strana 1 od 3

JAVNE TAJNE KAKO SE ZAGAĐUJU TLO I VODA POD KOZJAKOM

Kaštelanska septička drama

Da bi izbjegli troškove čestog pražnjenja septičkih jama, mnogi vlasnici obiteljskih kuća, ali i graditelji višekatnica namijenjenih prodaji, ilegalno probijaju put od jama do podzemnih voda kojima se onda - zalijeva voće i povrće

piše Lidija GNJIDIĆ

Gotovo romantično zvuči podatak da su Kaštela smještena na živim podzemnim vodama, da po poljima, dvorima i trgovima imaju desetke zdenaca s kruništima — bucalima, od kojih su neki doista prelijepi. No, romantika tu završava. Zdenci se, naime, odavno ne koriste jer je riječ o vodozahvatima u bakteriološki neispravnu vodu zagađenu fekalijama. A kako fekalije dospijevaju u vodu, stara je i dobro poznata priča, koja nipošto nije vezana samo uz Kaštela. Dapače, otpadne vode problem su cijele obale, pa i gotovo cijele Hrvatske.

Drže vodu dok inspektori odu

Tamo gdje nema uređenih kanalizacijskih odvoda — što Kaštela nemaju, a imat će ih tek nakon okončanja projekta EKO-Kaštelanski zaljev — grade se septičke jame, po propisima koji kažu da jame moraju biti potpuno nepropusne. Prije nego što se počnu koristiti, njihovu ispravnost mora potvrditi nadležna sanitarna inspekcija.
Javna je tajna, međutim, da se nakon odlaska inspektora dno jame probije kako bi fekalne vode upijalo tlo. Na taj način septička se jama sporije puni i rjeđe ju je potrebno prazniti, odnosno rjeđe plaćati za pražnjenje.
Kaštela su paradigmatičan primjer zagađenja podzemnih voda i tla fekalijama: ne samo što običaj puštanja fekalija u tlo kroz šuplje septičke jame imaju u mnogim obiteljskim kućama nego su isti običaj "uhvatili" graditelji višekatnih novogradnji s desetak, petnaest i više stanova namijenjenih prodaji.
Scenarij — koji svi znaju, a nitko ga ne može "potpisati" i dokazati — izgleda ovako: projektni plan predvidi crne "jamice" koje kapacitetima ne zadovoljavaju prihvat otpadnih voda iz desetak ili više stanova, zbog čega ih je potrebno iznimno često prazniti. Kako bi se tome doskočilo, stanari se slože pa plate obrtnicima koji se — na crno — bave bušenjem dubinskih rupa do podzemnih voda te probijanjem "puta" između crne jame i bušotine, kako bi se višak fekalija prelijevao u dubinu zemlje zagađujući pritom vodu.
A znajući da su Kaštela smještena na bogatim spremištima podzemnih voda, Kaštelani svoje vrtove i polja — koristeći crpke — zalijevaju podzemnim vodama, koje su, kao posljedica nepropisnog korištenja crnih jama, bakteriološki neispravne, zagađene fekalijama. Usput, nekadašnji mnogobrojni kaštelanski potoci danas su — kako napominju iz kaštelanske ekoudruge "Lijepa naša Kaštela" — u boljem slučaju betonirane slijepe uličice, a u lošijem, kao potok Dragočevo, otvoreni glavni kanalizacijski tokovi na koji su "prikopčane" cijevi iz okolnih kuća.

"Dolić" buši na crno

Jedan slučaj "proširenja" septičke jame bušotinom u koju bi se pod zemljom imale prelijevati fekalije, Uredu državne uprave Splitsko-dalmatinske županije prijavila je 18. rujna ekološka udruga "Lijepa naša Kaštela". U dopisu, naslovljenom na sanitarnog inspektora Juricu Topića, navodi se, među ostalim, da je "jučer u Kaštel Lukšiću, 100 metara istočno od autobusne stanice hotela ’Palace’, uza samu južnu stranu Ceste dr. Franje Tuđmana, u dvorištu veće stambene zgrade, izvršeno bušenje u podzemne vode od firme Branko Dolić iz Solina, s izgovorom da se time želi doći do veće količine vode za zgradu, pored one koja se ima iz uobičajenih vodovodnih cijevi poduzeća Vodovod i kanalizacija". Kako sumnjaju vlasnici okolnih kuća, zbog male septičke jame i učestalih troškova pražnjenja stanari stambene zgrade s desetak stanova "pribjegli su bušenju dubinske bušotine u koju će najvjerojatnije biti skrenute njihove otpadne i fekalne vode na veću dubinu u zemlji, a to se obistinilo sinoćnjim radovima na spajanju septičke jame i te bušotine".
Činjenica je da je tvrdnja o "većoj količini vode za zgradu" posve neprihvatljiva jer Kaštela imaju urednu opskrbu pitkom vodom i nije ju potrebno dodatno obogaćivati izvlačenjem podzemne vode kroz bušotinu, za koju je, usput rečeno, angažirana tvrtka koja je lani u svibnju, prema podacima dobivenim u Fini — odjavila obrt. Dakle, bušilo se na crno.
U činjenicu da se "sve zna, a nitko ništa ne može (ili neće) uraditi", posve se uklapa i priča Jurice Topića, sanitarnog inspektora, koji je doista izišao na "lice mjesta", ali u vrijeme kad tamo nije bilo ni bušitelja ni otvorene bušotine (iako su ostali vidljivi tragovi).
— Jasno je da nitko ne bi prijavu podnio bez razloga, ali ja više nisam mogao dokazati da postoji dubinska bušotina, a predstavnik stanara predočio mi je račune za pražnjenje jame. Stanari su tvrdili da ništa takvoga nije napravljeno, a da bi se dokazalo da se ipak jest izbušio nepropisni odvod, trebalo bi razbijati beton i kopati pa se uvjeriti.
Inspektor Topić kaže da ne bi bilo čudno da je bilo dubinskog bušenja jer je "puno ljudi tako riješilo problem", naglašavajući da se tako ne radi samo u Kaštelima. Topić, također, naglašava da ne zna "što se događa pet minuta nakon što dam suglasnost za korištenje uredno napravljene crne jame". Inspekcija doista ne može stražariti pokraj crne jame, a i samom inspektoru Topiću sve je jasno jer — "svuda je to ista priča..."
Ante Viculin iz Kaštel Lukšića godinama već na analizu u Zavod za javno zdravstvo nosi podzemnu vodu sa svoga imanja. Nalazi su redovito neispravni, s velikim odstupanjem od dopuštenog kad je u pitanju količina koliformnih bakterija koje mogu biti štetne za zdravlje. Drugim riječima, Ante Viculin godinama — znajući za to, ali bez mogućnosti da išta učini — svoje voćke i povrće zalijeva vodom zagađenom fekalijama.

Fekalijama po voćkama

Prema riječima dr. Nives Štambuk-Giljanović, voditeljice Odjela za ispitivanje voda u splitskom ZZJZ-u, voda s takvim nalazom neispravna je za piće. Budući da nalaz govori o bakteriološkom, ne i kemijskom zagađenju, mogla bi se pitkom učiniti kloriranjem, što bi se, opet, moralo obaviti u posebnom vodospremniku. Kloriranje, naime, podzemne vode nema nikakvog smisla jer "jedna kiša može sprati cijelo slijevno područje i donijeti novi nalaz".
Što se, pak, tiče zalijevanja zemlje i bilja vodama s fekalnim zagađenjem, dr. Ivan Mijaković, voditelj Odjela za zdravstvenu ekologiju, kaže da ono — uopće nije opasno!
— S takvom se vodom vrtovi slobodno mogu zalijevati. Biljka ne može apsorbirati klicu, ali ju je prije konzumacije potrebno oprati.
Na pitanje što bi bilo kad bi se pojelo neoprano povrće zalijevano vodom kojoj je nalaz, kao u slučaju vode s imanja Ante Viculina, 920 fekalnih koliforma na mililitar (a ne bi ih uopće smjelo biti), te nije li zalivanje zagađenom vodom ipak suviše rizično, dr. Mijaković kaže da bi jedenje neopranog voća i povrća moglo biti štetno za zdravlje, čovjek bi se doista mogao razboljeti, ali "sve je stvar rezona i rizika".
— Dobro oprano, tako zalivano voće i povrće ne predstavlja nikakvu opasnost — kaže dr. Mijaković.
Što se zagađenja mora tiče — a iz kaštelanske ekoudruge upozoravaju da će se, na primjer, fekalne vode iz bušotine koju su prijavili slijevati prema plaži hotela "Palace" — dr. Mijaković kaže da je "more recipijent koji sterilizira bakteriološki zagađene vode", te da ni tu nema nikakve opasnosti.
Projekt EKO-Kaštelanski zaljev trebao bi Kaštelane lišiti mnogih problema, no, kako naglašavaju u udruzi "Lijepa naša Kaštela", uvjet za to je da kaštelanska općina napravi — počevši od idejnog plana — sekundarnu kanalizacijsku mrežu, jer ovakvim individualnim "zbrinjavanjem" otpadnih voda zagađivanjem podzemnih vodospremišta "izbjegava se i svaka kontrola i rješenje projektom EKO-Kaštelanski zaljev".

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.