strana 8 od 11

POST FESTUM NASTUPA NAŠIH PLIVAČA

SAKRIVANJE IZA KOŽULJA

Jedna medalja u nastupu 12 plivača nikako se ne može ocijeniti uspjehom. Možda bi i bio da su preostali naši plivači odradili kvalitetno svoj posao i bili barem na razini svojih rezultata. Na ova natjecanja treba doći samo stopostotno spreman, a ne okupati se u kvalifikacijama. Na Svjetsko prvenstvo dolaze samo najbolji, ne treba voditi ekspediciju od petnaest ljudi, ako samo dvoje ili troje mogu obaviti posao

BARCELONA: Robert RADICA

Jedna medalja iz jednog nastupa u finalu je – stopostotni učinak. Međutim postavlja se pitanje, je li to dovoljno da pozitivnu sliku nastup naših plivača u Barceloni? Istina, nastavljena je tradicija se plivači sa velikih natjecanja vraćaju sa medaljom. I to je ovdje ostvareno. Ali treba jasno i glasno kazati - car je gol! Zbog čega? Prvenstveno zbog činjenice da je plivanje individualan sport u kojem jedna medalja u nastupu 12 plivača nikako ne može biti zadovoljavajući kriterij. Odnosno, bio bi da su preostali naši plivači odradili kvalitetno svoj posao i bili barem na razini svojih rezultata. Istina, ovo je Svjetsko prvenstvo gdje se do medalja može doći samo ako pobjediš i samog sebe i postaviš neke nove granice. Zbog toga na ova natjecanja treba doći samo stopostotno spreman, a ne okupati se u kvalifikacijama. I na taj način okončati natjecanje. Možda smo i prestrogi, s obzirom na uvjete koje u Hrvatskoj imamo, ali u tom slučaju na ovakva natjecanja dolaze samo najbolji, ne treba voditi ekspediciju od petnaest ljudi, ako samo dvoje ili troje mogu obaviti posao.
Istina, mnogi će kazati kako je ovaj nastup ulog u budućnost, ali zaista što su to naši plivači mogli vidjeti nego još dobiti i neke komplekse kada vide kako bazenom jure njihovi suparnici. Jer ni Leisel Jones sa 17 godina ili jos drastičniji primjer Michael Phelps sa 18 godina nisu dugo u plivanju, a već su svjetski rekorderi. Dakle, riječ je tu i o talentu u kojega se ulaže. Proporcionalno tome mogli bi mi recimo ulagati u Sanju Jovanović i od nje za nekoliko godina dobiti barem europsku rekorderku. Ne moramo kao SAD i Ausrtralija imati tim od 120 plivača. Nemamo ni novca za to, ali jedno ili dvoje za vrh bismo mogli "izbaciti" svakih pet-šest godina. Jer, na prvenstvima za mlađe uzraste, pogotovo juniorskim, pokazuje se da imamo darovitih. Pravi posao nastaje kada iz juniora preu medju seniore i tu dolazi rad do izražaja. A mi imamo "materijala" na koji se možemo osloniti.

POZITIVNO: GORDAN I SANJA

Svakako da je svjetski viceprvak Gordan Kožulj zadovoljio sve plivačke ukuse. Drago nam je i zbog Gordana koji je dosta trpio kritike da nije plivač za velika natjecanja u velikim bazenima. Sada je dokazao da to zaista jeste, i to ponovio i u finalu. Dakle probio je sve granice i na tome kapa dolje. Sa ovim srebrom pokriven je njegov slabiji rezultat na 100 leđno. Međutim, kada se čovjek kući vrati sa medaljom sa Svjetskog prvenstva onda je stvarno neukusno tražiti "dlaku u jaju" i biti maliciozan kod ocjene nastupa. Gordan je definitivno "in", sazrio kao plivač i iskoristio sve one prijašnje zamke, da bi ih pretvorio u veliki uspjeh.
Sanja Jovanović je drugačija priča, ona tek počinje i treba joj omogućiti pravi razvojni put dalje. Dokazala je da može bez problema biti medju 15. najboljih na svijetu čak i onda kada ne pliva svoje najbolje vrijeme. Ona je najveća dobit hrvatskog plivanja u koju se jednostavno mora ulagati i treba dalje njegovati ovaj nebrušeni dijamant. Najviše je plivala u Barceloni i što je najvažnije nijednom nije razočarala.

NEUTRALNO: DUJE I PETRA

Ovu smo kategoriju stavili "između". Istina mnogi će pitati zbog čega smo Duju Draganju svrstali pod neutralno kada njegovo 34. mjesto na 100 metara ili 50. mjesto na 50 metara slobodno i nisu baš neki rezultati. Treba reći istinu: Duje Draganja je stigao u Barcelonu ozlijeđen i tu je bio samo da pomogne štafeti u pokušaju da se izbori olimpijska norma. Medjutim srce nije izdržalo samo gledati prvenstvo i pokuao je Duje i solo nešto napraviti. Samo, sve je ispalo na njegovu štetu, malo je dezavuirao dosadašnje rezultate. Dobro je što se i sam uvjerio da ako nije stoposto spreman ne može u elitu i to je dobra škola za ubuduće, iako smo se i ovdje uvjerili da zdravi Duje sa svojim vremenima može lako u A-finale. U ovu kategoriju spada i Petra Banović koja je ovdje u dvije discipline 200 metara mješovito i 200 metara slobodno isplivala svoje rezultate, ali oni nisu na svjetskoj razini. Svejedno nije razočarala, odradila je najbolje što može, a to što je taj isti rezultat daleko od vrha je pokazatelj stanja hrvatskog plivanja.

NEGATIVNO: SVI OSTALI!

Nije riječ samo o plasmanu, koji je najčešće bio iza 25. mjesta, već se radi o tome da nitko od ostalih plivača nije plivao niti blizu svojih najboljih rezultata koji bi bili dovoljni za ulazak u polufinale, a u nekim slučajevima hrvatski rekordi koje drže bili bi dovoljni za veliki oktet. To smeta, taj podbačaj kada nisi ni blizu svojih realnih mogućnosti. Ispada kao da si se došao "okupati". I zbog toga treba procjeniti za ubuduće tko bi mogao ostvariti hrvatski rekord koji donosi izvjesnu kvalitetnu stepenicu. Jer doći samo plivati u kvalifikacijama za popunu liste je vec i smjiešno. Srozava se ugled, pogotovo jer su se mjesec dana ranije na Zlatnom medvjedu u Zagrebu plivali izvrsni rezultati. Ukoliko su svi promašili tempirati formu, onda je to već pitanje struke. Ali neuspjeh svakako ostaje.

DALJINSKO PLIVANJE: ODLIČNI ALEN

Već smo nekako i zaboravili da smo još u prvom tjednu imali nastupe reprezentativaca u daljinskom plivanju. Upravo tako samozatajno je skupina mala pod vodstvom Slavena Šitica prošla kroz Barcelonu. Nije bilo pravog odnosa prema "daljincima", jer, dok su naši stigli večer prije natjecanja svi ostali su tjedan dana trenirali u barcelonskom portu. I kako odmah iz zrakoplova očekivati dobre rezultate? A bilo ih je, prvenstveno kod Alena Trobonjače koji je na pet i deset kilometara ostvario najbolje rezultate, isplivao najbolja hrvatska vremena. To je dovoljno za zadovoljstvo. Dvije mlade dame, 18-godišnja Anita Galić i 17-godišnja Ines Šperanda su ipak premlade za društvo zrelih tridesetogodišnjakinja, pa njihovi rezultati niti ne čude. Zapravo, one će tek za možda četiri godine, tamo 2007. godine u Melbourneu biti u nekoj ozbiljnijoj poziciji napraviti proboj prema desetak najboljih. Naravno ukoliko nastave sa ovako ozbiljnim radom. A Alen je već lagano unutra i od njega se može očekivati napredak i puno brže. Osim toga stariji je i zreliji za velika iskušenja otvorenog mora.

JEDRENJE NA DASCI: UŽIVANJE ZA NATJECATELJE I GLEDATELJE

SURFERSKI ŽIVOT JE LIJEP...

Surferska karavana odrađuje svoj ljetni đir, a ovaj put sedmodnevno zadržavanje obavljeno je u Vignju — meki za jedriličare na dasci. Mjesto na poluotoku Pelješcu pravi je biser za daskaše, jer uvijek u kanalu puše, a i susretljivi domaćini klub Bofor s Marijom Rosom na čelu, sve su podredili kako da ugode gostima, a brojka od sedamdesetak daskaša iz sedam zemalja nije ni neočekivana za malo mjesto kao što je Viganj. Uz to "odrađena" su čak četiri nadmetanja: prvenstvo Hrvatske, Kup Hrvatske, Alpe kup (Slovenci i Hrvati), te Superkup (Mađari, Talijani, Austrijanci, Slovenci i Hrvati), a kao peta lista pri računanju rezultata je i bodovanje na nacionalno prvenstvo Češke.
No, vratimo se na regatno polje ispred plaže Ponta, preciznije punte koja izgleda kao bolski Zlatni rat u malome. Daskaši su jedrili dvije discipline: formula wind surfing koja se vozi u standardnom jedriličarskom trokutu, te slalom koji se vozi u štapu, sistemom osmica. Kako ova potonja disciplina zahtijeva najmanje vjetra jačine 5 bofora pa se čekao popodnevni maestral, uvijek se prvo daje start za formulu i to oko 11 sati. A do tada je na plaži vladalo mrtvilo — ako se ne računa ubrzano pokretanje očiju surfera koji su radarskim pogledima skenirali "komade" na plaži. A svega blaga je bilo: od toplesa, prekrasnih tangi, pa tetovaža na pravim mjestima, piercinga i svega ostaloga što spada u ljepotu.
No, kada bi zapuhalo, momci u šarenim hlačicama preplanulog torza, većina s podužim uvojcima na glavi postajali su centar pažnje svih okupljenih. Brzinom zvuka startalo se sa slaganjem jedra, jarbola, booma i daske i u pet minuta svi su bili u moru — kanal se zašarenio jedrima, glisiranje i guštanje je počelo. Suci Gojko Berlengi i Dražen Zdelarac diktirali su tempo utrka, bolje reći prilagođavali su se vjetru. Jahači na valovima zavladali su pelješkim kanalom, dok je pljesak plažne publike nagrađivao svaki njihov okret oko bove. No, bilo je i padova, ali i to je sastavio dio surfanja.
Nakon odjedrenih formula, pod sudačkom palicom krenulo se i na slalom, jer je brzinomjer pokazivao kako je vjetar "probio" šest bofora. A tek se tada počelo prašiti — kombinacija valova i vjetra omogućavala je surferima "lebdenje" po moru. Brzina koju su dostizali oduzimala je dah, a dlanovi su se promatračima na plaži zažarili od pljeskanja.
I to guštanje nastavljalo se sve do večernjih sati, a umorni surferi su s poljednjim atomima snage spremali opremu nestrpljivo očekujući listu rezultata. Pogled na oglasnu ploču nekima je izmamio osmijeh te nekima nagrišpao bore i smrknut izgled, no to je neka druga priča. A surferska karavana se nastavlja, seli se prvo u Volosko kod Opatije pa slijedi Dubrovnik.
Rezultati, disciplina formula: nakon šest jedrenja: 1. Stojan Vidaković (Sidro Maribor), 2. Vladan Desnica (Zagreb), 3. Ante Berlengi (Jadrija Šibenik), 4. Martin Sladky (Češka), 5. Simon Sedmak (Kopar); slalom nakon pet jedrenja: 1. Vladan Desnica (Zagreb), 2. Martin Sladky (Češka), 3. Stojan Vidaković (Sidro Maribor), 4. Kortvelyesi Mikloš (Mađarska), 5. Martin Hulinsky (Češka),... 7. ali 2. na prvenstvu Hrvatska Janko Kapeli (Jadrija Šibenik), 11. ali 3. na prvenstvu Hrvatske Dalen Geromela (Pula).

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: Sistemi.hr
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.