Šef Vlade i
predsjednik SDP-a u subotu je na neformalnome maksimirskom stranačkom druženju, uz
kartanje, coca-colu i tamburaše, najavio kako njegova stranka u nedjelju počinje
predizbornu kampanju. Baš na svetu nedilju. Ivica Račan je tako "podebljao"
izjavu od prije pet dana kako će izbori "najverojatnije" biti 23. studenog ove
godine, premda, u svom stilu, nije to ni u subotu sto posto potvrdio. SDP, jednostavno, počinje
kampanju, a hoće li izbori biti baš 23. studenog, još ostaje u domeni
"najvjerojatnije".
Takav je Račan političar - sve ono što u sebi nosi i najmanju zrno nesigurnosti on odlaže
do zadnje sekunde. U toj igri on je najjači, ima najjače živce (nervozna reagiranja
drugih političara na tu najavu to nedvosmisleno potvrđuju), a to što za to vrijeme
znaju pasti brojne "kolateralne žrtve" takvog pristupa umijeću politike, njega
previše ne zabrinjava.
SDP, dakle, kreće u kampanju, a s njim, snagom inercije, i ostale vladajuće i oporbene
stranke. U korist vladajućima u ovo predizborno vrijeme s ekonomske strane idu iznimno
povoljni makroekonomski uspjesi, od rasta bruto-društvenog proizvoda do preokreta, makar
blagog, u trendu (ne)zapošljavanja. Gospodarski gledano, najjači adut sadašnje vlasti
je početak i realizacija izgradnje planiranih dijelova autoceste Zagreb — Split. To je
jedan od rijetkih primjera na kojem se vidjelo da koalicijska vlast ne mulja, nego da se
tamo stvarno nešto gradi od love koju svi izdvajamo u državni proračun. A to porezni
obveznici jedino cijene. Jaki negativni makroekonomski učinci Račanove Vlade ogledaju se
u ukupnom inozemnom dugu naraslom do granice izdržljivosti te nastavku jačanja uvoza
roba u odnosu na izvoz.
Politički gledano, Hrvatska unatoč posljednjim, ne baš benignim incidentima na
srpsko-hrvatskim relacijama na području od posebne državne skrbi, nije imala tako dobru
unutarnju političku situaciju. Doduše, pokretanje afera s HDZ-ovim "političkim
reketarenjem" iz prošlih vremena najavljuje mnogo grđu predizbornu političku bitku
od one koja se očekivala, ali ne čini se da bi to moglo prouzročiti unutarnjopolitičku
destabilizaciju. Akcija Ministarstva branitelja o konačnom razotkrivanju lažnih invalida
Domovinskog rata dovest će također do usijanja, ali osim što je zakasnjela, na nju
nitko razuman ne bi trebao imati prigovora (osim ako se ne budu događale i ponavljale
krupnije pogreške u eventualnom javnom prozivanju stvarnih vojnih invalida i njihovih
povlastica).
Vanjskopolitička situacija je obilježena prije svega aktualnim "hladnim ratom"
sa Slovenijom oko proglašenja gospodarskog pojasa te koškanjem s BiH oko izgradnje
autoceste kroz tu državu. Ovdje treba reći da koliko god se Slovenci bahato postavljaju
prema Hrvatima u slučaju naših sporova, toliko se u potonjem slučaju Hrvatska postavila
paternalistički prema BiH. Naravno, u vanjskoj politici vuku se repovi oko postavljanja
Hrvatske u vezi s napadom SAD-a i saveznika na Irak te slanja naših vojnika u Afganistan
i, još gore, eventualno u Irak.
Od "civilnih" tema koje će biti aktualne u ovo predizborno vrijeme bit će
sigurno još rasprave oko ljetnih požara, a u prvi plan će doći i slučaj djevojčica
oboljelih od side, Ele i Nine. Bit će, dalje, više nego zanimljivo kako će se
sindikalne središnjice aktivirati, hoće li doći do nekih "slučajnih" većih
štrajkova i prosvjeda te da li će svoje članstvo pozvati za ili protiv Vlade ili neke
stranke, ili će biti neutralni. Bitka koja upravo traje u SSSH-u ima nesumnjive političke
korijene i o njezinu ishodu će ovisiti i stav tog sindikata, makar i krnjeg, na izborima.
Od nevladinih udruga tipično HDZ-ovsku reakciju je kod Gorana Granića, potpredsjednika
Vlade, već izazvalo izvješće Human Right Watcha. "Nije korektno isticati samo
incidente", ustvrdio je Granić, a trebao je samo dodati da ih posebno nije korektno
isticati u predizborno vrijeme.
Naravno, uza sve ovo, predstojeći izbori će se dobrim dijelom odvijati u sasvim
konkretnom kontekstu odnosa s Haaškim sudom te maglovitog futurističkog ulaska u EU ,
ali s konkretnim odgovorima na četiri tisuće pitanja koja nam je ista ta Europa
postavila. Pitanje pristupa Europi će se, međutim, s vremenom sve više detabuizirati i
može se očekivati kako će se do 2007. Hrvati mnogo kritičkije odnositi prema ulasku u
EU. Treba se nadati samo kako će ta kritika biti racionalna, a ne demagoška i
paranoidna.
A rezultati izbora? HDZ će biti najjači, pa SDP, a o rezultatima njihovih
"saveznika" ovisit će tko će dovršiti autoceste i pokušati nas odvesti u
Europu.