strana 1 od 3

RAZGOVOR PROF. DR. Šime ŽUPANOVIĆ, EKSPERT UN-a U MIRU,
IZNOSI ALARMANTNE PODATKE

U JADRANU JE 40 POSTO MANJE RIBE

Kako mi nismo proglasili gospodarski pojas nije čudno što talijanski koćari po tom dijelu toliko oru da ćemo uskoro imati jadransku pustinju - ističe dr. Županović
Od ukupne površine na Mediteranu za ribolov kočama, koja iznosi 2430 km, na Jadran otpada tek 130 kilometara. Međutim, u našem se moru ulovi čak 20 posto ili jedna petina ukupnog ulova

Piše Lola Wright

U posljednjih deset godina riblji fond u Jadranu smanjio se za gotovo 40 posto zbog preintenzivnog ribolova koćama talijanskih ribara. Ovaj alarmantni podatak čuli smo od autora studije "Ribarstvo Jadrana i gospodarski pojas" prof. dr. Šime Županovića, eksperta Ujedinjenih naroda u miru, koji je objavio više od 300 radova u domaćim i međunarodnim znanstvenim časopisima. Poznati znanstvenik objašnjava:
Jadransko more iz godine u godinu postaje sve siromašnije. Uzrok tom siromaštvu je, dakle, preintenzivno iskorištavanje ribljeg fonda koje poduzimaju talijanski ribari, s time što posljednjih godina većinu njihova ulova čini iskorištavanje našega gospodarskog pojasa, koji je dio otvorenog mora. Prema stupnju iskorištavanja Jadran spada u red najugroženijih mora u Mediteranu. Najpovoljniji optimalni ulov u Jadranu već je odavno prekoračen i zbog toga imamo prelov ili prekomjerni lov.

Najugroženiji oslići i škampi

Koje su vrste najugroženije?
Oslići, ugotice i raže, a od rakova su posebno izlovljeni škampi.
Kako se to može riješiti?
Često ističemo kako je smrtnost od lova puno veća od prirodne smrtnosti riba, pa ukupni fond u Jadranu postaje sve manji. Zato se postavlja pitanje zašto Republika Hrvatska još odugovlači s proglašenjem svoga isključivoga gospodarskog pojasa koji je na konferenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora 1982. godine usvojen kao novi objekt općega međunarodnog prava. Kako mi nismo proglasili gospodarski pojas, on je i dalje dio slobodnog otvorenog mora u kojemu, osim Talijana, mogu loviti Korejci, Japanci i svi drugi ribari. Nije zato čudno što Talijani po tom dijelu oru tako da će uskoro i taj dio naše isključive gospodarske zone postati jadranska pustinja, kao što je to slučaj u ostalom dijelu otvorenog Jadrana. Posljedice preintenzivnog lova ribara iz susjedne zemlje vidljive su u hrvatskome moru i zbog toga nije isključena mogućnost da naš gospodarski pojas bude potpuno opustošen. Kako gospodarski pojas graniči s našim teritorijanim morem - sve je manje ribe i ostalih organizama i u tom teritorijalnome moru, kao i u unutarnjim vodama.
Kako su iskorišteni morski resursi na Mediteranu?
Ukupna površina Mediterana do 400 metara dubine u kojoj se obavlja komercijalni lov koćom iznosi 2430 kilometara četvornih. Od te površine na Jadran otpada 130 kilometara četvornih, a na ostalih 10 mora u Mediteranu 2300 kilometara četvornih. Područje za ekspolataciju do 400 metara dubine u Jadranu prema tome iznosi samo 5,3 posto, dok ulov u Jadranu u odnosu na ulov u Mediteranu iznosi oko 20 posto ili jednu petinu ukupnog ulova, i to upravo zahvaljujući preintenzivnom lovu talijanskih koćara dubinskom povlačnom mrežom u cijelom Jadranu. To je zaista katastrofa za Jadran jer ima znatnog utjecaja i na čitav njegov riblji fond. Naše teritorijalno more i unutarnje morske vode zbog toga postaju sve siromašnije.
Imate li kakve konkretne podatke o ulovu talijanskih ribara?
Italija je u 1988. godini iz Jadrana izvlačila oko 250.000 tona ribe i ostalih jestivih beskralježnjaka. Godine 1999. ulov talijanskih ribara iznosio je oko 150.000 tona, što je gotovo 100.000 tona manje. Prema tome od 1982. do 1987. godine u Jadranu su talijanski ribari lovili prosječno 224.000 tona morskih proizvoda, od čega više od 80.000 tona bijele pridnene ribe. Ako, dakle, izračunamo ulov talijanskih ribara od 1982. do 1999. godine, riblji fond u Jadranu zbog preintenzivnog iskorištavanja naših susjeda smanjio se za gotovo 40 posto.
Što je s ulovom hrvatskih ribara?
Naš ulov od 1992. do 1999. godine prosječno iznosi od 15.000 do 26.000 tona, što ukazuje kako Talijani dominiraju u ekspoloataciji cijelog Jadrana. Različiti intenzitet iskorištavanja ribljih naselja između talijanskih i hrvatskih ribara ide na štetu ribljeg bogatstva u našem dijelu teritorijalnog mora. To se naročito odražava u zonama teritorijalnog mora gdje naši ribari slabo ili nikako ne love, a u koje upadaju talijanski koćari i nemilosrdno ih pustoše. Opadanje ribljeg fonda u našem teritorijalnome moru posljedica je postupne difuzije ribljih populacija koje su izazvane različitim intenzitetom ribolova s jedne i druge strane. Prema tome, svako daljnje odugovlačenje proglašenja našega gospodarskog pojasa ide na štetu hrvatskog ribarstva, a u korist talijanskih ribara jer bez proglašenja nema isključive ekonomske zone - EEZ.

Pojas bez čekanja

Što će se dogoditi ako se uskoro ne proglasi gospodarski pojas?
Ako se taj gospodarski pojas što prije ne proglasi, imat ćemo, nažalost, još težu situaciju u našim teritorijalnim i unutarnjim morskim vodama. Ribe će biti sve manje. Riba će, također, postajati sve manja i na taj način će se spriječiti njezina reprodukcija. A, političari ko političari, vjerojatno će kazati kako su tanjuri postali sve veći i zato je riba u njima sve manja.
Jesu li znanstvenici ukazali na opasnosti od prelova?
Znanstvenici su opominjali političare na katastrofalne učinke prelova u našem Jadranu, ali, na žalost, moćnici zabijaju glave u pijesak i misle na kratki rok. Zato, po mome mišljenju, ako se ne poduzmu radikalne mjere i ne proglasi što prije naš gospodarski pojas, jadranski morski ekosustav bit će uništen i riba će postati rijetka poslastica. Jednom riječju, ako mi sada ne spriječimo prelov, ribarenje će nestati.
Zanimljivo je da sada u hrvatskom dijelu gospodarskog pojasa, takoreći, uopće ne love naši ribari, već se drže ko pijan plota unutrašnjih morskih voda. Ako budemo čekali s proglašenjem našeg gospodarskog pojasa, koji nam pripada po međunarodnom pravu mora, imat ćemo, ponavljam, jadransku pustinju, pa da onda i krenemo u akciju ili diplomatsku reakciju - već će biti kasno. Na taj način dogodit će se dvostruka šteta. Bit će uništen naš gospodarski pojas - EEZ, a to će se negativno odraziti na gustoću ribljih naselja ne samo u našem teritorijalnom moru već i u našim unutarnjim vodama. Čini se kao da za nas ne vrijede konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. godine kada je postignut konsenzus o širini gospodarskog pojasa. Jer, i ako nije dio suverenosti obalne države, zemlja u tom pojasu uživa određena suverena prava koja su pretežno gospodarske naravi.

Maćehinski odnos prema moru

Kako tumačite tako loš odnos odgovornih prema moru?
U stručnim krugovima često se pitamo: je li tko u ovoj Lijepoj našoj odgovoran za stanje u kojem se nalazi naše ribarstvo danas?! I dokle će se taj maćehinski odnos prema našem moru i morskom ribarstvu tolerirati, naročito kada je posrijedi naš gospodarski pojas i uništavanje živih bogatstava mora koja, uglavnom, postaju sve više plijenom stranih ribara jer još uvijek nije proglašen taj pojas.
Da bi bio priznat kod međunarodne zajednice, mora biti proglašen gospodarski pojas i tek tada on prestaje biti dio otvorenog mora i postaje EEZ sa svim pravno relevantnim posljedicama. Tako zbog neshvaćanja važnosti našeg mora i morskog ribarstva u našem gospodarstvu imamo još jednu tragediju hrvatskog mora. Još u 3. mileniju počeli smo darivati naše more i prepuštati ga na milost i nemilost stranih ribara koji su ga iskorištavali bez naplate i u našem gospodarskom pojasu, što ga, eto, još uvijek nismo proglasili. To je ujedno i nova nevolja našega morskog ribarstva, vjerojatno i najtragičnija.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.