strana 1 od 1

NA OMIŠKOJ STINI (3)

Uzbudljive omiške ljetne večeri

Ljeti je grad pretrpan ljudima tako da nije lako hodati njegovim uličicama. Tada se zbivaju najvažnije društvene i kulturne zabave i cijeli grad odjekuje od izazova života, grad poludi od svega što ga spopadne u jeku sezone. Toj impresivnoj predstavi ne mogu odoljeti ni mladi ni stari, veći dio Omiša za ljetnih večeri valjda i ne spava, pa ni Shakespeare ne bi našao valjanu temu za svoj dramski ljetni san. Omiš je izuzetan grad izazivača!

piše Anatolij KUDRJAVCEV

Omiš je ljeti pretrpan posjetiteljima i raznim namjernicima, tako da je gotovo teško hodati njegovim uličicama. Njihova uskost nije predvidjela toliku najezdu dvonožaca razjapljenih usta, uglavnom nesnalažljivih i iznenađenih, dvonožaca koji se sukobljuju s oblicima te svojom nametljivom nespretnošću ometaju ostale hodače. Osim toga, sve su te ulice ispunjene kafićima i gostionicama čiji štekati osvajaju gotovo svaki slobodni četvorni metar prostora u samom gradskom središtu. Te bezbrojne pješačke smetnje naprosto vam oduzimaju mogućnost dostojanstveno neovisničkoga promatranja ambijenta. Nije li to razlog da se Omiš, s promatračkim namjerama, prestane posjećivati ljeti, u onoj tzv. špici turističke sezone?

Grad izazivača

Ali kada ćete ako ne onda kad se tu zbivaju najvažnije društvene i kulturne zabave te kad cijeli grad odjekuje od svih mogućih izazova života? Jer kad Omiš poludi od svega onoga što ga spopadne u jeku sezone, onda je to najuzbudljivija galama, impresivnija od TV emisija, predstava kojoj ne mogu odoljeti ni mladi ni stari. Veći dio Omiša za ljetnih večeri valjda i ne spava, pa tu Shakespeare ne bi našao valjanu temu za svoj dramski ljetni san. Ali zato se, nedvojbeno, popiju epske količine piva i ostalih oblika tekućine, a noćni povjetarac ima pune ruke posla oko rastjerivanja oblaka duhanskog dima što ih proizvode mladi pustolovi i pustolovke pred zatvorenim vratima omiških kuća.
Omiš je izuzetan grad izazivača. Raspored mu je takav da žestoko poziva na nekakve posebne duhovne odnose koji su istodobno nježni i vatreni. Zbog te dvojnosti u Omišu nije lako postati pjesnik mada tu sa svih strana stižu lirski izazovi i dramski razlozi.

"Kuća sretnog čovjeka"

Doduše, grad ima i imao je svojih umjetničkih značajnika koji su uspjeli izdržati taj pritisak dilema i pretvoriti ga u nadahnuće. Omišani se sa sjetom i s ponosom sjećaju svog književnika Ivana Katušića koji ih je, fizički, zauvijek napustio prije više od dva desetljeća. Šteta je što taj suptilni pisac nije ostavio i neki roman o svojem Omišu, srodan onomu Dalmacijo, stara Dalmacijo, koji potresno zbori o Splitu, gdje je 1979. godine i objavljen. Ali je barem ostavio 1984. godine objavljenu knjigu Omiš, koja danas može poslužiti kao povijesno-turistički vodič i duhovni putokaz mislima.
Razne pjesnike trebalo bi, naprosto, slati u Omiš kako bi tu stekli neke neočekivane poticaje za svoje inspiracije. Ne može se, naime, ostati hladnim u tomu ozračju ispunjenom zornim izazovima svih vrsta i u tolikom mnoštvu povijesnih vragolija koje proviruju iz svakoga kutka. A Katušić je bio pronicljivi opažatelj zornosti, u kojima je prepoznavao značajne duhovne sastojke. Eto, u jednoj od glavnih gradskih arterija nalazi se kuća sa znakovitim natpisom Gracias ago tibi Domnine, quia fui in hoc mundo. Dakle, Hvala ti Gospodine što sam živio na ovome svijetu. Upravo tu kuću Katušić, čije ime danas nosi jedna obližnja ulica, naziva kućom sretnog čovjeka, čija sreća - kako pisac primjećuje - prema krovištu slabi: na prvom katu je manje raskošni prozor, a na drugom je posve malen i siromašan.

Zastupnici omiškog duha

Ali Omiš ima i svojih kulturnjaka koji intenzivno zastupaju duh grada i okružja. Znanstvenik Bože Mimica, inače pasionirani numizmatičar visoke reputacije, upravo je objavio veliku i značajnu knjigu Omiška krajina, Poljica i Makarsko primorje, u kojoj, među ostalim, detaljno niže i istražuje povijesne i arheološke podatke vezane uz Omiš, kojemu tako na čestit način izražava ljubav i odanost, mada već odavno živi u Rijeci.
Značajni su i kulturološki prilozi ing. Antuna Fagarazzija, urednika lista Informacije, omiškoga ogranka Hrvatsko-njemačkoga društva, pa kroničara Omiša — Mira i Vida Mimice, pa omiška sjećanja Ede Pivčevića itd. Impresivna je i nedavna pojava Omiškog ljetopisa Župe Sv. Mihovila Arhanđela, čiji je glavni urednik Ivan Banić, i u čijemu prvom broju možete zateći cijeli niz izvanredno zanimljivih radova, vezanih uz naročitosti Omiša.
Imponira i podatak da se u gradu i u njegovom okružju od 1990. neprekidno održava kulturno-sportska i turistička manifestacija Omiško ljeto. U raznolikim priredbama pojavljivali su se i ugledni domaći i strani umjetnici, što je još jedan živ dokaz kulturološkoga renomea koji Omiš uživa u širokim razmjerima. Uostalom, što i Omiš ne bi očekivao da ga jednog dana proglase hrvatskim gradom kulture? Nama svašta nedostaje, ali sportaša i kulture imamo za izvoz. Čak i u sušnim godinama.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.