratzinger kao mjerila za katolike u politici postavlja odnos prema pobačaju, eutanaziji, homoseksualnim zajednicama, da bi tek u daljnjem tekstu bilo riječi i o socijalnoj pravdi, zalaganju za mir, toleranciju i solidarnost. U kolovozu ove godine kardinal Ratzinger još jednom je potvrdito obavezno političko držanje katolika prema spomenutim etičkim pitanjima, posebno se osvrnuvši na pravno priznanje homoseksualnih zajednica.
Hrvatski biskupi snažno su prigrlili te dvije doktrinalne note?
- Oni su se svojom jasnom preporukom vjernicima da ne glasuju za stranke "koje zagovaraju pobačaj, eutanaziju i homoseksualne zajednice", zajedno s Obiteljskim centrom nadbiskupije zagrebačke koji je hrvatski prijevod doktrinalne note "politica ad etica" predstavio kao "dragocjenu pomoć Crkve za glasače katolike", još jednom afirmirali kao "odlikaši" rimske škole razmišljanja.
Kako ste Vi doživjeli takav stav Katoličke crkve?
- Prva pomisao bilo je pitanje: zar su te teme doista okosnice budućnosti zemlje, stožerni problemi sadašnjice, primjereni pokazatelji kvalitete stranačkih programa? Zar o pitanju pobačaja ili eutanazije ovisi društvo i budućnost zemlje? Pitala sam se jesu li ugroženi temelji društva samo zato što je ostao na snazi legaliziran pobačaj i zato što su se ove godine ozakonile homoseksualne zajednice? Zar je eutanazija u Hrvatskoj poprimila takve dimenzije da ugrožava društvo?
Katolička crkva očito je dala na ta Vaša pitanja potvrdan odgovor?
- Kardinal Ratzinger i njegova braća biskupi u Hrvatskoj odgovorili su potvrdno, iako se ni izdaleka ne vidi kako su ti problemi - ako su to uopće problemi - uzročno-posljedično vezani uz vitalnije, egzistencijalnije slabosti i nedostatke društva.
Kako bi se sada na biralištima trebali odrediti katolici?
- Oni bi se obavezno trebali opredijeliti za one stranke koje obećavaju zakonsku zabranu pobačaja, za ukidanje zakona o homoseksualcima.
Bez obzira na eventualne socijalne posljedice?
- Da, te posljedice ne zanimaju autore takve doktrine, kao ni biskupe i "stručnjake" Obiteljskog centra, dok stranke koje to obećavaju ionako ne razmišljaju o praktičnoj provedbi svojih programa.
Upadljivo je, međutim, kako se političke stranke nerado izjašnjavaju o pitanju pobačaja ili eutanazije?
- Stranke umjerenijeg desnog profila ne žele se jasno očitovati o tome bi li one stvarno ukinule pobačaj, dok one političke stranke koje namjeravaju to učiniti imaju izraziti "mačo" ili nacionalistički profil. Zato za njih pitanje pobačaja nije ništa manje protuprirodno od homoseksualnosti, budući da je njime narušeno ono što oni smatraju "prirodnim" odnosom između muškarca i žene: nadmoć-podređenost. Istovremeno, ali ne i slučajno, to su stranke izrazito nedemokratskog političkog programa kojima je svojstvena odbojnost prema liberalnom pojmovanju čovjeka, poglavito žene, jer su zagovornici kulta hijerarhije i vođe koji je drugim riječima također odnos moći i nemoći, nadmoći i podređivanja, diktata i posluha.

Loš savjet iz rimske središnjice

Je li to perspektiva za katolike?
- Za kardinala Ratzingera jest. On sebe ne smatra nadležnim za profil otvorenosti Katoličke crkve, kao što se ne smatra dužnim promicati sukladan odnos između vjernika i društva u kojemu žive. Ratzinger smatra da su upravo tranzicijske zemlje nagrižene moralnom dezorijentacijom i sumnjivim vrijednostima. On smatra da je razumijevanje za socijalnu genezu pobačaja ili za društvene posljedice diskriminacije homoseksualaca znak partoralne popustljivosti i truli kompromis, jer same te "pošasti" nisu pastoralni problem, već đavolji duh vremena.
Imaju li katolici mogućnost izbora?
- Oni koji žele dijeliti taj rigidni stav svojih biskupa, imaju za izbor stranke s kojima mogu ostvariti svoju politiku.
A što je s drugima?
- Njima takve doktrinalne note i biskupske poruke jamačno neće pomoći ako se ne žele prometnuti u autoritarne desničare. Katoličkih stranaka kao produžene ruke rimske kurije u Hrvatskoj nema, iako spomenute doktrinalne note po svom kancelarijskom stilu i po svojoj autoritativnosti nameću dojam da se obraćaju izravno predstavnicima političkog katolicizma.
Iritira taj stil, iritira i očekivanje autora, pa i promotora na licu mjesta koji očito stvarno misle da su katolici u politici primatelji i izvršitelji naredbi.
Što mislite kako će katolici reagirati na tu doktrinu?
- Neki će još jednom zaključiti da je vjera dekor za svečane trenutke života, a politika svakodnevni kruh te da ta dva područja ne valja pomiješati. Međutim, svaki vjernik pojedinačno naslutit će da se u stvarnom svijetu i neupitno jasna etika može ostvarivati samo na uskoj stazici dijaloga i tolerancije s većinom neistomišljenika.
Mogu li se onda te poruke katoličkih biskupa shvatiti kao politička podrška određenih stranaka u predizbornoj kampanji?
- Ne vjerujem. Izrečene ocjene da je riječ o snažnim porukama i dragocjenoj pomoći relativiziraju se same od sebe, kad se ima na umu praktična primjedba i posljedice. Bila je to medvjeđa usluga za Crkvu i za vjeru, kao i loš savjet iz rimske središnjice koja se pokazala prilično uzdignutom iznad potreba konkretne stvarnosti izvan svojih zidina.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.