ponedjeljak, 20.10.2003.


	novosti teme dana ekonomija kultura mozaik crna kronika

	dalmacija split županija zadar šibenik dubrovnik bih

	pressing feljton kolumne osmrtnice zadnje vijesti

	impresum prometni vodič kretanje brodova mali oglasi

	kontakt linkovi arhiv e-mail adresar



	strana 1 od 11

RIJEČANI PO TREĆI PUT "POPUŠILI" MEDITERANSKE IGRE

VRDOLJAK "PRODAO" RIJEKU

ALMERIA: Ivančica CELEVSKA

Nakon treće neuspješne kandidature za organizaciju Mediteranskih igara hrvatski su i riječki sportski dužnosnici, nadajmo se, naučili sve lekcije o neraskidivoj vezi sporta i politike, o ljudskom poštenju i lažima te iskrenosti i licemjerju. Neuspjeh u Almeriji, kako sada stvari stoje, bit će prekretnica u odnosima unutar MOMI-ja. Učini li doista predsjednik HOO Zlatko Mateša sve ono o čemu je govorio na dan velike prijevare, uslijedit će raskrinkavanje političkih interesa koji su zatrovali sport, ali i pojedinaca sklonih korupciji i nečasnim djelima zbog vlastite koristi.
- U tome ćemo koristiti arbitražu Međunarodnog olimpijskog odbora i pravničke timove. O svemu ćemo redovito izvještavati javnost što do sada nije bila praksa, a nepošteni se uvijek najviše boje takve demokratske i otvorene procedure! - rekao je Mateša.
Jesu li odavno "zaigrali igru" da bi preveslali Rijeku? - Antun Vrdoljak i Juan Antonio Samaranch Tako će se pokazati na djelu koliko se zaista naučilo iz događaja u Španjolskoj kada se više nego ikada do sada vjerovalo da će Rijeka pobijediti protukandidate Patras i Pescaru. Jedno od pravila na čiju će se nepravednost ukazivati i nastojati ga promijeniti jest to da velike, po broju stanovnika i površini, zemlje imaju više glasova u skupštini MOMI-ja što koriste za nametanje svoje volje i interesa ostalima. Već sama odluka Italije da će se kandidirati značila je da na skupštini zajamčeno ima 11 glasova (uključujući i tri glasa San Marina), a bez mnogo dilema računalo se i sa tri albanska glasa u čijem proračunu Olimpijskog odbora doprinosi u iznosu većem nego Albanija. Dodaju li se tome i interesi kapitala uloženog u izgradnju sportskih objekata u Albaniji jasno je da toj maloj zemlji nije preostalo ništa drugo nego prikloniti se Velikom bratu. Tako je već Italija imala kapital od 14 sigurnih glasova što je, prema kuloarskim pričama, lijepa brojka s kojom se moglo predložiti Alžiru trgovanje. U zamišljenom razgovoru Talijani su obećali da će sve te glasove na izboru novoga predsjednika MOMI-ja dati alžirskom kandidatu u zamjenu za njihove glasove Pescari. Je li predsjednička kandidatura Alžira bila presudna i za to da ostale arapske zemlje razmišljaju na isti način procijenivši da im je važnije imati "svog" čovjeka na čelu moćne sportske organizacije i jesu li zato prekršili sva obećanja data zagrebačkom imamu Mevludinu Arslaniju da će glasati za Rijeku - pitanje je na koje nema sigurnog odgovora, ali nije teško zaključiti kakav bi mogao biti. Najnečasnije je u svemu postupio Tunis ne osjećajući ni najmanju potrebu odužiti dug gradu koji se njemu u korist povukao s prethodne utakmice za organizaciju MI.
Za razliku od ove kandidature u kojoj se kao krivac ne imenuje, prethodne dvije vezuju se uz imena bivšeg predsjednika MOO Huana Antonia Samarancha i Antuna Vrdoljaka. Obrnutim kronološkim redosljedom, druga riječka kandidatura propala je zato jer se Samaranch na kraju svoje karijere želio odužiti svom rodnom kraju pa je izborio čast za Almeriju. O Vrdoljakovoj ulozi u odustajanju Rijeke prvi put već je valjda sve rečeno, raščlanjeni su svi detalji razgovora tadašnjeg riječkog gradonačelnika Slavka Linića, Vrdoljaka i Samarancha i kao trajni zaključak ostala je tvrdnja da je Vrdoljak "prodao" Rijeku da bi za sebe izborio funkciju u MOO.
Na dočeku riječke delegacije iz Almerije, dakle 12 godina kasnije Slavko Linić sasvim drukčije gleda na te događaje i odlučno tvrdi da najnoviji gubitak nije posljedica Vrdoljakova ponašanja.
- Sportom je zavladao novac i oni koji donose odluke skloni su novcu, a ne sportu i sportašima. Sa svim iskustvom koje imamo moramo reći "ne" takvim odnosima”, rekao je Linić.

S VRHA MOSORA

Suze režisera ANTUNA

Piše Milorad BIBIĆ

Sjećate li se hrvatske nogometne 1999. godine? One čuvene pljačke hrvatske nogometne mafije kad je Rijeci ukraden naslov državnog prvaka. Kad joj je u posljednjoj minuti utakmice s Osijekom poništen regularni zgoditak koji joj je nosio prvi naslov prvaka, kad su koju minutu nakon toga u sablasno praznom Maksimiru "dečki" pod imenom Croatia proslavljali veliku nogometnu krađu. I kad je istu večer s njima radost dijelio predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman kazavši među ostalim i onu čuvenu rečenicu: "Hvala Šokcima!" Da jedan predsjednik države zahvaljuje jednom klubu, Osijeku, jer je grizao da prvak države, kojoj je na čelu, ne bude netko drugi, nego baš klub koji je njegova "najdraža igračka"... E, to dotad nije zabilježeno! Tu večer je slavilo dvadesetak "croatijanaca" u jednom zagrebačkom restoranu, pravi navijači Dinama sramili su se što je njihov klub, istina drugoga imena, na takav način postao prvak Hrvatske. Rijeka je te večeri bila tužna, žalosna, bijesna, ponižena.... U restoranu Onyx, u društvu najpoznatijega riječkoga sportskoga novinara Orlanda Rivettija tad sam zapamtio rečenicu: "Krepat, ma ne molat!" Tu večer slušao sam i stihove Jure Franičevića Pločara: "Dovoljan je prostor za dva stopala da čovjek može stajati, da može uspravan sanjati... Za klečanje treba više, za gmizanje najviše..." Sjećam se, točila se Vrbnička žlahtina, čuvši taj stih kazao sam: "Molim vas, ne mišajte me u svoju revoluciju! Nisu ukrali prvenstvo Hajduku, nego Rijeci!" Nasmijali su se, reda radi, ali ostali su tužni, žalosni, bijesni, poniženi...
Prekjučer je Rijeka po treći put "izvisila" kad su u pitanju Mediteranske igre, riječki gradonačelnik Vojko Obersnel ponovio je onu rečenicu: "Krepat, ma ne molat!" Sjećam se jednoga posjeta Zagrebu. Za Nedjeljnu Dalmaciju išao sam učiniti intervju s hrvatskim ministrom sporta koji se zvao - Mirko Novosel! Tema je, dakako, bila košarka. Čekao sam malo duže, Novoselov gost tad je bio riječki gradonačelnik Slavko Linić. Znao sam da je tema razgovora: Mediteranske igre u Rijeci! Linić, s drugačijom frizurom nego je ima danas (nikako ne razumijem zašto muškarci sakrivaju da su ćelavi!?), izašao je iz Novoselove sobe, veliki europski i svjetski košarkaški znalac tad mi je rekao: "Kazao sam Liniću da im je puno pametnije organizirati Univerzijadu nego Mediteranske igre. Šta će im drugorazredno regionalno sportsko natjecanje, a Univerzijada im donosi Amerikance, Ruse, Kineze, Nijemce... I stadion, bazen, dvoranu, olimpijsko selo. A zbog toga i žele organizirati Mediteranske igre!"
Mirko Novosel nedavno se opet sjetio tog susreta. U subotu 4. listopada ove godine, na otvaranju Goodyear lige, na utakmici Cibona VIP-Union Olimpija u Zagrebu, kazao je: "Riječani su vjerovali krivim ljudima, nema šanse da dobiju Mediteranske igre. Nisu Talijani gurnuli Pescaru zato da bi se sad - povukli u korist Rijeke! A da su htjeli organizirati Univerzijadu, sigurno bi je dobili. I sve objekte koji im trebaju..."
Na koga je Novosel mislio kad je kazao "krivi ljudi" - ne znam! Činjenica je da Riječani najviše bijesne pri spominjanju dva imena i prezimena - Antun Vrdoljak i Juan Antonio Samaranch! Vidio sam u TV Dnevniku kako je Antun Vrdoljak zaplakao jer je Rijeka opet "popušila" Mediteranske igre. Jučer su me zvali s jednog radija i pitali za komentar tih Vrdoljakovih suza. Odgovorio sam ono što i sad mislim: "Antun Vrdoljak je bio glumac i - izvrstan režiser!"

Zdravi i veseli bili!