U PRVIH ŠEST UTAKMICAOSJEČKI
NOGOMETAŠI
OSTVARILI POLOVIČAN USPJEH
KARAČIĆEVU KONCEPTU
PUNO POVJERENJE
Prisiljen graditi novu momčad i koncepciju igre momčadi koja se u prethodne dvije
sezone do posljednjeg kola borila za opstanak, trener Branko Karačić oslonio se listom
na domaće nogometaše i zasad uživa potporu klupskog čelništva i navijača. Poslije
Igora Cvitanovića vratio se Stipe Jukić, slijede završni pregovori da isto učini i Dražen
Vidović, a najveći optimisti priželjkuju da u Gradskom vrtu i treći put osvane Nenad
Bjelica iako ga veže čvrsti ugovor s Nijemcima
Prvi predah u nacionalnom prvenstvu, osječki nogometni prvoligaš dočekao je s polovičnim
(ne)uspjehom. Na domaćem travnjaku, "bijelo-plavi" su, redom, svladavali Inker
(3:2), Varteks (3:1) i Marsoniju, ali su se iz Vinkovaca (Cibalia 2:3), Zagreba (Dinamo
0:4) i Rijeke (0:2), također redom, vraćali praznih ruku, ima onih koji su skloni
kritizirati to blještavilo s jedne, one domaće, te nemoći s druge, gostujuće strane.
- U stvaranju jedne nove, nadasve mlade momčadi, u kojoj su sve sami mladi
reprezentativci što govori o njihovom potencijalu (Ljubojević, Buljat, Brkić, Pranjić
i Mikulić nap.a) moramo biti spremni unaprijed se suočiti s oscilacijama - pričao je još
uoči prvenstva, a ponavljao nakon skoro svake utakmice, trener Branko Karačić. - Svako
se iskustvo plaća, pa molim Boga da nas, na svakoj utakmici posluži i sportska sreća.
NOVA ORIJENTACIJA
Dakako, pričati o aktualnom trenutku i ne prisjećati se bliske prošlosti kluba s
desne obale Drave, ne bi imalo smisla. Jer, od nedavne Skupštine, kad je utvrđen niz
gotovo nepremostivih prepreka, uz ostalo i 83 milijuna kuna duga, osječki klub vode novi
ljudi, na čelu s predsjednikom Tihomirom Maršićem, a sve se odrazilo i na stručni igrački
kadar. Uloga šefa stručnog stožera povjerena je nekadašnjem kapetanu i golgeteru,
poslije jedne kraće vrijeme i sportskom direktoru Branku Karačiću, dok je za voditelja
škole nogometa aktiviran također bivši as osječkog nogometa Stjepan Čordaš. Kad je u pitanju igrački kadar, također djelomice zbog
besparice, a možda i ne samo zato (!?). Klub se, također, okrenuo prema vlastitom kadru.
Mnogo, mnogo više nego posljednjih godina, povjerenje su dobili sasvim mladi
i(li)neprovjereni mladići, ali kojima je zajednički imenitelj nogometno educiranje baš
u Gradskom vrtu, ili pak, dotadašnje nastupanje za klubove iz slavonsko-baranjskog ozračja.
Kao veliko proljetno pojačanje primljen je Igor Cvitanović, najbolji strijelac Hrvatske
lige od njena osnutka, kojem se napokon ispunila želja da zaigra i za seniorsku momčad
NK Osijek, a iako je sezona već počela, među "bijelo-plavim" su osvanuli
Stjepan Jukić, povratnik iz Zadra i Inkera, a na treninzima je, ovoga tjedna, bivao i Dražen
Vidović koji se, nakon dosta nes(p)retnih okolnosti, odlučio potražiti dokazivanje u
obližnjoj Velikoj. Kako su ga i u dresu Kamen Ingrada "proganjale" ozljede,
ispao je iz kruga prvotimaca i zaželio se "vlastita doma". I kad se činilo, da
će trener Karačić, eto, imati mnogo širi izbor igrača od postojećeg, naišli su
nesporazumi Vidovića s osječkim čelnicima oko - visine plaće. Zbog toga je neizvjesno
hoće li Vidović i doista opet igrati za matično jato, ili ne...
PRILIKA ČORDAŠU
I umjesto da razdoblje između prvih šest, i preostalih kola jesenskog prvesntva, Karačić
je prisiljen raditi ono što mu je jedino preostalo. Igrači "dopunjuju
akumulatore", dok stručni stožer rješava igračku križaljku. Naime, u subotu u
Gradski vrt stiže Zadar, tjedan dana kasnije i Slaven Belupo, a između ta dva nastupa
Osijek ima i obveze u Kupu Hrvatske. Ono što stvara dodatne glavobolje stručnom stožeru
"bijelo-plavih" svakako su i kartoni.
- Kvintet mladih reprezentativaca nije s nama, a za predstojeći susret sa Zadrom neću moći
računati s kapetanom Špeharomm (kažnjen s tri utakmice zabrane, zbog isključenja
protiv Brođana, nap.a) koji nije igrao ni na Kantridi, ali ni s "požutjelima"
Jospiom Balatincem i Vaskom Božinovskim. Zato ću ovih dana pokušati
"smisliti" tko će zaigrati slijedeće subote.
U toj potrazi, posebice u njegovanju svog ofenzivnog koncepta igre momčadi. Karačić je
posegnuo čak i za mladićima koje je dosad odgurivao u drugi plan. Darko Čordaš koji se
proljetos nametnuo Stanku Poklepoviću i napokon ispunio toliko dugo osobnu želju da
zaigra u momčadi kluba u kojem je "žario i palio" njegov otac Stjepan, ali i u
kojem je on (Darko) prošao nogometno školovanje nadajući se da će jednom postati i
prvotimac, na velikoj sceni reflektorima obasjanog travnjaka Gradskog vrta, zacijelo će
pokušati nadomjestiti Špehara. Jer, Čordaševe neprijeporne mogućnosti i sklonosti
prema organizaciji igre i ugrožavanju suparničkih vratiju, stvorili su ozračje u kojem
je baš on glavni kandidat za preuzimanje dirigentske palice. Bez obzira što se, u svojoj
mladalačkoj nestrpljivosti, zamalo nije opet otisnuo iz Osijeka. Spominjao se tada Slaven
Belupo, kao novo odredište... Sada će baš Čordašev zadatak, uz ostalo, biti i upošljavanje
Igora Cvitanovića i sve boljeg mladog reprezentativca Gorana Ljubojevića u vršku
napada. Očito je, da u Gradskom vrtu ove sezone pušu neki novi, prirodniji vjetrovi od
onih iz minulih sezona lutanja za vlastitim identitetom, pri čemu su mnogi pojedinačni
interesi "debelo" nadvlada(va)li klupske. Za poželjeti je, u ime osječkih
kibica, da Karačića i njegove ideje doista pomogne sreća, a još snažnije podrže
Kohorta i ostali navijači. Dogodi li se i ono, što je zasad samo fikcija, pa u matičnom
jatu opet osvane Nenad Bjelica, sada član bundesligaša Kaiserslauterna bez mnogo minutaže,
možda se Osijek, doista, vrati gdje mu je mjesto.
Bogata tradicija, status prvoligaša u posljednjih 25 godina, s nizom atraktivnih imena
proizašlih iz osječkog "inkubatora" daju za pravo onima koji žele vidjeti
Osijek opet u samom vrhu hrvatskog nogometa. Zato ni nije neobično, da se, u pregovorima
koji se vode ovih dana, oko načina nagrađivanja učinka nogometnih profesionalaca,
premije spominju samo u slučaju plasmana u vodeći kvartet. A za plasman u Ligu za
prvaka, navodno, svakom bi igraču, pripala nagrada od po pet tisuća eura..., što, bar
za osječke prilike, uopće nije mali novac. Dapače!