Mali oglasnik Portal SD Trafika Marketing Otvoreno more Izdanja
[Povratak na naslovnu stranu]
četvrtak, 18.9.2003.
  novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
mozaik
crna kronika
  dalmacija
split
županija
zadar
šibenik
dubrovnik
bih
  reflektor
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
  impresum
prometni vodič
kretanje brodova
mali oglasi
  kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar



 
strana 1 od 1

DALMATINA - CESTA DUGA 2000 GODINA (5)

Strategija bespuća

Prejasna, Serenissima Republika, koja nikad nije htjela opskrbiti dugi obalni pojas istočnog Jadrana solidnim cestama, nije to radila zato što bi duždevi bili štedljivi. Ceste, da su postojale, omogućile bi Turcima (i Austrijancima) da joj lakše skoče za vrat! Putovi u Dalmaciji počeli su se graditi tek kada je stigao gospodar koji nije kontrolirao more

piše Marin KUZMIĆ

Već je francuski maršal Auguste Marmont zaključio zašto Mlečanima, koji vladaju Dalmacijom skoro četiri stoljeća (od početka 15. do konca 18. stoljeća) i stalno prometuju i trguju isključivo morem, odgovara besputnost i prometne teškoće u toj našoj pokrajini. Zapuštene komunikacije Dalmaciju su izolirale i štitile od turske najezde. Prijevoz uduž obale, piše Marmont u Memoarima, odvijao se morskim putem i nitko ga Mlečanima nije mogao zapriječiti. Njima nije bila potrebna uzdužna cesta, čak da su je i imali, ne bi se bili njome služili. Bili u suprotnom položaju od nas. Budući da se za prijevoz nismo mogli koristiti morskim putovima, bile su nam potrebne ceste.

Od Karoline do Lujzijane

Trasiranje suvremenih kolnih cesta počinje tek u 18. stoljeću, ali samo na gornjoj jadranskoj obali koja je pod austrijskom vlašću. Habsburgovac Karlo VI. (1711.-1740.) u prometnoj je vezi s obalom vidio šansu za razvoj trgovine i ukupnoga gospodarstva. Stoga gradi Karolinu (stara Karolinška cesta, započeta 1726., a završena 1728., koja po njemu dobiva i ime) od Karlovca do Rijeke i Bakra. Isti car izgradio je i prvu usku cestu (za mazgovni promet) preko Velebita, od Karlobaga do Gospića.
U doba Marije Terezije i njenog sina Josipa II. (druga polovica 18. stoljeća), u vrijeme Vojne krajine - počinje gradnja mnogih važnih cesta. Jozefinska cesta (Jozefina), duga 113 kilometara, od Karlovca preko Josipdola i Vratnika na Senj, građena je od 1770. do 1779. Ime dobiva po caru Josipu II. Za kratkotrajne francuske vladavine početkom 19. stoljeća dovršena je Lujzijana, Lujzinska cesta, od Karlovca do Rijeke, inače jedna od najboljih u tadašnjoj Europi. Gradi je inženjer Filip Vukasović s novci i Primorci, kako se sam izrazio. Nazvana je po Bonapartinoj drugoj ženi Mariji Lujizi, kćeri austrijskog cara Franje I.
Cestogradnja se nastavlja i u 19. stoljeću kada je izgrađeno nekoliko planinskih cesta koje su vodile s mora u unutrašnjost. Te ceste, više puta rekonstruirane, postoje i danas. Kasnije, građena je i Terezijanska cesta od Gospića na Karlobag (rekonstruirana za kolni promet). U Hrvatskom primorju izgrađena je priobalna cesta od Karlobaga preko Jablanca, Svetog Jurja, Senja i Novog Vinodolskog do Rijeke. U stručnoj cestograditeljskoj literaturi može se naći mišljenje da su, prema načinu gradnje, te ceste bile prava remek-djela. Izgradnjom Karoline i, kasnije, ceste Zagreb-Karlovac, Zagreb je još 1750. godine dobio cestovnu vezu s morem. Međutim, buđenje cestogradnje tijekom 18. stoljeća nije zahvatilo Dalmaciju. Prilike se mijenjaju tek 1806. dolaskom Napoleonove armije.

Cesta umjesto flote

Stara cesta Senj-Karlobag, do dolaska Francuza buđenje cestogradnje nije bilo zahvatilo DalmacijuVidjeli smo da razlozi zbog kojih Venecija nikad nije htjela opskrbiti dugi obalni pojas istočnog Jadrana solidnim cestama, nisu bili u inače poznatoj škrtosti i štedljivosti njenih duždeva. Ceste, da su postojale, omogućile bi Turcima (i Austrijancima) da im lakše skoče za vrat! Zato su se putovi u Dalmaciji opet počeli graditi tek kada je stigao gospodar koji je prostorom od hrvatske granice, odnosno od Zadra, pa do Boke, morao upravljati i strateški ga nadgledati bez pomoći ratne flote. Da bi u takvim okolnostima vladao Dalmacijom, upravljaču nije preostalo ništa drugo nego da - izgradi dobre ceste.
Nakon što je Bonaparte 1797. godine skinuo s povijesne pozornice Lava sv. Marka, poslije 377 godina mletačkoga gospodstva (i kratkog devetgodišnjeg austrijskog zaposjednuća), u Dalmaciju u prvoj polovici 1806. godine ulaze Francuzi koji aneksijom pripajaju njezinu obalu talijanskom ogranku Imperije sa sjedištem u Milanu. Od 1909. Dalmacija je pak sastavni dio Napoleonove Kraljevine Ilirskih provincija s glavnim gradom Ljubljanom. Kako čitavo to vrijeme Jadranskim morem vlada ruska i engleska flota, eto napokon Carstva kojemu u Dalmaciji trebaju ceste!

Francuzi dolaze

Za svakog koga zanima prva europska modernizacija Dalmacije na svim područjima života, a time i cestogradnje, izvanredno su zanimljivo štivo već spomenuti Memoari Napoleonova maršala Marmonta (objavljeni 1857.), vojnog zapovjednika u Dalmaciji s titulom Vojvode od Dubrovnika, koji je poslije bio i generalni guverner Ilirskih pokrajina. Dijelove njegovih uspomena, na koje ćemo se obilato osloniti u prikazu tog zanimljivog razdoblja naše povijesti, prije dvadesetak godina priredio je, preveo i opskrbio iscrpnim bilješkama vrsni poznavatelj francuskog intermezza u nas, splitski prof. Frano Baras (izdanje Logosa, Split, 1984. godine). Iz te knjige u sljedećim ćemo nastavcima prikazati razdoblje izgradnje Marmontovih cesta, kojima se nakon više od 13 stoljeća u Dalmaciji počeo ponovno uspostavljati sustav rimskih putova, na mnogim mjestima baš njihovim tragom.
U središtu tog sustava, poput nekadašnje Salone, bio je Split iz kojeg se, nakon što su Francuzi za tri godine izgradili najveći dio planiranih prometnica, četirima pravcima kolima moglo stići u tursku Bosnu: preko Palanke Raškovića, preko Bilog Briga, Imotskoga i Opuzena, kao i u sve dalmatinske gradove - Trogir, Šibenik, Zadar, Makarsku, Omiš, Drniš i Sinj i manja mjesta. Velebit je još stajao na putu povezivanja te cestovne mreže u dalmatinskoj Hrvatskoj s onom banskom Hrvatskom i Europom.

(nastavlja se)
 
Još u rubrici:
 


 
 

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

 

 
 
print verzijapošalji e-mailomidi na naslovnicuidi na naslovnicu 1/1