Kako je čudan taj sustav natjecanja: Hrvatska je ubilježila tek jedan poraz i
zavrsila natjecanja na devetom mjestu, dok je recimo Grčka sa četiri poraza - četvrta!
Ali, pravila su bila poznata i prije... Znaš kada moraš biti pravi, a mi nismo bili u
onom nesretnom susretu protiv Australije. Samo jedan kiks i - out!. Ali takav je život,
priznao je to i izbornik Zoran Roje:
Morali smo to dobiti i tu opravdanja više nema. Nismo odradili taj susret kako treba i to
smo skupo platili.
Nije bilo lako niti igračima, trebali su do nedjelje ostati u Barceloni i umjesto da
igraju gledati druge. Svjesni da su bili nadomak velikom rezultatu, a zapravo ostali su
toliko udaljeni od njega. Ne možemo se oteti dojmu da smo imali momčad za završni
kvartet. Jer ova generacija ima iskustva i zrelosti, te dosta utakmica "u
nogama". I samo jednom u Barceloni nisu bili pravi...
Istina bilo je i malih problema, više nespretnosti u izjavama oko nesretnih premija u
Kranju, ali ne vjerujemo da su one toliko utjecale na rezultat. Preveliki su ovo
profesionalci da bi se tako nisko spustili iako je stvorena negativna slika stanja u nasem
stožeru. Šteta, jer da je bilo većih trzavica sigurno naši "dupini" ne bi
odigrali tako motivirano protiv Njemačke i Rusije jer bi im svejedno bilo deveto ili pak
dvanaesto mjesto. Zato su pobjede nad Njemackom i Rusijom bile pitanje časti i morala, a
naši su reprezentativci uspjeli dokazati da im je itekako stalo da se kući vrate
uzdignuta čela. Istina, ne kao osvajači medalje, ali niti kao posljednja vreća za
napucavanje. Analizirajući cijeli nastup vidi se da je bilo lošije nego u Kranju na
Europskom prvenstvu, bilo je i promašaja, ali nije sve izgledalo niti tako loše. Krenimo
utakmicu po utakmicu... HRVATSKA
– MAĐARSKA 7:7 Odlično otvaranje, još smo jednom nadigrali Mađare, zaskočili ih najjačim
oružjem, našom granitnom obranom. I činilo se da ćemo ih dobiti, zapravo imali smo ih
u šaci i ispustili. Provukli su se kroz ušicu igle, sretni jer su znali koliko je važno
ne izgubiti na otvaranju. A nama je ostao samo žal što nismo otišli do kraja, ali one
dvije lopte u vratnicu i jedna u glavu Zsoltana Szecsija zapisane su kao zadnje zapreke
kod 7:7 za veliku pobjedu. HRVATSKA – KANADA 13:3 Ovo je utakmica na kojoj ne bi trebalo trošiti riječi, iako su nam Kanađani
pokazali kako nismo u pravom obrambenom tonusu jer smo primili neke zgoditke koje jedna
ozbiljna momčad sigurno ne bi smjela primiti. HRVATSKA – RUMUNJSKA 12:9 Četiri ili pet golova prednosti. To je bio cilj, do kojega nismo došli.
Ključni susret, jer sa lošim otvaranjem doveli smo sebe u situaciju da budemo sretni i
sa remijem. I onda velika prilika, četrdesetak sekundi prije kraja igrač više i
vratnica Tea Đogasa, a u posljednjim sekundama kontra Nikole Frankovića i novi okvir
gola. Milimetri za četvrtfinale koji bi pokrili lošu igru. A upravo to nam se osvetilo.
To lošije otvaranje susreta umjesto u četvrtfinale odvelo nas je na plutajuću minu. HRVATSKA – AUSTRALIJA 6:10 Sve što je trebalo krenuti po lošem, krenulo je od početka ovog dvoboja. Naši
su se izgubili, nisu bili ni sjena one radne, viteške momčadi. Svatko na svoju stranu pa
što bude. I dogodilo se zlo, "klokani" koji nisu momčad za potcjenjivanje, ali
nisu niti veliki problem su nas "ubili", razmontirali, porazili i ponizili. I
poslali nas u podrum Svjetskog prvenstva. Još i danas ostat će nejasno što se to zbilo
sa našim igračima, jer tako loše nikada nisu odigrali. HRVATSKA – NJEMAČKA 7:3 Kada ti potonu sve lađe teško je isplivati do vrha. Upravo ovaj susret bio je
test snage reprezentacije protiv neugodnih Njemaca koji su sve iznenadili na Europskom
prvenstvu. A ovdje su šutke pali. Sve što je nedostajalo protiv Australaca sada se
isproduciralo u neslućenu kvalitetu. Jako plivanje, čvrsta obrana, kvalitetna
realizacija. Žal za četvrtfinalom postao je jos veći. HRVATSKA – RUSIJA 8:3 Utakmica za ništa koju su naši shvatili kao finale Svjetskog prvenstva i tako
je odigrali, u jednom dahu. Nikola Franković pronašao je pravi ventil za onu nesretnu
vratnicu protiv Rumunja, obrana i Frano Vićan opet su bili na visini. Ali uzalud na kraju
tek deveti. A mogli smo više, puno više.
Zaključak se sam nameće: ovo je trenutno najbolje što imamo u vaterpolu, možda tek
dva-tri igrača koji mogu konkurirati za ulazak u reprezentaciju. Zbog toga treba ove
momke zadržati na okupu i pružiti im kvalitetnu prigodu da se kroz dodatne kvalifikacije
izbore za Atenu i u Ateni pokažu pravo lice. Kvalitet postoji i svu snagu treba samo
pravilno usmjeriti pa da proključa hrvatski vulkan kao na Europskom prvrenstvu u Kranju
kada smo stigli do srebra.
Sačuvati Roju
Nakon neuspjeha u hrvatskom sportu najlakša formula je smijeniti izbornika i stručni
stožer. Ovo u Barceloni je neuspjeh i s tim smo se svi složili, ali sada nam promjene
nisu potrebne. Zato treba zadržati izbornika Zorana Roju i stručni stožer i pustiti ih
da rade i pripremaju "dupine" za težak posao u kvalifikacijama i zašto ne, na
Olimpijskim igrama.
Da ostaviti ih u na kormilu, zvuči li vam to čudno? Vjerujem da je tako, jer novinarska
pera su uvijek za promjene. Već smo zapravo trebali sastaviti i listu kandidata. Međutim
nista od toga.
Zasto zadržati Roju? Prvenstveno zbog kredita koji je stekao srebrom iz Kranja, zatim
vratio je kult reprezentacije da se svi osjećaju odgovornim prema igri, ali i izvan
bazena. Preuzeo je na sebe glavnu krivnju oko poraza protiv Australije ne trazeći
"objektivne razloge". Osim toga igrači mu vjeruju, ima znanje i mirnoću. To je
u ovom trenutku najpotrebnije, ne izgubiti glavu. Naslijedio je prije Kranja širi popis
reprezentativaca koji nije mjenjao, već sa ponuđenim materijalom napravio najviše što
se moglo.
Istina uvijek će biti onih koji će postaviti pitanje, što ako Zoran Roje kao izbornik
ne odvede reprezentaciju na Olimpijadu preko dodatnih kvalifikacija. Istina, što onda?
Što ako mi sada promjenimo izbornika i novi ne uspije ostvariti isti cilj. Opet smo
nigdje, a "potrošili" smo dvojicu stručnjaka. Pa nismo mi država koja
"uzgaja trenere" i da ih imamo na svakom kantunu. Trebamo zaštititi ono što
imamo, jer takvih stručnjaka kod nas je sve manje i manje. I lista kandidata bi, da
postoji, svela se na dva imena. I to je jedan od razloga zašto Roji ponuditi novi ugovor.
Dati mu vremena da pokaže svoje prave mogućnosti jer u ova dva mjeseca obavljen je
veliki posao, a pravi tek prestoji.
OMIŠ: OTVORENO PRVENSTVO HRVATSKE U
DALJINSKOM PLIVANJU
Zna se: MAJCEN!
Reprezentativni slovenski "plavaleci" i mlade članice splitskog Grdelina,
trijumfalno su u Omišu okončali svoj nastup na 1. Otvorenom prvenstvu Hrvatske u
daljinskom plivanju na 10 km, "pokupivši" svih šest pokala namijenjenih
najboljima. Iskusni, 34-godišnji osvajač više europskih, svjetskih i olimpijskih odličja,
Igor Majcen, prvi je dotaknuo kamene skaline Mula, prešavši dionicu od Gradske luke do
Čeline Stanića i natrag, za odličnih 1:56.45, ostavivši u žestokom sprintu najbližeg
pratitelja i konkurenta, klupskog kolegu iz ljubljanske Olimpije, Juru Bučara (1:57.31). Između njih dvojice vodila se cijelim putem velika bitka
kojoj su priključak na čelu pokušavali držati treći Luka Turk (2:04.32) i Alan
Trobonjača (2:05.42). Najbrža je kod žena pak bila Anita Galić (2:14.20), ispred Ines
Šperande (2:17.24) i Branke Šerbo (2:35.52).
Tradicionalno natjecanje na ušću Cetine, poznato i kao Otvoreno prvenstvo Dalmacije,
deseti je put u idealnim uvjetima okupilo niz sjajnih domaćih i stranih "dugoprugaša".
Nakon Lijepe naše na poziv službenog spikera Tonča Tote Baučića i startnog hica
glavnog suca Milivoja Miroslavca, u nadmetanje s morem i suparnicima upustilo se čak 25
natjecatelja.
Nagrade je pobjednicima uručio Petar Kačunko, izaslanik županije Splitsko-dalmatinske
inače glavnog pokrovitelja. Također se priredio i mali masovni maraton na 2000 metara, a
sudjelovalo je 147 rekreativaca različitih uzrasta, od najmlađeg 9-godišnjeg Milana
Marina do njemačkog turista 69-godišnjeg Horsta Bendshneidera, potvrđujući opravdanost
i opredijeljenost vrijednih organizatora za afirmaciju ovog iznimno lijepog i atraktivnog
sporta. Pobijedio je Dragan Bešlić.
Pobjednik Igor Majcen nije krio zadovoljstvo:
Super, oduševljen sam i vrlo sretan. Nemam nikakvih primjedbi, raduje me uspjeh ostvaren
u finišu nad kvalitetnim protivnicima. Ovdje se uvijek izvrsno osjećam i sigurno stiže
ponovno idućeg ljeta.
P. LIVAJIĆ
REZULTATI MARATONA
Muški (10 km) - 1. Igor Majcen (PK Olimpija Ljubljana-barkajiol Lovre Banović)
1:56,45, 2. Jure Bučar (PK Olimpija) 1:57,31, 3. Luka Turk (PK Radovljica) 2:04,32, 4.
Alan Trobonjača (Pharos-Stari Grad) 2:05,42, 5. Goran Škarić (PK Omiš) 2:43,28, 6.
Nikola Buljević (PK Omiš) 2:44,05.
Žene (10 km) - 1. Anita Galić (PK Grdelin-Split-barkajiol Ante Raljević) 2:14,26, 2.
Ines Šperanda (PK Grdelin-Split) 2:17,24, 3. Branka Šerbo (PK Grdelin) 2:35,52...
Mali maraton (2 km) - 1. Dragan Bešlić (VK Jadran) 26,30, 2. Dragan Bakić (POŠK)
26,32, 3. Ivan Roščić (VK Jadran) 26,47, 4. Goran Majlat (Mornar) 27,48, 5. Ante Višić
(Kaštel Sućurac) 28,23...