Nije dovoljno izvjesiti cijenu iznad ili ispod police, već ona mora biti istaknuta na
svakom artiklu. Obvezna je i deklaracija na hrvatskom jeziku, s podacima o proizvođaču,
dobavljaču i roku uporabe
Piše Božica BABIĆ
Hrvatska ovoga ponedjeljka konačno staje uz bok zemalja koje stanje na tržištu
reguliraju i Zakonom o zaštiti potrošača. Iako je usvojen uz jednogodišnje kašnjenje,
u odnosu na obvezu iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU-u, zakon je i prije
nego mu je ovog 8. rujna počela primjena izazvao proturječje među resornim adresama.
Kako je krenulo, valja pretpostaviti da će proteći mjeseci dok se i potrošači i
trgovci valjano ne educiraju o pravima, ali i obvezama koje pred njih postavlja novi
zakon. Za sada se, što u nas i nije neobično, najspornijim
pokazao možda najbanalniji detalj. Riječ je o članku 15. u kojem stoji: "Ambalaža
u obliku vrećica i torbi koje imaju logotip i/ili naziv proizvođača ili trgovca, smatra
se promidžbenim sredstvom. Takvu ambalažu trgovac ne smije naplatiti." U Cehu
trgovaca tvrde kako proizvod uglavnom ima svoju ambalažu pa se vrećice ili torbe ne mogu
smatrati ambalažom. Vječiti rivali, dvije nacionalne udruge za zaštitu potrošača, u
ovom su slučaju suglasne: reklamne vrećice i torbe kupci ne trebaju trgovcima dodatno
plaćati.
Budući da još nije imenovan nezavisni regulator koji presuđuje u sporovima, nastavit će
se šaroliko ponašanje trgovaca. Kerum, primjerice, ne naplaćuje vrećice, Mercator
jednu vrstu, a drugu ne, a kod ostalih plaćanje je uglavnom obvezno. Prema podacima koje
nitko od trgovaca ne želi potvrditi, ali ih i ne osporava, Konzum godišnje od prodaje
vrećica utrži oko tri milijuna kuna, Getro dva, a talijanski Ipercoop u samo dva
hipermarketa u metropoli, oko milijun kuna.
Unatoč nedostacima, zakon ipak prvi put u povijesti domaćeg tržišta potrošačima jamči
zaštitu posebno značajnu prema samovolji kompanija koje drže poziciju monopola u
sektoru javnih usluga. Tako za svaku uslugu skuplju od 500 kuna isporučitelj mora dati ne
samo račun nego i radni nalog s opisom obavljenih radova i utrošenog materijala.
Proizvode kojima istječe rok valjanosti ili imaju grešku druge naravi, trgovac mora
posebno izdvojiti i kupce vidno upozoriti na manjkavosti. Izdavanje računa ili očitovanje
mjernih instrumenata (potrošnja struje ili plina) ne smije se posebno naplaćivati, neki
su detalji novog zakona.
Deklaracija je obvezna uz svaki proizvod, s točnim podacima o proizvođaču, dobavljaču
te rokom uporabe, i to na hrvatskom jeziku. Na svakom pojedinom artiklu od sada mora biti
istaknuta cijena. Nije dovoljno izvjesiti je iznad ili ispod police.
Trgovac koji prigodom ponude proizvoda ili usluge kupcu obećava dobitak u obliku nagrade
ili daje slične izjave te ga dovede u zabludu da je dobitnik, morat će dati nagradu bez
odgađanja makar kupac ne kupi ništa, stoji također u zakonu.
Zakonodavac je u dijelu sankcija, čini se, ozbiljno shvatio situaciju i utvrdio dosta
drastične kazne. Ne zamijeni li trgovac na zahtjev kupca proizvod koji ima nedostatak ili
odbije vratiti novac, suočen je s kaznom od 3000 do 50.000 kuna. Isti je raspon kazne
namijenjen i u slučaju odbijanja potpisivanja ugovora o prodaji proizvoda ili usluge,
odnosno ako bez opravdanih razloga prodavatelj potpisani ugovor ne ispuni u ugovorenom
vremenu.
Prodavatelji roba i usluga imali su pripremni rok od dva mjeseca u kojemu su, među
ostalim, morali osnovati i mješovita povjerenstva od svojih zaposlenika i predstavnika
udruga za zaštitu potrošača, koja će rješavati eventualne reklamacije i sporove.
Na prste jedne ruke daju se izbrojiti tvrtke koje su odradile tu zadaću pa se
pretpostavlja da će trebati vremena dok praksa uhvati korak sa zakonom. Koliko će to
trajati i kakvi će biti efekti, najviše ovisi, naravno, o ustrajnosti potrošača.
Besplatno zaprječavanje poziva
Ugovor o korištenju usluga priključka i/ili pristupa javnoj telekomunikacijskoj mreži,
davatelj usluga mora s potrošačem sklopiti u pisanom obliku gdje će, među ostalim,
biti utvrđen i način rješavanja eventualnih sporova.
Prodavatelj mora potrošaču na njegov zahtjev omogućiti i besplatno zaprječavanje određenih
vrsta odlaznih poziva, odnosno poziva na određene vrste brojeva. Radi izbjegavanja
sporova, prodavatelj javnih govornih usluga mora potrošaču omogućiti nadzor i kontrolu
troškova u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži (čl. 22-27).
Nedostaju sredstva
Zakon o zaštiti potrošača krenuo je u primjenu, a u državnom proračunu nema
pozicije s kunama rezerviranim ni za tu svrhu ni za Nacionalni program zaštite potrošača,
koji tek treba izraditi. Valja očekivati da će najavljeno "fino restrukturiranje
proračuna" u Banskim dvorima iskoristiti i za ispravak ovoga propusta. Već dvije
godine na čekanju je donacija Europske komisije, koja je za edukaciju državne
administracije i savjetodavnih tijela dala 1,2 milijuna eura, uz obvezu da i Vlada RH iz
proračuna izdvoji toliko.