RAZGOVOR EMIL ROBERT TANAY, PROFESOR
LIKOVNE AKADEMIJE I POTPREDSJEDNIK SVJETSKE ORGANIZACIJE "IN SEA"
U škole vratiti sat likovnog odgoja
Likovni odgoj i obrazovanje je od primarne važnosti za pravilan razvoj djece, učenika
i predškolske djece. Likovno izražavanje nije samo likovni odgoj i ne odgaja buduće
umjetnike, već ima zadaću razvoja vizualne percepcije, estetskog odgoja i edukacije, bez
kojega nema cjelovite ličnosti. On razvija sve kanale kreativnosti kao stava koji je nužan
suvremenom čovjeku
Emil Robert Tanay, redoviti je profesor Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u
Zagrebu, potpredsjednik svjetske organizacije za odgoj putem umjetnosti (In SEA), uz
ostalo dobitnik značajnoga međunarodnog priznanja Ziegfeldove nagrade, za zasluge u
obrazovanju s aspekta likovnog. Ovaj profesor metodike i autor dvaju relevantnih priručnika
Valovi boja za razrednu i predmetnu nastavu, ime je od uvažavanja po pitanju problematike
likovnog odgoja i obrazovanja djece.
Kako se poštujući dječje slobode, educira djecu?
- Držim kako je osnovno pitanje pri tome kako osigurati nesputani razvoj dječje mašte,
a da ne naškodimo dječjem likovnom izrazu, a pri tome dati na značenju razvojnoj
komponenti na način da ne opterećujemo djecu određenim zakonitostima likovne jezičnosti,
nego da im tijekom kreativne igre osiguramo usvajanje i pronalaženje, te nadasve
otkrivanje vizualnih elemenata i njihovih međuodnosa.
Poduka s bojankama
Jesu li likovni pedagozi jedinstveni u teorijama kad je riječ o edukaciji djece?
- Ima dakako različitih stavova, pa i onih koji smatraju da je dominantno umjetničko
djelo i da je upoznavanje vizualnog jezika moguće isključivo s reprodukcijama umjetničkog
djela kao jedinim izvorom vizualnih informacija. Sve je opovrgnuto istraživanjima iz
80-ih godina kada je američki psiholog Howard Gardner ustanovio kako spoznaja kod
vizualno-prostornih zadataka stoji iza iskustava likovne prakse, a ne ispred. Druga grupa
stručnjaka, pak, drži kako djecu treba posve pustiti neka sama crtaju
kada to žele i koliko žele, budući da crtež služi isključivo rekreaciji. Takav stav
smatramo pogrešnim jer djeca prema tome ne bi trebala ići u osnovnu školu, niti u vrtiće,
već bi ih trebalo prepustiti samima sebi, ne treba ih učiti ni čitati, već pustiti da,
one koje to zanima, sami nauče. Treća grupa je uvjerenja kako djecu treba vrlo strogo
voditi, podučavati na temelju određenih shema i pravila, tako da uče po određenim
zakonitostima, popunjavajući na neki način već nacrtane i zacrtane obrasce posredstvom
stripova ili dječjih bojanki, što dakako u potpunosti guši stvaralačke mogućnosti
najmlađih. Moja grupa pak misli kako je sloboda izražavanja autonomna za svako dijete s
obzirom na stupanj njegovih spoznajnih osjetilnih mogućnosti, ali jednako tako i
kreativnih, koliko i upoznavanje likovnih umjetničkih djela.
Koliko je važna dob djeteta u likovnoj edukaciji?
- Dok mlađu djecu u intuitivno-simboličkoj fazi razvoja treba prepustiti najrazličitijim
utjecajima okoline i stvaralačkoj igri sa što različitijim likovno-tehničkim
sredstvima izražavanja, dotle joj nakon dolaska u školu treba, pak, omogućiti različitost
i svjesnost, nakon otkrivanja likovnih elemenata. Dakle, svojevrsno "slijeđenje",
iščitavanje koje obogaćuje uživljavanje te omogućava preznačavanje simbola i ideja
koje su susreli tijekom igre. Učenicima-adolescentima koji vide i uočavaju posebnu
dinamiku i dubinu prostora treba sugerirati elemente na temelju određenih znanstvenih
spoznaja kao što su različite perspektive, zakonitosti kontrasta, boja i sintakse,
kompozicije u designu ...
Može li dječja umjetnost biti inspiracija odraslim slikarima?
Djeca - umjetnici
- Dječja umjetnost svojom neposrednošću, na određeni način originalnošću služila
je, a služi i danas, kao izvor primarnih informacija čitavom nizu umjetnika. Od Piccasa,
pa sve do suvremenijih slikara koristi se dječja igra i ta neposrednost dječjih
vizualnih metafora u stvaralaštvu. Dječja umjetnost, posebice crtež i prostorno
oblikovanje, bitni su za razvoj umjetnosti pa smatramo da je likovni odgoj i obrazovanje
ključni predmet podjedanako važan koliko i materinji jezik ili književnost, i to ne
samo eurocentrična nego i svjetska. Zato s razlogom Udruga hrvatskih učitelja likovne
izobrazbe kao dio svjetske organizacije za odgoj putem umjetnosti (In SEA) traži da se
likovni odgoj i obrazovanje u sustavu umjetnosti smatra ključnim predmetom u svim školama
svijeta.
Likovnost se koristi kao trerapija u radu s djecom s poremećajima u razvoju ili ponašanju...
- U vrijeme rata u Hrvatskoj i BiH crtež i uopće likovno izražavanje djece pokazalo se
neobično korisnim u prevladavanju posttraumatskih stresnih poteškoća kao posljedica
psihičkih trauma. Dakako, dominantnu ulogu ovdje ima crtež koji omogućava djeci da im
se otvore kanali kojima kreativnost nadvladava potisnutost osjećaja i olakšava put
spoznajama da dođu na vidjelo. Terapija se sastoji u suradnji likovnih terapeuta koji,
istini za volju, nedostaju u organiziranoj prevenciji neprilagođenog ponašanja djece,
kao i djece s teškoćama, a koja su uvrštena u redovno osmoškolsko obrazovanje. Pri
tome naglašavam karakter i važnost koju bi rad likovnih terapeuta školovanih i
pripremljenih za ovaj pionirski rad na našim prostorima imao u suradnji sa psihološko-pedagoškom
službom, odnosno s prevencijom. Već nekoliko godina učitelji likovne kulture u osnovim
školama Zagreba rade s djecom koja su prepuštena ulici i nastoje ih likovnom aktivnošću
ili aktivnostima otrgnuti pogubnom djelovanju ulice.
Prioritet: dva sata
Mislite li da je likovno obrazovanje u školama dovoljno zastupljeno?
- Smatramo da bi bezuvjetno trebalo vratiti još jedan sat nastave likovnog odgoja i
obrazovanja od 1. do 8. razreda. To se smatra primarnom zadaćom ukupnog odgoja i
obazovanja. Zato što je likovni odgoj i obrazovanje od primarne važnosti za pravilan
razvoj djece, učenika i predškolske djece. Likovno izražavanje nije samo likovni odgoj
i ne odgaja buduće umjetnike, već ima zadaću razvoja vizualne percepcije, esteskog
odgoja i edukacije, bez kojega držimo kako nema cjelovite ličnosti. Jednako tako ono
razvija sve kanale kreativnosti kao stava koji je nužan suvremenom čovjeku, a da pritom
ono nije jedino koje taj stav razvija. Međutim, plastično opažanje i spoznavanje isključivo
su u domeni vizualnog odgoja i obrazovanja, a to je već jak argument.