strana 1 od 2

OTVORENI STUPCI - U POVODU POZIVA NA MEĐUNARODNU
KONFERENCIJU U BEOGRADU O PODJELI "JUGOSLAVENSKOG MORA"

Neću sa Zmagom dijeliti naš Jadran

Ne brinu me toliko apsurdne i za mir opasne postavke Zmage Jelinčiča Plemenitog, brine me nemar, pasivnost i podanički mentalitet naših dužnosnika koji, koliko znam, nisu upozorili Bruxelles sa zahtjevima za revizijom postojećih granica

Piše akademik Davorin RUDOLF

Točno je. Primio sam pismo Zmage Jelinčiča Plemenitog o međunarodnoj konferenciji u rujnu 2003. u Beogradu, na kojoj će Slovenac raspravljati o podjeli "jugoslavenskog mora" između svih država nastalih na tlu nekadašnje Jugoslavije, a isto tako i o unutarnjim granicama nekadašnje SFRJ. Pod pojmom "jugoslavenskog mora" Jelinčič, dakako, razumijeva i more (uključujući, naravno, otoke) pred obalama Republike Hrvatske, koje, kako on veli, Hrvatska nikada nije imala i koje bi sada valjalo podijeliti između Slovenije, Hrvatske, BiH, Srbije i Crne Gore (možda i Makedonije). Poziva me da na tome skupu izložim svoje poglede. O tome je u "Slobodnoj" u četvrtak 24. srpnja objavljena potanja informacija.

Mutavi dužnosnici

Premda se Zmago zabavlja maštarijama, ipak me brine. Pismo koje sam primio napisano je na službenome memorandumu sa zaglavljem "Republika Slovenija, Državni zbor, Poslanska skupina Slovenske nacionalne stranke", ispod naziva je državni grb Republike Slovenije, a na kraju pisma uz ime gospodina Zmage stoji da je "član parlamenta Republike Slovenije, član parlamentarne skupštine Zapadnoeuropske unije i predsjednik Slovenske nacionalne stranke". Nije, dakle, Zmago nikakav mačji kašalj, a ni bezvezni zabavljač, kako ga neki naši prepotentni političari i novinari žele predstaviti. Posebice valja imati na umu ćakulu da Jelinčič Plemeniti javno govori ono što službena Ljubljana misli.
Brine me, dalje, stajalište slovenskog ministra vanjskih poslova Dimitrija Rupela, koji je početkom prosinca 2001. u Hrvatskome saboru izjavio da je Jadransko more pred obalama Hrvatske i Slovenije "bivše jugoslavensko more, a ne more dviju država"! Brine me demokratska javnost Slovenije koja sve to tolerira.
Najviše me, međutim, brine i uzrujava nemar, pasivnost i mutavost hrvatskih državnih funkcionara kojima je dužnost da na takve provokacije reagiraju. I podanički mentalitet pojedinih naših političara i intelektualaca, koji okrivljuju vlastitu državu, Hrvatsku, što se sa Slovenijom inati za "lakat mora" (Vice Vukov), a ima ga toliko, ratuje u Savudrijskoj vali (Piranskome zaljevu) za nekoliko kilograma ribe (potpredsjednik Vlade Goran Granić), a ima ih koji se ljute što kritiziramo Zmagu "kao da Hrvatska nema svoje Zmage Jelinčiče" (Vilko Luncer u "Vjesniku")! Takvih je jadnih primjera hrvatske snishodljivosti, na žalost, u nas mnogo.
Slovenci naše anacionalne dušice posebice vuku za nos pričama kako ćemo uskoro svi u Europu u kojoj nema državnih granica i u kojoj je more zajedničko (ni jedno ni drugo nije točno). Nitko ne pita naše sjeverne susjede zašto kad su toliko europski raspoloženi inzistiraju na ustupcima Hrvatske i "izlazu u otvoreno more" kroz naš državni teritorij, a ne npr. talijanski? Slovenija će se u EU naći prije s Italijom negoli s Hrvatskom.
Zašto nam stižu grube i provokativne poruke iz dežele? Sjećate li se odbačenog i ništavnog ugovora o državnoj hrvatsko-slovenskoj granici koji je parafiran u ljeto 2001.? Desetak godina hrvatski i slovenski su eksperti marljivo obilazili granično područje i na kraju se složili s kopnenom granicom dugom 670 km. Još se moralo obaviti razgraničenje na moru.

Pritisak javnosti

Odjednom je predsjednik Vlade Ivica Račan, tko zna iz kojih pobuda (nikada ih javnosti nije predočio ni pojasnio), rasturio komisiju stručnjaka, imenovao novu, umjesto sveučilišnog profesora Hrvoja Kačića na čelo postavio profesionalnu djelatnicu Ministarstva vanjskih poslova, otišao u deželu i prihvatio slovensku verziju ugovora kojim bi, da je stupio na snagu, Hrvatska prepustila Sloveniji 113,4 čet. km. mora. I još se odrekla, usuprot ustavnoj zabrani, kompaktnog državnog teritorija (mora i podmorja) u tzv. koridoru ("izlazu Slovenije u otvoreno more") površine 46,4 čet. km.! Baš je "Slobodna" objavila moje otvoreno pismo u kojemu sam — kao sveučilišni profesor međunarodnoga prava — upozorio premijera da ne parafira takav ugovor jer je neprihvatljiv i štetan za Hrvatsku. Predsjednik Vlade ja odmahnuo rukom, u radioemisiji nazvao me mrzovoljnim Hrvatom, i ugovor je parafiran.
Premijer i Vlada su gotovo godinu dana javno branili tu blamažu. Na sreću, pobunila se javnost, a i zastupnici u Saboru, pa je Vlada bila prisiljena odbaciti ugovor kao ništavan.
U svim demokracijama premijer bi nakon takva fijaska bio prisiljen demisionirati. Gospodin Račan, na žalost, nema taj osjećaj osobne odgovornosti. A u Saboru je, prigodom debate o povjerenju, ispraćen gotovo s ovacijama koalicijskih zastupnika. Nekadašnji ministar obrane gospodin Jozo Radoš, kojemu je bila primarna dužnost bdjeti nad teritorijalnom cjelovitošću zemlje, izjavio je npr. kako je parafirani ugovor oduvijek podržavao, a gospođa Vesna Pusić da je premijer, parafirajući za Hrvatsku štetan ugovor, samo obavljao svoju redovitu dužnost!
Nekoliko dana nakon što je Zmago Jelinčič 19. svibnja 2003. u našim novinama izjavio da "Hrvatska nikad nije imala more", da je "izgubila Drugi svjetski rat", da bismo se o granici u Istri mogli dogovoriti, a ako ne, "zatražit će cijelu Istru" itd., u Ljubljani je službeno tri dana boravio naš predsjednik Stjepan Mesić. Posjetio je i slovenski Državni zbor (slovenski Sabor). Nisam pročitao u novinskim izvještajima da je bilo što rekao o Zmaginim ili Rupelovim izjavama.
Koliko znam, o Zmaginim za mir opasnim teritorijalnim pretenzijama i zahtjevima za revizijom postojećih granica naša diplomacija nije upozorila Bruxelles, u koji Zmago dolazi kao član parlamentarne skupštine Zapadnoeuropske unije. Nije prosvjedovala u središtu EU-a što u vojarni na brdu Geri (u rubnome području Karlovca), na neprijepornome hrvatskom državnom području, još uvijek stoluju slovenski vojnici (od proglašenja neovisnosti 1991.). Sudjelovao sam u razgovorima hrvatskog i slovenskog predsjednika u Brdu kraj Kranja 1992., kada je predsjednik Kučan izjavio da je dio Gere na kojemu je vojarna — hrvatski teritorij. Slovenci su shvatili s kim imaju posla. Otuda njihova arogancija.

Crnogorci su koristili presedan

Ako se čitatelji sjećaju, nakon savudrijskog (piranskog) debakla, u "Slobodnoj" sam upozorio da će predstavnici Srbije i Crne Gore (u ono vrijeme SR Jugoslavije) inzistirati na "savudrijskome modelu" prigodom razgraničenja u području Bokokotorskoga zaljeva i Prevlake. Premijer Račan je upozorenje nazvao smiješnim. Kad je ugovor Hrvatske sa SR Jugoslavijom o južnoj granici konačno potpisan, sredinom prosinca 2002., javnosti je predočen tekst koji je skandalozan. Naši ustupci su prešli svaku razboritu mjeru.
Premda je ugovor sa SR Jugoslavijom (Crnom Gorom) privremen, primjer je neodgovornosti, našega diplomatskog diletantizma, neznanja i nemara, koji su srozali dignitet države.
Što se zatim zbilo? Glavni hrvatski pregovarač sa SR Jugoslavijom u postupku zaključenja ugovora o razgraničenju u području Bokokotorskog zaljeva, nakon što je taj za nas sramotan ugovor dogovoren i potpisan, imenovan je za hrvatskoga veleposlanika u Londonu. A djelatnica našeg Ministarstva vanjskih poslova, koja je parafirala ugovor sa Slovenijom, ubrzo je unaprijeđena i postavljena za veleposlanicu i pomoćnicu ministra vanjskih poslova! Premijer Račan se pravi Tošo, nikada nije pojasnio svoj dil sa Slovencima, uvjeren da Hrvati sve brzo zaboravljaju. Nedavno je javno zatražio da mu se na izborima u studenome povjeri i sljedeći mandat, jer on i njegova Vlada nisu završili sve poslove. Gospodine Račane, možete mi reći da sam mrzovoljan i zagrižen Hrvat, nabrijani Dalmoš, teški tuđmanovac i što god hoćete, ali vas molim, ostavite uređenje graničnih pitanja nekoj drugoj vladi.
Zaustavljaju me, zovu telefonski, pitaju hoću li prihvatiti poziv Zmage Plemenitog? Danas sam mu odgovorio: neću doći na skup u Beograd jer su postavke sazivača apsolutno neutemeljene, apsurdne i za mir na ovim prostorima opasne.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.