ZAVRŠILA NAJDUŽA HRVATSKA OVOLJETNA NOGOMETNA SAPUNICA
Olićev zbogom Maksimiru
Grintao je izbornik nogometne reprezentacije Otto Barić kad je saznao da Darijo Srna i
Stipe Pletikosa odlaze u daleki ukrajinski Donjeck, u toj državi su od ranije boravili
Leko i Sablić, nešto sjevernije je u moskvu otišao Hrman, a jučer se hrvatska kolonija
u zemljama bivšeg Sovjetskog saveza obogatila za još jedno ime — za Ivicu Olića.
Konačno je privedena kraju jedna od najdužih nogometnih sapunica na domaćoj, ali i
međunarodnoj tržnici igrača, u neizvjesnim subotnjim večernjim satima su deblokirane i
posljednje prepreke za odlazak reprezentativnog napadača u moskovski CSKA. Opet je
Maksimir bio poprištem uzbudljivih trenutaka jer je ovog puta najviše negodovanja
demonstrirao upravo sam igrač, nezadovoljan što se iz njegovog dijela kolača mora
zadovoljiti Dinamova potražnja u ovom slučaju koja nikako nije htjela ići ispod dva
milijuna eura zarade. U 365 dana suživota s Olićem, Dinamo je napravio zaista pravi
posao, vraćen je naslov prvaka, usput se afirmirala još nekolicina igrača, a kako sada
stvari stoje, Dinamo će na svom bivšem igraču zaraditi nešto više od 1.200.000 eura s
obzirom da su u njegovo dovođenje uložili 750.000 eura.
Još uvijek se ne znaju sve okolnosti u kojima je Olić dao pristanak za takav zahvat
nožem po odštetnoj torti, vjerojatno su na terenu istraživački timovi tjednih listova
pa nije isključeno da uskoro "turbo senzacionaono" saznamo da se netko od
uključenih sudionika vozio u prtljažniku automobila.
Maksimirski stadion su u subotu poslije podne pohodili mnogi upleteni u vlasništvo nad
"Olić d.d." — bio je tamo menadžer Dragan Marić, bivši predsjednik Zagreba
Miro Marčinković, glavni operativac Zadra Reno Sinovčić, nogometni poduzetnik Dino
Pokrovac...
Dojučerašnji igrač Dinama i dvije godine uzastopce najbolji strijelac lige je jučer
privatnim avionom ruskog tajkuna Romana Abramoviča otputovao u Moskvu u pratnji
impresarija i predsjednika brodske Marsonije Dragana Marića koji je u aktovki ponio
verificirane pečate i potpise klupskih dunosnika Dinama. Sve bi se ipak moglo nazvati
sretnim završetkom jer je Olić konačno naplatio međunarodno afirmiranu visoku cijenu,
a boravak u Moskvi ne bi trebao trajati pune četiri godine na koliko je ugovor potpisan
(800.000 eura po sezoni). Moskovski klub je ambiciozan nogometni projekt gdje glavne konce
vuče novopečeni "enfant terible" nogometne Europe Roman Abramovič koji je
nedavno kupio londonski Chelsea i količinom ukrcanih eura okrenuo naglavačke
konzervativne poslovne krugove najboatijih klubova Europe. Prema određenom scenariju
Olić bi se pod Kremljom trebao zadržati godinu dana, a tada preseliti na Otok i
sudjelovati u lovu bogatog Chelsea na naslov prvaka u Premier ligi.
Olić je prvenstvenu premijeru Dinama protiv Zadra odgledao s tribina, a mogao je vidjeti,
uostalom kao i one 4000 promatrača, da je Nikola Jurčević promptno reagirao i njegov
odlazak skoro pa primjereno amortizirao angažmanom Mladena Bartolovića. Vinkovčanin je
debitirao sukladno željama šefa struke Dinama, predstavio se kao okretan i dinamičan,
kooperativan napadač koji će biti čista napast za suparničke obrane, a po profilu svog
nogometnog umijeća idealno se može uklopiti u linije igre s već starosjediocima u
modroj svlačionici. Naravno, nedostaju treninzi i uigravanja pa da se akteri pronalaze
naslijepo, Jurčević zna gdje se trenutno nalazi, ali za početak kreiranja konačnog
nesalomljivog koncepta nema previše vremena jer već prekosutra Dinamo ima najozbiljnije
internacionalno iskušenje u posljednjih nekoliko godina — prvu utakmicu drugog pretkola
Lige prvaka s Mariborom u Ljudskom vrtu. Odmah nakon utakmice sa Zadrom (4:2) koju je
Dinamo odradio uvjerljivo, ali i sa zabrinjavajućim propustima u obrani, trener na ploči
izbrisao je sve varijante priprema za tu utakmicu i kredom krupnim slovima napisao Maribor
i sve začinio s tri uskličnika. Sve je podređeno dvoboju sa slovenskim prvakom jer je
riječ o sučeljavanju koje nosi ostanak šansi za sudjelovanje u Ligi prvaka, a u nešto
manje dobrom slučaju za proboj u Kup UEFA. Jurčević je s nekoliko zahvata i hrabrih
trenerskih poteza jasno stavio do znanja kako mu ne nedostaje vizije i kako će hrabro
ući u ring s očekivanjima navijača koja nisu ništa manja nego lani kad je Dinamo
objektivno imao jači sastav i koji će i iz ovoga što ima pokušati izvući najviše.
Upravo imponira Jurčevićeva smirenost i trezvenost, baš se vidi nogometno sazrijevanje
u germanskom nogometnom korpusu igrajući godinama u njemačkim i austrijskim
prvoligašima. Što vrijeme odmiče gomilaju se samo slatke brige, barem 20-ak igrača
konkurira za udarnu postavu, a odlazak takvo kalibra poput Olićevog je već potisnut u
drugi plan. Jurčević se zasad uspijeva adaptirati u hodu, a prvi veliki ispit dolazi
već za nekoliko dana.
Goran ČOP
ŠIBENIK SE ZAHUKTAO U SLOVENIJI
Carstvo za libera
Šibenik se zahuktao u pripremama, što teku po "voznom redu" u Slovenskim
Konjicama. Makar trener Franko Bogdan nije do kraja zadovoljan prijateljskom utakmicom s
domaćom Dravinjom (1:1), sve je manje nepoznanica, sve više zadovoljstva radom većine
igrača.
Sve bi bilo lakše da imamo libera. Uzdam se u to da bi, ako ne ode u Katar, to mogao biti
hajdukovac Vik Lalić, jer sve se drugo da rješiti postojećim snagama. Na ovaj ili onaj
način. Karega bi mogao zatvoriti desni bek, a Vukovića valja nagovoriti na drugačiji
pristup. S više motivacije - kazuje Bogdan.
Mladi Đira, koji je trebao biti pojačanje iz Hajduka, ostaje nepoznanicom. Zbog njegova
vjerojatna putovanja s "bijelima" u Australiji, pa i zbog teze "da mora
igrati", što Šibenčani ne prihvaćaju a priori.
Đira je zanimljiv igrač, ali još nije takva iskustva i kvalitete da "mora imati
mjesto u momčadi". No, radom bi ga sigurno izborio - iskren je Bogdan.
Iskusni Dragan Pešić je prvo ime šibenskih priprema. Budi se i Nedo Jović. Za razliku
od nekih mlađih igrača. Kao da je nadarenom Schindelfeldu "glava u balunu"
umjesto da mu samo balun bude u glavi. Šibenčani se kući vraćaju u četvrtak, a već u
subotu imat će prijateljsku provjeru sa sinjskim Junakom.
I. MIKULIČIN
JUNIORI HRVATSKE VRATILI SE IZ JAPANA
Grnja zadovoljan
Juniorska nogometna reprezentacija Hrvatske (U 18) vratila se iz Japana poslije
višednevnog boravka i nastupanja. Odabranici izbornika Ivice Grnje ukupno su odigrali 5
utakmica, četiri pobijedili, jednom remizirali. Savladali su redom izabrane momčadi
gradova: Fukošime 4:0, Albirex Nigate 2:1, Nigate II 6:1, Tokmačija čak 13:0. U
prigodno organiziranom turniru Nigata Premier cup zaustavljeni su u njegovom polufinalu
remiziravši protiv vršnjaka iz reprezentacije Japana 2:2. Takav epilog je pomogao
domaćinu da igra završnu utakmicu protiv Tunisa i u ukupnosti trijumfira. Naši su na
ovom okupljanju, gdje je sudjelovala i reprezentacija Meksika, osvojili treće mjesto.
Prijem i gostoprimstvo kojeg smo imali ostaju nezaboravnim. Obućeni u dresove naše
reprezentacije brojni su nas ljubitelji nogometa dočekivali, pozdravljali, pratili. Mi
smo im se odužili igrama, efikasnošću. Zadovoljan sam nastupima gotovo svih, među
ostalima, izvrstan dojam su ostavili dvojica bijelih reprezentativaca: Mario Grgurović i
Tomislav Grčić. Pomalo smo umorni dugotrajnim povratkom kući, ali sretni zbog
prekrasnog iskustva i predstavljanja u zemlji izlazećeg sunca – reći će radosno
izbornik.
M. BENZON
IN MEMORIAM
Otišao Luks
Od posljedica opake bolesti, koja ga je prije nekoliko godina odvojila i od Gradskog
vrta u kojem je doživio svoje najljepše trenutke, u subotu je u Osijeku umro Ivan
Lukačević, jedan od najboljih osječkih nogometaša svih vremena. Popularni Luks (1946.)
je tijekom 23-godišnje karijere najduže igrao u bijelo-plavom dresu osječkog kluba, u
kojem je, tijekom sedamdesetih, doživio i golgeterski zenit. Pripada generaciji, koja je
1973. nastupila u čuvenim kvalifikacijama "bijelo-plavih" za Prvu saveznu ligu,
protiv Zagreba, ali i onoj iz ’77. koja je gradu na Dravi, poslije 21 godine čekanja,
vratila prvoligaški nogometni status. Pamtit će se poglavito po efektnim pogocima
glavom, ali i po topovskim udarcima s obje noge, zbog čega su mu bila otvorena vrata
brojnih klubova.
Lukačević je počeo igrati 1961. godine u nižerazrednom Dinamu iz Orlovnjaka, potom u
Valpovci iz Valpova i u Belišću, otkud je, nakon što je u prvenstvu Slavonske nogometne
zone postigao čak 47 pogodaka(!), postao stanovnik Osijeka i udarna "igla"
nadaleko poznatog terceta Čordaš-Lukačević-Grnja. Taj dobroćudni div (186 cm)
uspješno je nastupio i 23 puta za olimpijsku reprezentaciju Jugoslavije, a od 1975. do
1989. čak pet puta ljeti je odlazio u Kanadu i pridonosio uspjesima Metroc Croatije, gdje
mu je suigrač bio i slavni Eusebio. Karijeru je završio 1984., s tim što je posljednjih
godina igrao, opet, za Belišće i osječki Metalac OLT.
Pokop Ivana Lukačevića bit će obavljen u utorak, 29. srpnja u 17 sati, na Centralnom
groblju u Osijeku.