SJAJAN DVOSATNI KONCERT STEFANA MILENKOVICHA NA PERISTILU
Publika bez daha
Na žalost, vrhunski recital nije se mogao doživjeti u potpunosti na Peristilu koji
nipošto nije koncertni prostor. Šteta što se suptilnost umjetničke nadgradnje gubila u
otvorenosti prostora koja je onemogućila i neposredniji kontakt sa slušateljstvom
Osjećamo se građanima svijeta! – usklik je kojim možemo izraziti osobitu čast
darovanu nam prvim dvama koncertima ovogodišnjega Splitskog ljeta. Svjetski ugledni i
proslavljeni umjetnici — Bartok kvartet, a zatim violinist Stefan Milenkovich i splitske
su štovatelje glazbe priključili svjetskim zbivanjima.
Stefan Milenkovich, danas 26-godišnjak, pobuđuje neskriveno divljenje. Čudo od djeteta
koje je fasciniralo prvim javnim nastupom u trećoj godini života, izraslo je u
violinskog umjetnika rijetke kvalitete. Vrhunska škola srasla s nesvakidašnjim glazbenim
darom izgradila je Milenkovicha u laureata najprestižnijih svjetskih natjecanja te u
blistava solista u plodnom zajedništvu s najuglednijim dirigentima i orkestrima današnjice.
Koncert proslavljenog violinista na Peristilu i Splitu je otkrio iznimnu kvalitetu umjetničkog
predavanja kojom su obdareni tek rijetki. Besprijekorna tehnika i začuđujuća lakoća
izlaganja posebno teških skladbi kakve nećemo tako skoro ponovno čuti (ili ih nećemo
čuti na ovoj razini), zanosno lijep ton s dojmljivim preobrazbama boja, te ukupna snaga
interpretacije čitave lepeze karaktera vrlo bogatog programa – kvalitete su koje
osvajaju i pred kojima slušatelj ostaje nijem i zadivljen. Na žalost, vrhunski recital
nismo mogli doživjeti u potpunosti na Peristilu koji nipošto nije koncertni prostor. Šteta
što se suptilnost umjetničke nadgradnje gubila u otvorenosti prostora koja je onemogućila
i neposredniji kontakt sa slušateljstvom.
Visoka izvedbena razina krasila je cjelokupni Milenkovichev program. Brahmsovu Sonatu za
glasovir i violinu u A-duru op. 100 (inače čestu u violinskim recitalima) doživjeli smo
u zanosnom i potpunom violinskom predavanju. Snagu osobite glazbene refleksije nije, međutim,
dočarala i pijanistica Lidia Caenazzo koja se u većem dijelu koncerta pokazala
neravnopravnim suradnikom violinistu. Moramo uvažiti loš bosendorfer koji onemogućuje
pun umjetnički izričaj, ali i primijetiti nedostatan prinos pijanistice u izgradnji
skladbe koja nalaže jednak udjel oboje glazbenika, a čak i glasovirsku inicijativu.
Poulencova Sonata za violinu i glasovir osvojila je divnom Milenkovichevom kreacijom s
osobitim doživljajem drugoga stavka pastoznoga i mističnog violinskog pjeva.
Drugi dio koncerta ponudio je program što ga je prigrlio širi krug glazbenih
zaljubljenika. (Milenkovichev recital privukao je i one slušatelje koji inače nisu gosti
koncerata – bilo je uistinu neugodno slušati pljesak nakon svakog sonatnog stavka u
prvome dijelu.) Briljantni Bartokovi Rumunjski narodni plesovi ponijeli su raskošnom
izvedbom.
Blochova improvizacija Nigun sugestivnim je izričajem prenijela doživljaj izrastao na
arhaizmima hebrejske glazbe.
Atraktivne skladbe H. Wieniawskog – Moskovski suveniri i Dvije ruske arije razgalile su
slušateljstvo. Bravurozne Paganinijeve varijacije I palpiti zaustavljale su dah.
Nevjerojatna je bila violinistova igra s flageoletima!
Burnom odobravanju duo Milenkovich–Caenazzo uzvratio je čak trima dodacima, eteričnim,
nježnim i umirujućim (Paganini – Cantabile, Ponze – Mala zvijezda, serenada, arr. Jaša
Heifetz, Schubert – Ave Maria) označivši kraj sjajnoga dvosatnog violinskog recitala.
Piše Tatjana ALAJBEG
GOSTOVANJE KAZALIŠTA IZ NOVE GORICE
"Ribarske svađe" na Splitskom ljetu
SPLIT — Ovoga ponedjeljka u 21 sat Carrarina poljana će ponovno postati poprištem
Goldonijevih ribarskih svađa.
U okviru Splitskog ljeta nastupit će s popularnom predstavom Primorsko dramsko gledališče
iz Nove Gorice u režiji Vite Taufera.
Taufer je također u ovoj predstavi scenograf i kostimograf, a autor glazbe je Igor
Leonardi.
Ribarske svađe su naslov dobro poznat splitskoj publici, jer je u ovome gradu Carlo
Goldoni prihvaćen gotovo kao "domaći autor": ovo njegovo djelo, originalnog
naslova Le baruffe chiozotte, više je puta postavljano u Splitu, izvodilo se na
Carrarinoj poljani, a preveo ga je Ivo Tijardović. Komad je blizak mentalitetu staroga
Splita premda je radnju Goldoni smjestio u grad Chioggiju. Kao što je svojedobno zapisao,
izraz baruffa (svađa) isti je u kjođanskom, venecijanskom i toskanskom jeziku. On znači
gužvu, svađu muškaraca ili žena koji viču i tuku se. Te su baruffe uobičajene među
malim pukom i češće u Cioggiji nego drugdje; od šezdeset tisuća stanovnika toga grada
ima barem pedeset siromašnog podrijetla, koji su u najbolju ruku ribari ili pomorci.
Likovi govore na primorskom dijalektu, mješavini istrijansko-slovenskog s puno
talijanizama. Uloge tumače: Peter Musevski (Jože), Lara Jankovič (Tona), Marjuta Slamič
(Pepka), Rastko Krošl (Tine), Iztok Mlakar (Lipe), Helena Peršuh (Vana), Ana Facchini
(Urška), Alida Bevk (Terezka), Danijel Malalan (Džovanin), Radoš Bolčina (Tomaž),
Vojko Belšak (Izidor) i Gregor Geč (Žandar).